Počet ću ovaj ribolovni putopis po Indoneziji sa opisom destinacije i malo opcenitih informacija (vezano uz podvodni ribolov), ali i šire. Prvih par epizoda će bit posvećeno pripremama, opisu opreme, načinu putovanja i nekim korisnim informacijama, da se ne bi netko čudio ako odmah ne počnem pucat ;) bit će toga, bez brige.
Indonezija
Smještena između Azije i Australije, najveća otočna zemlja na svijetu. Mislili su da imaju oko 13 000 otoka dok im nisu Amerikanci iz satelita "pronašli" još 5 500 otoka!!!! Cijelim svojim teritorijem se nalazi u tropskom pojasu. Ima nešto vise od 260 000 000 stanovnika. Koraljni trokut, (područje sa najvećom bioraznolikošću na zemlji) se većim djelom nalazi upravo tu. . proteze se između Sulawesia, juga Filipina i Nove Gvineje. Usporedbe radi, u Karipskom moru ima oko 50 vrsta koralja, u Crvenom moru oko 350, a u Indoneziji preko 750!!!!! Indoneziju sam kao destinaciju za moja putovanja odabrao iz vise razloga. . . Budući da je u tropskom pojasu idealna je za "ubijanje" zime, nije skupa, proteze se na ogromnom prostoru i najvažnije, pruža neke od najboljih mogućnosti za podvodni ribolov na svijetu.
Malo o ribama
Ovdje ću prvenstveno govoriti o vrstama zanimljivim za podvodne ribolovce, ribama koje se najčešće susreću i koje su najrasprostranjenije...
Dijele se na grubo u dvije skupine: PRIDNENE i PELAGIČKE VRSTE. . .
1 PRIDNENE:
Neke od tipičnih pridnenih vrsta (koje se drze dna ili blizine dna) su red bassovi i red snaperi (slični našim zubatcima), scribbled snaperi (žute boje, malo nabijeniji od zubatca), midnight snaperi, big eye snaperi, sve vrste kirnji, ribe iz porodica sweetlips, slične kavalama (many spotted sweetlips, oriental diagonal banded sweetlips, giant sweetlips), ribe iz porodice emperora, koraljne pastrve, job fish, rabbit fish. . .
2 PELAGIČKE:
Prije nego nabrojim neke od tipičnih pelagičkih vrsta izdvojio bi dvije "zločeste" ribe (među najtraženijim trofejima zbog borbenosti i snage) :
1: Giant trevally (Caranx Ignobilis), skraćeno GT, pripada istoj porodici kao nas gof (Carangidae), najveći od svih vrsta trevallya (naraste do nekih 80 kila).
2: Dogtooth tuna (Gymnosarda unicolor), zapravo nije iz porodice tuna, nego skusa (Scombridae), a pripada svom posebnom rodu (Gymnosarda). (naraste do preko 150 kila)
Neki od ostalih tipičnih predstavnika pelagičkih vrsta jesu: sve vrste iz mnogobrojne porodice trevallya (Blue fin trevally, golden trevally, cale cale trevally, big eye trevally. . . ), spanish mackereli, wahoo, rainbow runneri, amberjack (gofovi), yellow fin tune, lampuge, barakude, velike igle, sabljarke...
Osim tih vrsta postoje i druge mnogobrojne i raznolike porodice, kao sto su papigače, usnjače, wrassovi, porodica riba kirurga, cipli, trilje, pa ukrasne ribice iz porodica anemon fish, angelfishes, butterflyfishes, pipefishes, bandfishes, sweepers, box fishi, porodica trigger fisha (kostorozi), ribe skorpijoni, murene, sila i mnoge druge...
Tereni za lov i uvjeti
Ribe u Indoneziji NEMA svugdje kao sto neki vjerojatno misle. I tu postoje određena pravila. Riba se najčešće nalazi na isturenim rtovima, na rubovima koji naglo poniru u duboko, seke (brakovi)... Najveće ribe se redovito nalaze na područjima sa najjačom morskom strujom, koja u pojedinim dijelovima Indonezije može iznositi i 6 čvorova!!!!! Takve ekstremne struje se susreću na jugu (od Balija prema Aloru), gdje se sva masa Indijskog oceana probija kroz uske tjesnace u tom lancu otoka. . U centralnoj Indoneziji gdje obično lovim su struje puno slabije i može se "normalno" loviti u većini slučajeva.
Otoci u centralnoj Indoneziji su redovito okruženi jako dubokim morem pa je tako teren za lov najčešće rub koji ponire strmo ili okomito u dubinu... Plaže su obično pješčane i dno je prvih 50-100 metara plitko i pjeskovito, nakon čega se počnu pojavljivati oaze koralja (na oko metar i pol) i dno postepeno postaje hridinasto (koraljno), na dubinama od 5 -15 metara počinje naglo padati u dubinu. Naravno sve ovisi o mjestu. Negdje pada pod kutom od 45 stupnjeva, negdje na određenoj dubini opet prelazi na pijesak, ali tipičan teren su nagli rubovi koji se nastavljaju okomitim zidom, sa manje ili vise izraženim "terasama" i mnoštvom rupa i kanala. Brakovi najčešće padaju s jedne strane okomito u dubinu (tu se najčešće nalazi riba) a s druge blaže (oko 45 stupnjeva).
Sto se tiče perioda za lov može se uspješno loviti u bilo koje doba dana, pelagičke vrste nešto bolje rano ujutro i kasno popodne (na nekim mjestima samo tada). . Ponašanje istih vrsta ribe može znatno varirati ovisno o danu i poziciji.
