Banda otočje se sastoji od ukupno 10 otoka. Tri veća tvore jezgru, a oko njih su razbacani manji. Upravo ti manji su i zanimljiviji za podvodni ribolov. Moj stari bi trebao stići sa brodom oko 3 sata popodne. Pelni putnički brodovi voze samo svaka dva tjedna, a moj stari se ukrcao na jedan manji teretni brod, na njegovu žalost, nije išao ravno za Bandu nego je prije obišao pola otoka Serama ( velik otok istočno od Ambona ), tako da je njegova vožnja trajala više nego dan i pol! Čim je došao uspjeli smo naći malu barku koja je išla na jedan od vanjskih otoka, pa smo odlučili otići isti dan. Pred mrak stižemo na otok. Jedan od lokalaca ima dvije male sobe, u koje se smještamo. Na otocima struje ima samo par sati navečer iz agregata. Stari se već dosta "navozio", pa nakon večere idemo spavat. Ja sam se probudio dosta brzo, dok stari još spava. Ne želim ga budit nego odlazim razgledati malo selo. Selo je maleno i sastoji se praktički od kuća uz dvije malene paralelne ulice. Nema ničega osim dva mala dućana, u kojima ima samo nekakvih kokica, lizaljka, nešto keksa, praška za pranje robe i pića.
Kad se vraćam u kuću stari je več budan. Doručkujemo banane, nekakvo pecivo i čaj. Nakon toga odlazimo još malo razgledavati okolicu pa se vraćamo na ručak. Oko jedan sat uzimamo svu opremu pa krećemo na ronjenje. Točno ispred sela se proteže pješčana pličina, pa odlučujemo prošetati nekih 10 minuta uz more do mjesta gdje je rub za loviti bliži obali. Prvih nekoliko desetaka metara i tu je pijesak, ali se brzo počinju pojavljivati prvi koralji. Ubrzo dolazimo i do ruba, koji je lijepo razveden i ima čak i "mostova". Voda je bistra i teren je stvarno atraktivan za ronjenje.
Čim smo dosli do ruba primijetio sam veliko jato big eye snapera, a među njima i nekoliko lijepih scribbled snapera.
Iako ima lijepih primjeraka ne pucam na big eye snapere jer bi time uplašio ostalu zanimljiviju ribu, koja je prilično nepovjerljiva i drži se u pozadini. Nakon nekoliko urona počinju se približavati i scribbled snaperi ( poznati i kao Maori snaperi ). Stari me prati sa površine, pa mogu malo i forsirati. Dubine na tom dijelu nisu zahtjevne, nekih 13 - 14 metara, ali treba prilično čekati. Konačno na nekom desetom uronu dolazi na domet jedan scribbled snaper. Pogađam ga bočno u kičmu. Ne pruža nikakav otpor, pa ne uznemiruje previše ostalu ribu.
Nakon toga se fokusiram na jednog lijepog red basa ( jedna od mojih najomiljenijih riba). Jako je oprezan, tako da stvarno već iskušava moje strpljenje ;) Za lov na red basa prikrivanje mora biti savršeno. Ribolovac mora biti sakriven sa svih strana. Red bas nas mora vidjeti, ali onda na dnu mu moramo skroz nestati iz vida. Budući da su oni jako teritorijalne ribe morat će doći vidjeti što se to dešava. Način na koji če prići i koliko brzo jako zavisi od terena do terena. Na kraju ipak prilazi i znam da moram iskoristiti šansu, jer ako sad neću pucati neće se više vratiti. Pucam i pogađam ga malo pre nisko, ali ne može se osloboditi. . . 
Struja nas polako počinje nositi prema zapadu. Opet nailazim na jata big eye snapera ( jako su ukusni ), pa odlućujem upucat par komada za mene i starog (za gradele). Ti sneperi uvijek stoje bočno ili guzicom okrenuti prema podvodnom ribolovcu. Jedan od efikasnih načina za lov je lov u poniranju. Nakon što podvodni ribolovac krene na tu ribu, ona će počet uzmicati u dubinu, ali če se proporcionalno s povećanjem dubine razmak između lovca i ribe početi smanjivati, pa ce ( u većini slučajeva ) već na nekih 15-17 metara biti na dometu. 
