Zapadno od sela se nalazi jedna velika pješčana uvala koja na rubovima završava blago izraženim kamenitim rtovima. Budući da sam jučer otišao rano spavati, rano sam i ustao, pa odlučujem krenuti ranije. Ovo mi je zadnji dan ronjenja na ovim otocima, pa odlučujem zaroniti i prije i nakon ručka. Uvala nije pretjerano daleko, ali si ipak nabavljam pomoćnika. Nakon što sam dobro doručkovao krećemo. Dok prolazim kroz selo svi me pozdravljaju jer već dobro znaju tko sam a oprema za ronjenje svakog puta izaziva divljenje i izmamljuje uzdahe, pogotovo 130ka ;) Šetnja do uvale brzo prolazi. Dan je sunčan a more mirno. Nema mjesta na svijetu gdje bi sada rađe bio nego tu. Dobro, ima, ali tako se kaže ;) Navlačim donji dio odijela pa ulazim u vodu navući čarape, kako mi se ne bi napunile pijeska. Moj asistent dotle odgropava špagu od bove ( koja mi se svakog puta zapetlja ) i ja polako krećem. Bez obzira na pješčanu obalu dno brzo postaje kamenito, a negdje stijene čak izviruju iz mora. U metar vode ima brdo papiga, ali i long nosed emperora. Znam da nema smisla da se uopće zamaram sa njima, jer za njih trebaju jako duge čeke, a za to mi moraju najprije dobro "proradit" pluća.
Dno je ovdje dosta razgibano i prošarano tvorevinama sličnim presušenim riječnim koritima. Ta korita su idealna za postavljanje na čeku. Još uvijek sam daleko od ruba, pa se tu, za razliku od ruba, pojavljuje tek nekoliko zanimljivih vrsta. Primjećujem diagonal banded i golden lined sweetlipse. Kad vidim ove dvije vrste pomiješane, a redovito je među njima samo jedan golden lined sweetlips, uvijek najprije pucam na diagonal banded sweetlipse. Nakon što upucam nekog od njih znam da će golden lined još biti tu, dok bi u suprotnom slučaju ostala riba najvjerojatnije pobjegla.
Tako najprije pucam na jednog "običnog" sweetlipsa, a na idućem zaronu skidam još i golden lined-a. Uspijevam skinuti još jednog običnog koji se pomaknuo na obližnju grotu. Na takvom terenu, koji nije dublji od 5-6 metara, a relativno udaljen od ruba, od veće ribe mogu se sresti maori snaperi. Ako je dno razvedeno kao u ovom slučaju može se kojega i relativno lako uhvatiti. No i u tom slučaju, bez obzira što sam ulov neće biti pretjerano zahtjevan, čeka će morati biti nešto duža. Jedan od načina je da se mi prišuljamo maoriju, u slučaju da možemo iskoristiti brazdu kao zaklon, pa se relativno lako približiti. U drugom slučaju nakon što smo se smjestili u udubljenje na dnu, malo ćemo proviriti da nas maori primijeti, pa se opit spustiti iza zaklona i potpuno mu nestati iz vida. Maori če u tom slučaju, ali tek nakon nekog vremena, jako polako krenuti prema nama. Sva ta "procedura" prilično traje pa će i čeka potrajati. Ako smo prisiljeni izroniti prije nego nam dođe na domet na idućoj čeki ga sigurno neće biti više u blizini.
Na tek opisani način i hvatam prvog maorija. Zanimljivo je da ćemo u plićem susretati redovito veće primjerke, čak u svega tri metra vode, dok se manji zadržavaju nešto dublje i ne zalaze u plitko. Ponašanje maoria međutim jako puno ovisi o poziciji, broju riba na određenom području,veličini i dijelu Indonezije na kome se lovi.
Polako se počinjem približavati rubu i tu se dno već malo mijenja. Dosta je plosnatije i posipano brojnim niskim koraljima, koji ne pružaju baš neki adekvatan zaklon. Primjećujem jata big eye snapera. Oni za razliku od midnight snepera mogu lebdjeti i nešto udaljenije od ruba iznad plićeg dna. Midnight snaperi međutim najčešće lebde iznad samog ruba ili u modrom. Iskorištavam jedan mali zaklon i čekam da se približi koji od big eye snapera. Prilično su pažljivi, no na kraju mi jedan ipak dolazi na domet. Pogađam ga u sredinu tijela u bočnu liniju.
