Portal za ljubitelje mora, ronjenja i ribolova

Epizoda 17: Staro selo

17 EP-FOTO_1Jedno 20 minuta hoda od "našeg" sela se nalazi još jedno malo selo, koje stanovnici nazivaju - staro selo. Isprijed sela se nekih stotinjak metara proteze pješčana plićina, koja tek tada počinje, kao na većem dijelu otoka, prelaziti u hridinasto dno, pa završava okomitim rubom. Odlučujem da ču malo pregledati i taj dio. Nije daleko pa čemo ići pješke. Od naše kuće do starog sela vodi uzak puteljak koji prolazi kroz nasade muškatnog oraščića, pa ako ništa drugo, barem većinu puta hodamo u sjeni. Čim stižemo do prvih kuća, kao obično, okružuju nas radoznali lokalci koji sa zanimanjem i divljenjem promatraju opremu. Među njima su i dva dečka koja se bave podvodnim ribolovom. Kažu mi da i oni ubrzo planiraju na ronjenje. Pitam ih dali žele probati pucati sa mojom puškom, ali ne žele. Reagiraju kao što bi ja da me netko pita ako hoću pucati iz beztrzajnog topa ;) Više puta sam već nekog lokalnog ribolovca pitao dali hoče probati pušku ili peraje, ali jednostavno ne žele, kao da se boje.

Stari i ja odlučujemo otići jos malo dalje, sasvim do kraja sela, jer struja polako nosi natrag u smjeru iz kojeg smo došli. Dolazimo do mjesta gdje ćemo krenuti u vodu. Tek smo jeli pa se malo "bacamo" u hlad pod palme da još malo probavimo. Nakon nekog vremena me hvata takva "fjaka" da imam osječaj da ću zaspati ako odmah ne ustanem. Stari još leži a ja idem potraziti nekoga da nam ide nabrati par kokosa da popijemo prije urona. Osim toga svakog puta sa sobom obavezno uzimam par boca vode. Susrećem jednog starog koji se nudi da će nam nabrati kokose. Skida 8 komada. Odmah čemo popiti svatko dva, a kad izađemo iz mora ostale.

17 EP-FOTO_2 17 EP-FOTO_3Navlačim odijelo i polako ulazim u vodu. U samom pličaku primječujem velika jata cipla, jako sličnih našim batašima. Počinjem plivati prema otvorenom i jedva čekam da stignem do ruba. Prizor kad stignem do samog ruba i kad se pred menom odjednom pojavi beskrajno plavetnilo me svakog puta oduševi!

17 EP-FOTO_4Prije toga svakog puta najprije napravim nekoliko plitkih i kraćih čeka zagrijavanja, da mogu na rubu odmah zaroniti ako ugledam nešto zanimljivo. Odmah primječujem lijepog red basa i sudeći po njegovom ponašanju znam da su mi največe šanse da ga skinem upravo na prvoj čeki. "Hrabri" red basovi, poput ovog, če samouvjereno prići podvodnom ribolovcu, ukoliko je, naravno, dobro zakamufliran na dnu. Ali nakon što je jednom prišao blizu i vidio dobro o čemu se radi neće se više približavati na idučim zaronima. Zato je jako važno iskoristiti baš tu prvu šansu. Tu se radi o tipičnom slučaju usamljenog primjerka koji štiti svoju grotu. Kod opreznijih red basova, kad ih obično ima više, nece prilaziti tako blizo, ali ce ipak za razliku od prijasnje situacije, jos prilaziti i dati ribolovcu izgledne šanse za ulov i na idučim zaronima. Zaranjam direktno iza "njegovog" kamena i on kao što sam predvidio kreće direktno na mene. Pucam u njega istog trenutka kad se počinje okretati bočno. Počinje se divlje otimati te se nakon neuspijelog skidanja sa strijele zabija pod prvi kamen. U slučajevima red basa i slične ribe, ali prvenstveno red basa zbog njihovog specifičnog otimanja nakon što su pogođeni, važno je koristiti strijele na dva pera, jer se u suprotnom, u slučaju da su slabije pogodjeni mogu puno lakše osloboditi.

