Na središnjem otoku arhipelaga nalazi se još uvijek aktivan 666 metara visok vulkan. Zadnja erupcija se dogodila sredinom 80-ih godina i na sjevernoj strani su još dobro vidljivi tokovi lave koji su se iz vulkana slijevali u more. More sa sjeverne strane je jako duboko i po pričama ribara dobro loviste ribe. Odmah pored sjeverne strane vulkana se nalazi i mali otočić koji je sa južne strane okružen dubokim morem, a na sjevernoj strani se nalazi pličina koja se rasprostire oko 200 metara od otočića. Smatram da će najbolje biti ako krenemo od malog otočića, pa kasnije prijeđemo na otok sa vulkanom. Hodajući prema barci srečemo grupicu klinaca koji odlaze u školu. Fascinirani su mojom 130-kom pa ih uslikavam sa puškom. Ukrcavamo opremu u barku i krečemo.
Barku sidrimo na samoj obali na sjevernoj strani otočića. Ulazim u vodu, koja ne prelazi metar a dno je krcato koraljima. Ne mogu ni nakrcati pušku jer bi porazbijao pola "reefa" ako bi se oslanjao o dno, pa plivam još jedno 20 ak metara gdje nalazim malu pješčanu oazicu. Plivam još malo prema dubljem, ali dno jako blago pada, pa odlučujem tu napraviti par čeka. Voda ne prelazi 4 metra dubine. Na čekama ne primječujem ništa zanimljivog osim mnogobrojnih papiga. Tek kada dolazim u nešto dublju vodu, ali ne preko 7 metara, počinju se pojavljivati koraljne pastrve. Ima ih dosta ali ne želim pucati jer mi izgledaju nekako malene. Odlučujem pogledati još malo dalje. Na dubini od oko 8-9 metara koraljno dno prelazi u pješćano. Na pjesku primječujem mnoštvo rupa ( sličnih kraterima od bombe ) promjera oko 1 metra. Ubrzo shvaćam o čemu se radi. To su gnijezda od titan triggerfisha ( najveće vrste kostoroga ). Iako se u nekim dijelovima uopće ne jede, ima jako ukusno meso, slatkastok okusa, slično mesu škampa. Žestoko brane svoja gnijezda od svakog napadaća. Ima ih puno i bili bi laka meta, ali ne pucam, jer se kao sto sam rekao, radi o ribama koje čuvaju jaja.
Na nešto većoj dubini dno opet postaje hridinasto. Uočavam par sweetlipsa, pa oprezno zaranjam malo dalje od grote na kojoj sam ih primjetio. Polako im prilazim i uopće ne bježe. Skidam najbližeg i polako izranjam. Na prijašnjem zaronu sam spazio i jednog golden lined sweetlipsa. Oni su jako teritorijalne ribe i znam da cu ga opet naci tamo kad zaronim. Posto sam se necujno spustio na dno vidim da je još uvijek tamo, ali je prilično nervozan. Nekoliko puta ulazi pa izlazi iz rupe i jako se nepravilno miće, ali na kraju ga pogađam u trenutku okreta i s njime izlazim na površinu.
Polako se vraćam prema otočiću jer hoću pregledati okomiti rub na južnoj strani. Ovdje zid pada okomito od same obale otoka, nema nikakvog plićeg ruba. Zid se sastoji od velikih glatkih potpuno crnih gromada vulkanskog kamenja. Nema nikakvih koralja i voda je zbog reflektiranja stijena potpuno crna. Na dubini od 15 ak metara primječujem jato lignji, ali se drže na velikoj distanci. Osim toga na ovoj strani nema baš ničega zanimljivog pa zovem barkarijola da nas prebaci na vulkan. Mali otočić od vulkana odvaja samo jedno 100 metara široki duboki tjesnac.
I ovdje dno počinje ponirati od same obale bez plitkog pojasa, ali ne tako strmo kao na malom otoku nego pod kutom od nekih 45 stupnjava. Dno je obraslo koraljima, ali nema nekih izraženijih nakupina ni zaklona. Na dubini nešto manjoj od 20 metara primječujem jato midnight snapera pa zaranjam. Nisu pretjerano uplašeni pa je i moj "polu zaklon" na dnu dovoljan da ih privučem. Prilično su različitih velićina pa čekam da mi neki od većih dođe na domet, ali ništa od toga. Ne želim pucati na nekog malog da nebi uplašio ostatak jata, pa izranjam. Na sljedečem zaronu opet prilaze najprije maleni, ali su se sad i veći malo ohrabrili, pa mi ubrzo na domet dolazi jedan lijepi komad. Pucam na njega i pogađam ga iza glave.
Mali primjerci midnight snapera imaju po gornjoj polovici tijela bijele točke, a po donjoj bijele pruge. Veći primjerci su tamno smeđe boje, sa žučkastim šarama, dok su sasvim odrasli primjerci potpuno crni. Boja im može varirati i s obzirom na raspoloženje, pa koji puta mogu biti i sasvim svijetlih nijansi. Slično boju mijenjaju i big eye snaperi kojima se po tijelu pojave izražene tamne vertikalne pruge ako su uplašeni.
Nešto dalje primječujem da se na dubini od nekih 20 metar ipak stvara malo izraženiji rub i da nakon tog ruba dno pada strmije prema dubokom. Na većem dijelu ruba nema nekih izraženijih formacija, pa samim time i zaklona za neku efikasnu čeku. Istina iz dubine do ruba povremeno dolaze red basovi, ali jako sramežljivo i brzo se vračaju u dubinu. Ako hoću uhvatiti kojeg moram pronaći adekvatan zaklon. 
