Nakon dva dana odlučujemo promijeniti teren i krećemo još malo zapadnije na idući otok. Barka kreče već oko sedam ujutro. Vožnja do idućeg otoka traje nešto manje od sat vremena. Na otoku nema nikakvog smještaja za turiste, pa se raspitujemo o potencijalnim sobama kod ljudi u selu. Ubrzo pronalazimo tipa koji ima nekakav osnovni smještaj, ali nama je to sasvim ok. Dovlače nekakva kolica na koja ukrcavamo svu opremu i krećemo prema kuci. Nakon nekih 10 minuta već smo tamo. S obzirom na sva mjesta na kojima sam do sad spavao ovo uopće ne izgleda tako lose. Tip ima i nekakvu, nazovimo je, mehaničarsku radionicu za popravak motora za barke.
Poslije kratkog razgledavanja okolice ja se spremam za ronjenje. Popričao sam sa par lokalnih ribara i malo se raspitao o terenu. Saznajem da točno ispred sela postoji podvodni rt koji se proteze duboko na otvoreno more. Po opisu to bi mogla biti dobra pozicija. Kažu mi da tamo na udicu love red basove, a dublje i dogtooth tune, sto me posebno obradovalo. Pješčana pličina se proteze skoro 200 metara od plaze. Ulazim u vodu i razgledavam malo oko sebe. Točno ispred mane prođu dva bluefin trevallya od nekih 5 kila. Puška mi još nije ni nakrcana :(
Na takvim pješčanim pličinama gdje se pijesak miješa sa morskom travom se može cesto naletjeti na lijepe bluefin trevallye u svega metar vode. Ovamo dolaze u potrazi za sitnom ribom kojom se hrane. Ako je voda malo mutnija vjerojatnost takvog susreta je još veća. Nakon što plivam nekih 15 ak minuta (a meni izgleda kao cijela vječnost) konačno stižem na koraljno dno, a malo kasnije i na sam rub. Po uputama lokalaca moram krenuti desno ako želim doći do rta. Nakon nekih 50 ak metara primjećujem da rub kreče prema otvorenom. Na trenutak se zaustavljam jer sam primijetio nešto čudno. U tom trenutku sam na nekih 15 metara od ruba, a to nešto sto sam vidio lebdi u vodi na nekih 10 metara od ruba, dakle nekih 25 metara od mene. 
Nemam pojma sto bi to moglo biti, pa se počinjem polako približavati, šuljajući se sasvim uz dno. Tek kad dolazim skoro do ruba ( jer mi kamenje zakriva pogled, a ne želim se otkriti) shvaćam o čemu se radi. Ispred mene stoji "u sviću" ogromna kirnja. Trbuhom je okrenuta prema meni, a prsnim perajama manevrira kako bi stajala nepomično. Slabo stojim sa rezervom zraka, pa nemam puno izbora. Ako vertikalno izronim ce me vidjeti i nestati, a za lagani povratak istim putem nemam vise zraka. Odlučujem dakle krenuti, direktno na ribu. Napredujem polako, no čim dolazim na sam rub riba se okreče i strelovito bježi u dubinu. Tek sad vidim da se radilo o velikom potato codu, vrsti kirnje sa izduženom njuškom i prepoznatljivim crnim mrljama na svijetlom boku.
Struja me sasvim polako nosi dalje i ubrzo stižem na rt o kojem su mi ribari pričali. Već iz daleka primjećujem "oblak" ribe oko nakupina koralja na samom špicu. Među midnight snaperima primjećujem nekoliko maori snapera i par red basova. Došavši na sam rt vidim da na širem području postoje tri odvojena jata riba. Osim tek opisanog jata kojeg većinom tvore midnight snaperi tu je još jato samih maori snapera te jato big eye snapera. (Prije nego bilo sto poduzmem ( i nepotrebno uplašim ribu) , malo promatram situaciju. Nakon nekog vremena iz dubine počinju u "izvidnicu" dolaziti lijepi red basovi. Odlučujem da neću pucati na ništa drugo dok najprije ne skinem nekog od njih. Shvaćam da bi to moglo potrajati jer izgledaju prilično nepovjerljivo.