Iznad ruba se zadržava manja grupica big eye snapera. Nisu veliki, ali kao što sam već rekao za gradele su "rođeni". Poštavljam se na čeku, ali njima se očito nikamo ne žuri. Napuštam zaklon i sasvim polako se šuljam prema njima. Iako oni prema ribolovcu stoje ili bočno ili okrenuti guzicom ( kao u ovom slučaju ), imaju prilično ispupčene oči pa imaju jako široki kut vidnog polja. Prilično moram "nategnuti" zaron kako bi mu uspio prići dovoljno za siguran pogodak.

17 EP-FOTO_6 17 EP-FOTO_7Oko mene se pojavljuju i maori snaperi, ali se drže prilično daleko od ruba i lebde u modrom, tako da im je jako teško, gotovo nemoguće prići. Razgledavam malo naokolo i primječujem jedan izolirani primjerak maoria kako kreće prema plitkom. Nije me primjetio. Sasvim tiho zaranjam i pratim ga. Zaustavio se na jedno 15 metara od mene.

17 EP-FOTO_5Primječujem jednu lijepu grotu izmedju mene i ribe, ali se moram malo pomaknuti u lijevo ako hoću iskoristiti njen zaklon. Nakon što se postavljam u položaj da se kamen nalazi točno na liniji između mene i ribe, napredujem sve do kamena. Maori me još uvijek nije primjetio. Sa desne strane kamena je dno malo udubljeno i moglo bi poslužiti kao zaklon ako se sasvim pripijem uz dno. Ulazim polako u to udubljenje i sasvim polako smanjujem distancu za još neka dva metra. Maori mi stoji okrenut bočno i jos uvijek nije svjestan ničega. Maksimalno istezem ruku u kojoj drzim pušku i pucam. Pogađam ga u tijelo iza glave. Počinje se trzati i zavlači u rupu na dnu. Zaranjam i shvačam da je rupa sasvim plitka te ga bez poteškoča izvlačim. Struja me polako počinje nositi prema zapadu i ja samo pratim rub. Zaustavljam se kad vidim malo jato midnight snapera. Zaranjaju čim me vide, a ja za njima. Postavljam se na čeku i gledam prema dubini. Ubrzo su se počeli vračati prema meni, ali ne dovoljno blizu. Opet se vračaju prema dubini. Na idučoj čeki se postavljam na jednu izbočinu u zidu jedno 5 metara dublje od prijašnje pozicije. Tu se već osječaju sigurnije, pa prilaze bliže. Pucam na prvog koji mi dolazi u domet. Opet se postavljam na istu poziciju i promatram prema dubokom. Odjednom midnight snaperi nestaju na sve strane, a ubrzo primječujem i zašto. Paralelno uz rub plivaju tri giant trevallya. Kad ih se promatra odozgo lako ih se prepoznaje po njihovim dugim srpastim prsnim perajama. Plivaju pre brzo i kreću prema dnu. Pre dugo sam već na čeki da bi kretao za njima, a najvjerojatnije ih nebi ni dostigao.

Nakon toga primječujem barakudu, već treću danas, ali sve stoje daleko od ruba u pola vode, tako da je prilaženje jako teško. Ćim barakuda primjeti da joj u takvoj situaciji prilazi podvodni ribolovac počet će se sasvim lagano pomicati dalje od zida i kretati prema dubljem. Izgleda gotovo nepomično, kao da uopče ne miće peraje.

17 EP-FOTO_8 17 EP-FOTO_10Konačno u daljini primječujem jednu koja napomično lebdi oko 3 metra iznad dna. Postavljena je u njihovom uobičajenom položaju, okomito na smjer pruzanja grebena glavom okrenutom prema otvorenom moru.