Konačno dolazim do mjesta na kojem primječujem veliku nakupinu grota, a primječujem i ribu. Dobro se pripremam za zaron, pa sasvim tiho zaranjam nešto dalje od mjesta na kojem planiram izvoditi čeku. Riba se zadržava sa vanjske strane te nakupine, pa me nije ni primjetila. Polako se privlačim,sasvim uz dno i postavljam između dvije grote. Dobro sam zastićen sa svih strana, ali je problem što imam dosta slabu preglednost oko sebe pa ču teško primjetiti ako će mi koji red bas prići s boka. Izvlačim se zato malo iz svog zaklona. Nisam više tako dobro zaštičen, ali mi je sad preglednost puno bolja. Primječujem red basove, polako dolaze iz dubine, ali brzo opet nestaju u dubinu. Znam da se više neće vratiti pa sasvim izvirujem preko ruba da bacim pogled prema dubini. U tom trenutku uočavam jednog red snapera koji iz dubine ide direkt na mene. Prilazi sasvim blizu, pucam i probijam ga iza škrznog poklopca po sredini tijela. Red basovi su bili u jatu i tako su se i ponašali, a ovaj red snaper je bio sam, pa se zato i drukčije ponašao. Lijep komad, za svoju vrstu.
Struja me polako nosi po vanjskoj strani otoka, a ja cijelo vrijeme promatram velike red basove kako dolaze iz dubina i pažljivo me promatraju. Ne mogu baš ništa jer na tom dijelu nema stvarno nikakvog zaklona kojeg bi mogao iskoristiti. Konačno primječujem jedan malo istureniji rt sa par manjih kamena obraslih koraljima. Zaranjam polako na dno i postavljam se na lijevi dio izbočine. Red basovi me primječuju i prilaze mi u polukrugovima, pa se vračaju u dubinu. Još par puta se postavljam na istu poziciju, jer hoću da se naviknu na mene na tom istom mjestu. Na idućem zaronu se, međutim, postavljam na desnu stranu grote koja je i oko dva metra niža. Red basovi opet dolaze iz dubine i prilaze kontrolirati mjesto na kojem su me očekivali, pa se vračaju u dubinu. Ja sam se namjerno namjestio tako u nadi da upucam kojeg baš na toj silaznoj putanji, nakon pregledavanja mjesta na kojem sam bio u proslim zaronima. Prvi prolazi i uopče me ne primječuje. Ne pucam jer sam vidio da je to najmanji od tri komada koji se tu motaju. Slijedeči prolazi i pucam bez razmišljanja. Dobro ga pogađam i jako sam zadovoljan jer je ovo bilo prilično zahtjevno. Da na prijašnjem mjestu na kojem sam postavio čeku nisam bio tako dobro prikriven, nebi se više vratili nakon što bi me vidjeli. A i da na zadnjoj čeki nisam pucao vjerojatno više nebi imao šansu na idućim zaronima. Red basovi su jako oprezne i pametne ribe.
Na cijelom ovom dijelu pliće od 15 metara nema ničega zanimljivog. Struja me nosi još malo južnije i ovdje je rub prema dubokom jako izražen. Primječujem "oblak" velikih, potpuno crnih, midnight snapera. Takva jata, zbijena i sastavljena od velikih primjeraka su relativno laka meta jer se obično ne boje ribolovca. Ipak, neki minimalni zaklon bi mi dobro došao. Primječujem jedan plići kanal koji se proteže prema rubu, pa ču se probati prišuljati po njemu. Na priličnoj udaljenosti zaranjam u kanal i sasvim polako se privlačim prema snaperima.
Pokušavam držati što je moguče niži profil. Dolazim tako do samog ruba bez da uznemirim ribu. Vrhom strijele tražim največeg u jatu, ali oni su redovito u pozadini. Konačno se jato počinje okretati i jedan od većih bez straha prilazi. Pucam i pogadjam ga iza glave, te izranjam. Na idućem zaronu zaranjam direkt na jato jer hoču probati skinuti kojeg u poniranju. Približavajući se dnu rotiram glavom i primječujem da mi sa lijeve strane prilazi mala dogtooth tuna. Brzo se miće, pa sa obje ruke okrečem pusku i pomičem je prema ribi. Gađam " a la John Wayne " i pogađam je "u guzicu" kako bi rekao moj stari. Ipak se neće skinuti. Nevjerojatno je jaka s obzirom na svoju velićinu. Na idučem zaronu hvatam jednu malu vrstu kirnje. Ne izgleda baš nešto ali je jako ukusna. Nakon toga odlučujemo se vratiti.
U selu nas opet dočekuje delegacija. Barkarijolu dajemo red basa, sebi uzimamo kirnjicu i tunicu, a ostalo dajemo okupljenima.
Naš domaćin nevjerojatnom preciznošču maćetom reže tunicu na filete. Njegova žena je napravila i nekakvu mineštru od cvjetova palme i nekakvu roladu od banana. Tuširam sebe i svu opremu, a u trenutku kad se vračam tuna već miriše sa gradela. Stari i ja smo pojeli količinu za 6 normalnih osoba i nakon toga naravno još rolade od banana, koliko god je stalo!!
Odlazimo u kratku šetnijcu po selu, pa spavanje.
