Nalazim se na jednom izoliranom otočiću (zapravo dva) između Sulawesia i Nove Gvineje. Veći otok je dug oko 4 kilometra i širok oko kilometra, dok je manji, koji je od njega udaljen oko 4 milje, okruglastog oblika i promjera svega nekih 300-tinjak metara. Dva otoka povezana su podvodnim grebenom koji se nalazi ispod same površine mora. Dno se na cijelom dijelu, a i oko oba otoka okomito obrušava na vise od 1000 metara dubine.

Zapadno od sela se nalazi jedna velika pješčana uvala koja na rubovima završava blago izraženim kamenitim rtovima. Budući da sam jučer otišao rano spavati, rano sam i ustao, pa odlučujem krenuti ranije. Ovo mi je zadnji dan ronjenja na ovim otocima, pa odlučujem zaroniti i prije i nakon ručka. Uvala nije pretjerano daleko, ali si ipak nabavljam pomoćnika. Nakon što sam dobro doručkovao krećemo. Dok prolazim kroz selo svi me pozdravljaju jer već dobro znaju tko sam

Na glavni otok je stigao nekakav mali teretni brod koji prevozi cement i građevinski materijal za Novu Gvineju. Ne ide direktno nego najprije na otok Seram pa onda dalje. Moj stari je odlučio da će otići sa brodom, jer hoće otići malo u džunglu, a ja ču ostati tu još par dana pa ću otići sa Pelni brodom, pa ćemo se kasnije naći na Sulawesiju. Brod polazi tek popodne, tako da nema žurbe. Nakon doručka mu pomažem spakirati neke stvari, pa idemo jos malo prošetati po selu do ručka.

Jedno 20 minuta hoda od "našeg" sela se nalazi još jedno malo selo, koje stanovnici nazivaju - staro selo. Isprijed sela se nekih stotinjak metara proteze pješčana plićina, koja tek tada počinje, kao na većem dijelu otoka, prelaziti u hridinasto dno, pa završava okomitim rubom. Odlučujem da ču malo pregledati i taj dio. Nije daleko pa čemo ići pješke. Od naše kuće do starog sela vodi uzak puteljak koji prolazi kroz nasade muškatnog oraščića, pa ako ništa drugo, barem većinu puta hodamo u sjeni

Na središnjem otoku arhipelaga nalazi se još uvijek aktivan 666 metara visok vulkan. Zadnja erupcija se dogodila sredinom 80-ih godina i na sjevernoj strani su još dobro vidljivi tokovi lave koji su se iz vulkana slijevali u more. More sa sjeverne strane je jako duboko i po pričama ribara dobro loviste ribe. Odmah pored sjeverne strane vulkana se nalazi i mali otočić koji je sa južne strane okružen dubokim morem, a na sjevernoj strani se nalazi pličina koja se rasprostire

Na sjevernom dijelu otočja postoji jedan malen nenaseljen otok dužine oko 500 metara, a još jedno sto metara sjevernije iz mora izviruje stjena bez vegetacije duga oko 50 metara. Otok i hrid su povezani pličinom koja ne prelazi 5 metara dubine. Okružuje ih duboko more. Rub je na zapadnoj strani okomit, dok na istočnoj strani pada pod kutom nekih 45 stupnjeva. Ribari su mi rekli da se na sjevernoj strani, oko hridi, često znaju zadržavati velika jata trevallya, ali kao što je več rečeno,

Spavao sam do kasno, a i kad sam se probudio mi se nekako nije dalo izaći iz kreveta. Nekako sam se ipak izvukao i otišao malo vidjeti što se događa. Primijetio sam da starog nema. Pitam ženu od domaćina gdje je, a ona mi kaže da je otišao u selo sa njezinim mužem. Pred kućom srećem grupicu djece koja zna gdje su i odlazim za njima. Nakon par minuta stigli smo do jedne kuće, koja je ujedno i njihova mehaničarska radionica.

Noć je bila neobično topla, ali je prema jutru zapuhao nekakav povjetarac pa sam ipak nekako uspio ispuniti "kvotu" spavanja. Tip kod koga spavamo naš je ugodno iznenadio i donio nam ananasa iz jungle. To je sigurno jedan od najslađih koje sam ikad probao. "Škaklje" u grlu dok ga jedeš. Iako smo stari i ja pojeli svako jednog i pol, a nisu bili maleni, ipak šaljemo tipa da otiđe nabaviti još. U Indoneziji kad nečeg ima ili se može nabaviti to odmah treba iskoristiti.

Nakon razgovora sa par lokalnih ribara odlučujem otići sa barkom na veliki otok (najveći u arhipelagu). Dogovaramo se sa ribarom koji poznaje područje i krečemo. Sa sobom smo uzeli i nešto keksa i banana jer sa tim njihovim barkicama samo do otoka treba sat vremena, pa još toliko nazad. Ribari kažu da se na vanjskoj strani otoka može naletjeti na velika jata trevallya. Po njihovim pričama komadi od 7- 8 kila. Najvjerojatnije misle na big eye trevallye

Lokalno stanovništvo u Indoneziji ima dosta "zanimljiv" bioritam. Bude se skupa sa kokoškama, čim svane. A onda dalje, sve u kokošjem stilu, i kokodaču. Ne razgovaraju, nego se doslovce deru. Kad bi ih netko slušao mislio bi da se ljudi nisu vidjeli barem 10-15 godina pa si imaju što reći!!! Ali oni se zapravo nisu vidjeli približno 6 sati, i to na malom otočiću gdje se ionako nikad ništa ne događa. Da mi je znati samo o čemu pričaju.