More je toplo tokom čitave godine, negdje između 27 i 30 stupnjeva, a nešto je manje slano od našeg Jadranskog. Vidljivost varira, ovisno o valovima i količini padalina, ali je najčešće dobra, od 25 pa do preko 35 metara.
Neke od mogućih opasnosti
Većini ce vjerojatno biti najzanimljiviji morski psi. Često se roni uz njih, s time da postoje područja gdje ih ima puno i područja gdje ih se gotovo ne susreće. Najčešće dvije vrste su black tip reef shark i white tip reef shark, koji se susreću u vise od 90% slučajeva osim njih može se povremeno naletjeti na bull sharka, maka, modrulja, lemon sharka, tigra, hammer heada i neke druge. no osim prve dvije vrste koje sam sreo milijun puta, od ostalih sam samo par puta naletio na bull sharka, lemon sharka, modrulja i jednom psa tigra. Bijele psine tu nema :) do morskih pasa ne osjećam nikakav strah, nego samo respekt i divljenje. Vjerojatno zato jer nisam odrastao uz Spielbergove "Ralje" nego uz dokumentarce National Geographica :)
Smatram da je strah ili u nekim slučajevima cak mržnja do morskih pasa u ogromnoj većini slučajeva neopravdana i plod neznanja i krivih informacija.
Osim morskih pasa tu su i morske zmije. One imaju jedan od najjačih otrova u životinjskom carstvu, ali su po prirodi mirne i sramežljive i bez straha ih se može promatrati iz blizine dok traže hranu po rupama i medu koraljima. No ipak ih nije pametno pratiti kad se odluče udaljiti. Čak i da dođe do napada, morskim zmijama je otrov jako dragocjen i neće ga "rasipati bez veze" na nešto sto ne mogu pojesti, nego ce ga štedjeti za lov na manja stvorenja. Tako da i u slučaju ugriza obično ne dolazi do ispuštanja otrova, a uz to imaju i jako mala usta.
Tu su i takozvani stone fishi (riba kamen). Oni su daleki srodnici naših škrpina, malo napumpaniji i tamnijih ili svjetlijih sivih nijansi. Jako su otrovni (smrtonosni).
Otrovne su i ribe iz porodica lion fish i scorpion fish.
Ima i dosta "običnih" riba koje imaju otrovne bodljike pa je dobro poznavati svaku takvu vrstu.
Otrovne su i neke morske zvijezde. Jedna od njih je "crown of thorns star fish".
Peckaju i neke vrste koralja, ali njih se brzo nauci prepoznati, a u slučaju dugog ronilačkog odijela nisu nikakav problem.
Usprkos svemu navedenom smatram da uz malo pažnje ni jedna od navedenih životinja ne predstavlja neku realnu opasnost ili prepreku da se ne bi moglo bezbrižno i opušteno roniti.
Par riječi o ljudima
Ljudi ima svakakvih, ali općenito sto su manje imali kontakta sa strancima to su neiskvareniji. Na mjestima gdje su turisti cesti svaki ce lokalac pokusati izvuci lovu iz turista i to na način da ce pregovore oko bilo čega početi sa cijenama koje ne stoje ni na nebu ni na zemlji!!!! Ako ide, ide...
U slučaju očito blesave cijene ili pokušaja uvaljivanja bilo kakve precijenjene usluge, poželjno je dotičnog ponuđača usluge glasno poslati u tri pizde materine!!! Sasvim dobro pali i na hrvatskom. Može i popraćeno kojim zamahom ruke. Neće razumjeti, ali ce shvatiti... Garantirano!!!
Pri bilo kojem iskrcavanju ili transferu, sa broda na bus ili slično, na vas ce naletjet ekipica lokalnih jebivjetara koji ce vam zgrabit torbe, odnijet do busa 10 metara i za uzvrat tražit indonezijsku prosječnu dnevnicu!!!! Na takve tipove se naročito odnosi postupak koji sam gore naveo, ali to treba obaviti prije nego svojim ljigavim rukama zgrabe torbe. . .
Još jedna važna stvar: prije bilo kakvog transporta (autom, motorom, riksom...) treba dogovoriti cijenu!!!! Jer kod njih se jako cesto desi da nakon sto te dovezu traže još suske!!!!!! Naravno, već pogađate i na takve se odnosi gore navedeni postupak!!!
Poimanje vremena i udaljenosti je za indonežane nešto sasvim apstraktno i podložno individualnom shvaćanju. To u prijevodu znaci da ako ti netko kaže da brod polazi u podne, to znaci da možda polazi u 2, možda 3, u svakom slučaju prije 5, ali najkasnije u 7-8. A možda i sutra...Jednom prilikom sam u luci na Novoj Gvineji cekao brod 4 dana!!
Još jedna stvar koja kod njih ne postoji je nema... Kod njih "ima" svega. . .
Kad pitas: Ada ikan??? (ima li ribe???). . odgovor: Ada, ada... Banjak!!!!!! (Ima, ima... puno!!!!)... ada ikan besar??? (ima li velike ribe???)... odgovor: ada, besar, besar!!!!!... (ima, velike, velike!!!!)
Isto vrijedi i kad se pita za smjer. Jos nisam dozivio da bi netko rekao da nezna kamo treba ici, a šalju te u sve moguće smjerove!!!!!!
To su neke stvari koje jednostavno treba prihvatiti ako se zeli putovati po Indoneziji, a da te svaka komunikacija sa lokalcem ne izbaci iz takta. Na početku je malo zamorno, ali čovjek se navikne...
I da, engleski, osim u turistickim mjestima, ne govori nitko!!!!! Tako da se u Indoneziji bez osnovnog znanja indonezijskog nema sto tražit...
