Ovdje smo da saznamo što se to očekuje od puške, da znamo što možemo tražiti i dobiti, i da bismo na koncu znali što i zašto plaćamo. Nećemo se baviti tehnološkim postupcima, vrstom epoxija, prešanjem karbona i slično, jer to je ipak domena proizvođača nego onim što bi mi kao lovci morali najbolje znati, a to su funkcionalne karakteristike jedne laštikaće u lovu. Počinjemo od osnovnih karakteristika koje svaka puška treba zadovoljavati
Tabinja je riba koja bi u Hrvatskoj trebala biti puno cjenjenija nego što po cijeni je. Ne samo da joj je cijena dosta niska nego joj je i ugled dosta niži od prosječnih riba našeg mora. U Italiji je recimo tabinja jedna od skupljih riba na njihovim tržnicama. Koji je razlog te podcijenjenosti ove ribe kod nas? Moguće je da njezin izgled ne mami previše, možda ima dosta mekano meso pa naši ljudi po tradiciji ne žele takvo ili se pak radi o slabijem poznavanju ribljih vrsta.
Ne tako davno, iz jedne žučne rasprave, rodila se ideja o školi podvodnog ribolova. Ideja kao ideja, s vremenom je postala priča sa glavom i repom. Glavni akteri tih priča bili su mahom iskusni i manje iskusni podvodni ribolovci ,instruktori, doktori ali i potpuni početnici. Svi su kroz priče dijelili svoja iskustva, svoj način gledanja na ribolov. Zaljubljenici u ovaj sport (svi mi) znamo da je iskustvo možda i najvažnija stavka u cijeloj priči o podvodnom ribolovu pa ipak naša iskustva nevoljko dijelimo,
Pokušati napraviti sam drvenu pušku za malo novaca ili dati duplo, troduplo pa i više za kupnju gotove? Pitanje koje bi si trebala postaviti većina ljudi koji planiraju krenuti u izradu. Samogradnja svakako ima svojih prednosti. To su na primjer ušteda (ako uspijete napraviti funkcionalnu pušku iz prvog puta, možete napraviti sve onako kako ste zamislili u svojoj glavi) i neprocjenjivi užitak lova sa proizvodom svojih ruku.
Najčešće prilikom korištenja ove tehnike crvolovci suočavaju sa problemom pronalaska rupe. Najbolji način da pronađete svoje prve rupe je da vam netko tko već zna prepoznati rupu pokaže uživo par rupa, nakon toga već znate kako bi one trebale izgledati vizualno. Možete i tragati sa znakovima poput oglođanih spužvi, crvljeg izmeta pa nakon toga pretpostavkom da se u blizini nalazi ulaz pretražiti usku okolinu. Ako vam je potraga za rupom naporna možete upotrijebiti i sljedeći TIP
Na žalost mnogih ljubitelja mora koji užicima smatraju vrućinu, kupanje, sunčanje pa i ronjenje i ribolov u ugodnim temperaturama ovo zimsko razdoblje sigurno nije najatraktivnije. Naime Jadransko more nalazi se daleko od ugodnih temperatura koje u ovo doba godine pružaju neke tropske ili južne lokacije ali sa druge strane nije toliko ni hladno kao sjeverna mora i oceani. Ljudi koji nisu ribolovni fanatici najčešće su osjetljivi na svaku sitnicu pa će ribolov prakticirati samo u ljetnom razdoblju
Već polako u more su počeli ulaziti najhrabriji lovci i najveći entuzijasti. Sezona lubina počela je i uskoro će doživjeti svoj vrhunac, ali sezona orada još nije završila, a završit će jako brzo, zato treba brzo odlučiti otići što prije na more i uživati u ovoj ribi dok se još može. Majka priroda odredila je da orade za svoj mrijest odabiru kraj jeseni, vrijeme kada je hrana koju jedu najmasnija. Ribolovci će primijetiti da se u ovo doba orade puno više hrane srdelama a pogotovo lignjama.
Najčešće se za podvodni ribolov kaže da se riba lovi ronjenjem na dah, no postoji i tehnika u kojoj se ne treba zaranjati već se riba može dočekati ili joj se prikradati i dok dišemo. To je naravno tehnika šuljanja uz obalu. Većina ribljih vrsta, koje se love na ovakav način, hrane se u obalnom pojasu pa im je dio mozga koncentriran upravo na tu aktivnost. Ovo je možda najlakša tehnika podvodnog ribolova.
Šum mora u daljini jedino je što me moglo odvratiti da dignem glavu i bacim pogled tamo daleko prema pučini dok sam još kao dijete sa tunjicom u ruci muku mučio pokušavajući uhvatiti pokojeg šparića sa lokalnog porta. More bi se iz bonace u čas zamreškalo, a iglice bi iskakanjem iz mora odavale poziciju i nekoliko desetaka metara dugačkog jata.Od tih vremena pa do danas stvari su se poprilično promijenile; ribe je sve manje, friži na rukama i licu sve više, za dane na moru sa tunjom u ruci nema se vremena, ali ipak lica se svako malo nađe na stolu.
Po tužnim nesrećama koje se događaju iz godine u godinu, jasno je da podvodni ribolov spada u opasne sportove. Razlog tome je prvenstveno u nedovoljno odgovornom pristupu i nepoznavanju čak i najosnovnijih sigurnosnih pravila u ronjenju na dah. Zato smatram da bi se svi koji se njime bave, trebali što je više moguće informirati o opasnostima u podvodnom ribolovu. Svrha ovog članka je upoznavanje početnika ali i onih iskusnijih sa osnovnim sigurnosnim pravilima i uputama.