Pod koralje se zavlače, pa onda izlaze, koraljne pastrve. Nema baš nekog zaklona pa zaranjam prilično daleko od mjesta gdje sam primijetio jednu. Polako se spuštam na dno i počinjem prilaziti. Zbog nedostatka zaklona će biti nemoguće izvesti prilaženje bez da me primijeti, pa će baš zbog toga cijela stvar biti malo kompliciranija. U pravilu se prema pastrvi može prilaziti, naravno jako polako, cijelo vrijeme dok je ona frontalno okrenuta prema ribolovcu. No čim se počinje premještati u bočni položaj treba odmah stati i pripiti se uz dno što je više moguće, u protivnom će naše daljnje napredovanje rezultirati pastrvinim strelovitim bijegom. Polako joj prilazim, a ona je okrenuta frontalno prema meni. U trenutku kad vidim da se želi uvuci pod koralj okidam. Bila je prilično daleko, pa je pogađam malo pre visoko, ali nema kamo. Krećem do samog ruba. Midnight snaperi su jako raštrkani i samo pojedinačno dolaze iz dubine prema plićem. Tako se koji put ponašaju kad nisu veliki, a veliki se skoro uvijek zadržavaju u zbijenim jatima. Postavljam se tako na rub da im malo pobudim znatiželju. Na drugoj čeki mi jedan prilazi pred samu pušku i bez problema ga skidam.
U daljini primjećujem veću nakupinu kamenja, pa odlazim malo izviditi. Oko nakupine se motaju maori snaperi. Nisu baš veliki, ali ih ima dosta. Približavajući im se, primjećujem udubljenja koja su dovoljno duboka da bi mogla poslužiti kao dobar zaklon. Postavljam se u udubljenje koje je dosta udaljeno od snapera, ali opet dovoljno blizu da ih uspijem privući na puškomet. Naravno ako čeka bude dovoljno duga. Snaperi su me primijetili, a ja se postavljam na odabranu poziciju. Od jata se odvajaju dva, ali jedan ubrzo odustaje i vrača se prema jatu. Drugi napreduje prema meni, ali jako polako. Sasvim se spuštam uz dno i čekam. Kroz rupu u stijeni primjećujem da mi je u dometu, pa se polako podižem iz zaklona i pucam. Pogađam ga iza glave i brzo privlačim prema sebi. Ostali maorii su se spustili dublje uz zid. I ja se namještam na jednu policu i pratim situaciju u dubokom. Nakon nekog vremena jedan se zaliječe prema meni, ali se pokušava vratiti u dubinu čim me primijetio, međutim pre kasno. Pogađam ga u bok i izvlačim.
Izlazim na obalu i odlučujem otići na ručak. Na gradele bacam big eye snapera i koraljnu pastrvu, ali ne jedem previše jer hoću nakon ručka otići još jednom zaroniti. Nakon ručka ležim nekih sat vremena u hladovini pa odlučujem krenuti. Do mene je došao jedan mladi dečko, kojem se posebno sviđa moj fotoaparat sa kućištem za ronjenje, pa me pita ako može doći sa mnom. Odgovaram da nema problema, pa krečemo..
Zaranjamo nešto istočnije od mjesta gdje sam zaronio jutros. Teren je sličan, pa mogu očekivati i sličnu ribu. Sasvim u plićaku na mene nalijeće mali blufin trevally i skidam ga u letu. Bez puno gubljenja vremena plivamo prema rubu.
Zaustavljamo se tek kad ugledam malu grupicu sweetlipsa. Tiho se spuštam na dno i polako im prilazim. Ima ih više pa nisu pretjerano pažljivi. No ipak se počinju udaljavati kad im se malo previše približim, pa pucam u jednoga u odlasku. Privlačim ga prema sebi i krečem dalje. Kao i jutros nailazim na maori snapere. Kažem malom neka se malo drži u pozadini dok sam ja na čeki pa zaranjam. Prilazi mi jedan manji. Pliva oko dva metra iznad dna i dolazi ravno na mene. Pucam na njega pod kutom od 45 stupnjeva prema površini i pogađam ga odmah iza glave.