17 EP-FOTO_9I u tom slučaju će prilaženje biti teško jer nema adekvatnog zaklona, pa ču se morati šuljati jako pažljivo, ako želim prići dovoljno blizu. Dobro se pripremam za zaron i zaranjam na dno na priličnoj udaljenosti. Potpuno sam nepomićan, samo se slobodnom rukom polako povlaćim po dnu. Čim primječujem da počinje micati perajama znam da me primjetila i zastajem. Da u tom momentu nisam stao barakuda bi se udaljila. Ovako moram čekati da se sasvim smiri, pa opet polako napredujem. Iako me sad riba konstantno drži na oku neče se udaljiti ako budem napredovao sasvim nečujno i polako. Konačno se uspijevam privući dovoljno blizu za pucanje. Pogađam je po sredini tjela, a ona bježi u dubinu. Hvatam špagu i krećem prema dubokom, da mi se nebi slučajno zapetljala za dno.
Obično je najteže uloviti usamljene primjerke barakude, dok je slučaj kod susreta sa cijelim jatom sasvim drugačiji. U jatu se osječaju sigurnije i prilaze bez straha. U nekim slučajevima i kruže oko podvodnog ribolovca na svega par metara. To če se redovito dogoditi ako zaronite na mjestu na kojem se konstantno zadržava neko jato. Prilikom lova poniranjem ili pregledavanja dubljih rubova može se naići na usamljene barakude koje stalno stoje okrenute okomito na greben sa glavom okrenutom prema otvorenom moru. Njih se može relativno lako loviti poniranjem.

Struja je počela mjenjati smjer i sad nas opet počinje nositi natrag, sto nam paše jer čemo se tako vratiti odakle smo krenuli. Na cijelom tom području koje smo danas prošli nismo primjetili sweetlipse, što je dosta čudno.

17 EP-FOTO_11Zaranjam nešto dublje i puštam da me struja polako nosi uz greben. Ne primječujem nista naročito zanimljivog, osim triggerfisha, ali mi se bašneda gubiti vrijeme s njima. Počinju se pojavljivati velike papige, a moj stari ih obožava u juhi, pa se malo zaustavljam da koju skinem. Ima ih dosta ali samo jedno par je velikih, pa čekam baš njih. Koliko god kaotično izgledalo to plivanje riba oko mene, one veče ipak ne prilaze. Na idučem zaronu se malo bolje postavljam na dnu. Nakon duže čeke ipak nailazi jedna od većih i pucam čim je na dometu. Pogađam je po sredini tjela. Ponovno zaranjam i postavljam se u jedno udubljenje na dnu jedno 20 metara zapadnije od prijašnjeg mjesta. Na samom početku čeke nailazi lijepa zelena papiga i pogađam je iza glave.

17 EP-FOTO_12Izvodim još par sličnih zarona, te na jednom primjećujem kirnjicu. Stoji isprijed rupe okrenuta prema meni, ali pre daleko, pa ću se morati još malo približiti. Znam da če strelovito pobjeći u rupu ako ne budem jako pažljiv. Polako krečem prema njoj, a ona se, čim me primjetila, kao što sam pretpostavio, počela okretati da bi se zavukla u rupu. Ipak uspijem pucati i pogađam je u leđa pred sam ulaz u rupu. Takvih malih kirnjica ima dosta, ali ne pucam u njih, a ovu sam skinuo jer me domaćin "udavio" da očajnicki hoće kirnju, a večih nije bilo. Struja nas je dovela pred samo selo, ali smo, zbog pličine još nekih 200 metara od obale. Lagano vuće na otvoreno, pa mi treba nekih 15 minuta da dovučem ribu i bove do obale. Mom starom ne pada na pamet da se prihvati bova ili ribe jer je zauzet slikanjem puzeva, ribica i sličnih sranja. . .

Na obali lokalci pale nekakvu veliku vatru. Ubrzo se tu pojavljuju i gradele. Kirnjicu ostavljamo za starog iz sela. Tu je i stari koji nam je bio nabrao kokose i na njegovo veliko oduševljenje poklanjam mu red basa. Ostala riba ubrzo završava na žaru. Jedna žena iz sela je donijela i kuhane riže i nekakvg povrča sličnog blitvi. Večera može početi !