Već oko 6 ujutro čujem kucanje na vratima. Nemam pojma što bi to moglo biti, jer ja nisam planirao nikakvo buđenje do jedno 9 sati. Polako se izvlačim iz kreveta i odlazim otvoriti vrata. Pred vratima su lokalci ( a tko drugi ) i to čitava delegacija. . . Objašnjavaju mi da imaju danas navečer nekakvu ceremoniju u selu. Koliko sam shvatio neki njihov praznik. Zamolili su me ako mogu uhvatiti što više ribe za večeras.

Nakon dva dana odlučujemo promijeniti teren i krećemo još malo zapadnije na idući otok. Barka kreče već oko sedam ujutro. Vožnja do idućeg otoka traje nešto manje od sat vremena. Na otoku nema nikakvog smještaja za turiste, pa se raspitujemo o potencijalnim sobama kod ljudi u selu. Ubrzo pronalazimo tipa koji ima nekakav osnovni smještaj, ali nama je to sasvim ok. Dovlače nekakva kolica na koja ukrcavamo svu opremu i krećemo prema kuci.

Htio sam otići na more sa barkom jer mi se neda hodati, a još manje plivati do pozicije. Domaćin nas upoznaje sa jednim dečkom iz sela koji ima barku. To je to, si mislim i idem pripremiti svu opremu. No nakon mog povratka na obalu shvaćam da je nešto zapelo. Istina dečko ima barku, ali nema motor. No kaže da nema problema i da će u roku od 5 minuta nabaviti motor od prijatelja. Kad vam lokalac kaže da nema problema to je pravi trenutak da se počnete brinuti

Banda otočje se sastoji od ukupno 10 otoka. Tri veća tvore jezgru, a oko njih su razbacani manji. Upravo ti manji su i zanimljiviji za podvodni ribolov. Moj stari bi trebao stići sa brodom oko 3 sata popodne. Pelni putnički brodovi voze samo svaka dva tjedna, a moj stari se ukrcao na jedan manji teretni brod, na njegovu žalost, nije išao ravno za Bandu nego je prije obišao pola otoka Serama ( velik otok istočno od Ambona ), tako da je njegova vožnja trajala više nego dan i pol

Oko 8 navečer počinju puštati ljude na brod. Ja po tim pomoćnim stepenicama sa svom prtljagom ne mogu hodati, pa najprije unosim ruksake a torbu sa puškama puštam policajcu na molu da mi čuva. Nakon toga puštam ruksake na čuvanje policajcima na brodu, a vračam se po puške. Prtljaga ne smije ostati ni sekunde bez nadzora. Ako si sam je to malo kompliciranije jer se ne smiješ nikamo maknuti. Niti otići na WC ! ! ! U džepovima ne smiješ imati ništa.

Budim se oko 9 ujutro. Madrac nije bio bas nešto, ali sam se ipak uspio odmoriti. Stari koji mi iznajmljuje sobu mi je navečer rekao da brod za Saparuu polazi oko 12:30 ali da je bolje da budem tamo malo prije. Nakon tuširanja izlazim u grad jesti, ali i pronaći prijevoz. Nakon doručka uspio sam pronać jednog lokalnog "trapulera" koji će me voziti za 20 000 rupija (nešto vise od eura i pol). Do luke za Saparuu ima oko 30 kilometara. čim izlazim iz kombija na mene ko galebovi na kasetu ribe navaljuju lokalci.

Budući da sam doletio na međunarodni aerodrom moram pronaći domaci da bi dalje letio do Ambona (grada na istoimenom otoku između Sulawesia i Nove Gvineje), najveći grad regije Moluccas. Na samom izlazu sa aerodroma zaustavlja me jedan od mnogobrojnih taksista i uvjerava da ce me kao prijatelja za samo 60 000 rupija (10 eura je oko 120 000 rupija) odvesti na domaci aerodrom.

Prije nego sto počnem da raščistimo jednu stvar. Bali nije Indonezija!! U administrativnom i geografskom smislu naravno je, ali nema veze sa ostatkom zemlje. Ako netko na primjer kaže da je bio u Indoneziji, na Baliju, taj nije vidio ni doživio ništa. Bar ne sto se "prave Indonezije" tiče. Na Baliju ima Mc Donaldsa, KFC-a ,Rip Curlovih trgovina, Bvlgari-a, Hiltona, Hyatta, jahti, superskupih resorta, brdo diskoteka, kafića, svakakvih restorana, surf shopova, gomilu turista.

Od puški sa sobom nosim 2 GRANDA puške: Jednu 110-ku opremljenu sa 2 x 17,5 ili 2 x 18 ili 2 x 19 mm lašticima, te jednu 130-ku opremljenu sa 3 ili 4 lastika od 17,5 ili 18 mm. Koristim lastike: Reactive od Sigal Suba u dimenzijama od 17,5 i 19mm, S 45 od Cressi Suba od 18mm, te 16mm od Demke. Na ove puške po potrebi montiram još po jedan laštik. Na 110-ku ga stavljam u slučaju kad mi treba vise snage na mjestima gdje su jace struje pa je praktičnija manja puška radi manevriranja.

Počet ću ovaj ribolovni putopis po Indoneziji sa opisom destinacije i malo opcenitih informacija (vezano uz podvodni ribolov), ali i šire. Prvih par epizoda će bit posvećeno pripremama, opisu opreme, načinu putovanja i nekim korisnim informacijama, da se ne bi netko čudio ako odmah ne počnem pucat ;) bit će toga, bez brige. Smještena između Azije i Australije, najveća otočna zemlja na svijetu.