Napredujemo još malo prema dubljem i ja se spuštam na prvu čeku na samom rubu na ovom zaronu. Približava mi se midnight snaper, a budući da u blizini nema ničeg pametnijeg pucam na njega i pogađam ga po sredini tijela. Dok ga povlačim prema sebi primjećujem da se dublje uz zid šulja nekoliko maoria.
Dobro se pripremam na idući zaron pa zaranjam. Zid je u početku prilično ravan pa se postavljam na jednu policu koja visi prema dnu na oko 23 metra. Ribe su još nekoliko metara dublje i odmah primjećujem da nemaju namjeru prići, pa se spuštam sa police još par metara niže i pucam na prvoga u dometu. Odvlačim ga dalje od zida pa izranjam. Ovaj je već nešto veći od prvoga.
Malo se odmičem od ruba u nadi da će se pojaviti koji red bas, ali danas nisam vidio još ni jednoga. Ipak se jedan pojavljuje ali se ponaša jako oprezno i malo neobično. Red basovi obično prilaze ribolovcu iz dubine, pa se nakon polukružnog okreta opet vračaju u duboko. Ovaj mi međutim prilazi i sa boka, doduše ostaje na jako velikoj distanci, ali ne odustaje. Teško ga držim na oku i često gubim iz vida jer je dno ovdje prošarano brazdama koje se pružaju prema rubu. Pokušavam se i ja spustiti u jednu od njih kako bi mu se izgubio iz vida i još mu više pobudio pažnju. Nakon par zarona ga ne vidim više i pomišljam da se najvjerojatnije vratio u dubinu. Međutim na idućoj čeki ulazeći u kanal, primjećujem da nepomično stoji uz rub kanala repom okrenutim prema meni. Nije me primjetio i ja se maksimalno trudim da tako i ostane. Sasvim tiho se spuštam na dno. Red bas je oko 3 metra ispred mene. Okidam i pogađam ga u "guzicu" pa vani kroz škrge. Vračam se na površinu pa ga kačim na bovu.
Malo me plaši moj kolega koji se igra s mojim fotoaparatom, ali ima vezanog za ruku, pa valjda neće biti problema, osim ako ga ne pojede nešto, skupa sa fotoaparatom ;)
Primjećujem par lijepih big eye snapera i pokušavam im se približiti, ali se odmiču. Nema šanse da im se približim, a ne mogu se ni uspješno sakriti zbog pomanjkanja zaklona na ovom dijelu. Budući da ne reagiraju na moje postavljanje na dno pokušavam ići direkt na njih. Znam da ću morati pucati na krajnjem dometu, ali odlučujem pokušati. Spuštam se oko dva metra ispod površine ( u ravninu sa snaperima ) i polako im se približavam. Čim krećem na njih i oni se počinju udaljavati. Pratim ih i nekako uspijevam smanjiti distancu, pa pucam. Pogađam ga u bočnu liniju i privlačim prema sebi.
Vračamo se polako prema obali. Odjednom na dubini od samo neka 4 metra vidim lijepog maorija. Malom objašnjavam da se zaustavi, a ja se pripremam za zaron. Jedina šansa da mu se približim je da se prišuljam po kanalu koji se proteže prema obali, ali je na ovom dijelu prilično plitak. Uspijevam nekako "dopuzati" nekih 7 metara od riba, a dalje ne mogu jer je kanal previše plitak. U tom trenutku me riba primijetila i počinje se vračati prema dubokom. Polako se okrećem, pa u zaklonu kanala i ja krećem natrag. Nakon jedno 10 metara polako izvirujem i vidim da se maori pomiče paralelno sa mnom. Imam ga na dometu. Okidam i pogađam ga iza glave. Odlučujem izaći na obalu.
Vraćamo se u selo i bacam ulov cijelog dana na gradele. Lokalci su donijeli još gradela pa ide dosta brzo. Okupilo se pola sela!
Odmah nakon večere idem spavati. Sutra odlazim sa otoka i čeka me dug put do Sulawesia. . .