Drugi način na koji ih se može loviti je taj da se postavimo u zaklon iza kakve izbočine i čekamo toliko dugo dok ne priđu pogledati što se to sakrilo. Kao što sam rekao to su prilično oprezne ribe pa to čekanje moze potrajati. U takvim situacijama trebat će pucati od dolje prema gore. Na rubu su konstantno prisutni i midnight snaperi, pa odlučujem upucati par komada, jer trenutno nema ničeg pametnijeg na vidiku. Midnight snaperi se relativno lako love ako su u većem jatu. Dok ako su sami znaju bit jako oprezni, pa treba dosta strpljenja da bi se koji uhvatio. Kad vidimo veliko jato midnight snapera treba obratiti pažnju i na drugu ribu. U velikom jatu tih riba će se redovito naći i koji scribbled ( Maori ) snaper, a ni red basovi nisu rijetkost. U takvim situacijama ( pomješani u jatu druge ribe ) se osjećaju sigurnije, pa lakše dolaze na domet.
Konstantno pratim sto se događa u dubokom i dali prolazi nešto, ali danas ne primjećujem ništa. Na rubu nailazim na par sweetlipsa i sa lakoćom ih pogađam. Ako se sweetlipsi vrte oko svoje grote neće ih biti problem pogoditi, no ako napuste grotu i počnu se udaljavati stvar ce biti teza. U nekim slučajevima ce strelovito pobjeći prema dubini, a koji put ce se opet nakon par metara postaviti u bočni položaj, i tada treba pucati, bez puno razmišljanja.
Cijelo vrijeme lovim na rubu koji se okomito obrušava u dubinu. Na takvim mjestima treba pronaći bilo kakav zaklon da bi lov bio uspješan. Ako nemamo adekvatnog zaklona lov če biti puno teži, a u nekim slučajevima čak bezuspješan ( sto se pridnenih vrsta tiče ).
Ako na ravnom dijelu ili samom rubu nema nikakvih zaklona treba probati sa lovom na zidu. Tu se treba pokusati smjestiti na koju od "terasastih" izbočina i čekati ribu koja će doći do nas iz dubine. Na taj naćin se mogu uspješno loviti i scribbled snaperi i red basovi.
Ako nema adekvatnog zaklona ni u zidu, onda nam ne preostaje drugo nego lov poniranjem. Uranjamo na mjestu gdje primjećujemo da kreče vertikalni procjep prema dnu koji se onda u dubini širi. Tu se redovito zadržava riba ( midnight snaperi, scribbled snaperi, red basovi, veliki many spoted sweetlipsi. . ), a često nailaze i manji primjerci giant trevallya te veći primjerci bluefin trevallya. Dubine za takav lov su nešto veće. Iznad 20 metara. Na rubu uočavam par koraljnih tvorevina sličnih krofnama. Idealno mjesto za ćeke. Oko takvih većih nakupina koralja i kamenja se uvijek zadržava i riba. Postavljam se na prvu ćeku i odmah nailazi lijepi scribbled snaper. Prilazi mi skroz blizu jer sam dobro postavljen na dnu pa me ne primječuje do zadnjeg trena. Kad je već pre kasno. Pogodjeni scribbled snaper se uvijek ponaša isto. Vrti se u krug i pokušava se osloboditi strijele, a cim ne uspijeva zabija se pod prvi kamen ili uvlači u procjep.
Nakon ovoga hvatam jos jednog, nešto manjeg.
Još jedan od načina lova na tu ribu je pucanje sa ruba prema dubini. Često če ta riba plivati paralelno uz rub ( dublje od lovca ), ali ce vise puta, nakon što se sakrijemo, stati i krenuti oprezno prema lovcu. Treba pucati čim je riba na dometu.
Mrak na tropima naglo padne, brže nego kod nas. Ja obicno lovim dok ima svijetla, jer je obicno baš period pred sam mrak najbolji za lov.
Izlazimo na obalu a lokalci već sa zanimanjem čekaju. Podijelimo nešto ribe, a nesto nosim doma za gradele i našem domaćinu za "zimnicu". Zamrzivača naravno nema, pa oni sav višak ribe ( ako se slučajno stvori ) konzerviraju sušenjem. Na nekim dijelovima ribu i sole.
Nakon večere odlazimo malo prošetati, pa spavanje. . .