Postupak približavanja red basovima počinjem tako da počinjem izvoditi čeke (bez namjere pucanja) u blizini kamenih gromada sa midnight snaperima. Znam da ću, ako uspijem privuci jato midnight snapera, privuci i njih. Već nakon nekoliko čeka jato se priviklo na mene i polako mi prilazi. Vidjevši da se jato midnight snapera približilo, a ništa im se nije desilo i red basovi se približavaju (to se odnosi na one veće koji su individualno dolazili iz dubina). Na svakoj idućoj čeki red basovi su sve "hrabriji" posto se osjećaju sigurnije pomiješani sa midnightima, pa prilaze sve bliže. Znam da moram brzo reagirati jer kad red bas jednom priđe dovoljno blizu i ustanovi o čemu se radi, neće se vise nepotrebno približavati.
Ponovo silazim na čeku (stalno na isto mjesto). Midnighti prilaze, a sa njima i red basovi. U trenutku kad polukružno prolaze ispred puške ciljam red basa. Pogađam ga, ali malo pre nisko, u trbuh. Bio je ipak dalje nego sto sam mislio. Počinje divljati i zavlači se pod veliku koraljnu tvorevinu oblika krofne ( promjera oko 6 metara a visine oko 3). Po tome kako mu strijela visi paralelno uz tijelo shvaćam da je jako slabo pogođen i da ga strijela nije skroz probila. Zavlačim se u rupu za njim kako bi ga uhvatio i ručno skroz probio strijelom. Vidim ga duboko u procjepu i shvaćam da se drži samo za jedno pero. Uvlačim se za njim, ali ga ne uspijevam probiti jer je naslonjen na kamen, pa malo izvlačim strijelu i zabijam je u smjeru glave. Neće pobjeći vise ;)
U tom trenutku shvaćam da sam ušao u rupu dublje nego sam mislio i da mi to nije bio bas najpametniji potez. Iz grote mi vire samo peraje. Ostajem miran i polako se počinjem izvlačiti natraške. Na kraju krajeva gore je moj stari koji ce me izvuci u najgorem slučaju. Da ronim sam ne bi si nikad dozvolio dovesti se u takvu situaciju. Znam, nisam se trebao tako zaletavati ni sada, bez obzira na sve. . .
Poslije ove "akcije" riba se pomalo uplašila, pa znam da ću jako teško upucat kojeg red basa koji je bio u blizini na sličan način. No dovlačenjem do ruba vidim da ih iz dubine dolazi još. U ovoj situaciji mislim da je najbolje da pronađem neko dobro mjesto za čeku na samom rubu i sačekam nekog red basa iz dubine. Postavljam se između dva visoka kamena tako da sam jako dobro zaštićen sa svih strana osim one prema otvorenom. Red basovi dolaze ali jako polako. Povlačim se još malo dublje u svoj zaklon nadajući se da ce na taj način morati doći pliće ako ce me htjeti vidjeti. Na idućoj takvoj čeki mi prilazi jedan, ali ima samo oko 3 kile. Znam da na nekog većeg mogu zaboraviti ako ovog upucam. Vjerojatno ohrabren time sto je vidio, na idućoj čeki dolazi jedan veliki. U polukružnom pokretu mi prilazi pred pušku i pucam čim se počne pomicati u bocni položaj. Pogađam ga u kičmu. Nema kamo. Krasan je.
Nakon toga usredotočujem se malo na ostalu ribu. Ima dosta sweetlipsa, ali se čudno ponašaju. Umjesto da se drže svoje grote oni se u jatima micu od jednog zaklona do drugog, pa se nakon nekog vremena opet vračaju. Ležim između dvije takve nakupine koralja i samo pucam kad mi prođu ispred puške. Nakon par upucanih komada nemalo se iznenadim kad mi sa lijeve strane naleti dogtooth tuna od nekih 20 kila.
Pucam refleksno i pogađam je, a tuna divljački bježi u dubinu. Istovremeno se bacam na bok da ne bi slučajno zapeo u plutajuću špagu. Stigavši do kraja špage tuna se zabija okomito u zid. Ne vidim točno kamo se zabila, ali s obzirom na količinu špage koju je povukla znam da je duboko. Pokušavam vuci spagu, ali bez uspjeha. Nema mi druge nego zaroniti i vidjeti sto se desilo.
Nakon pripreme i opuštanja na površini zaranjam. Odlučujem da neću puno "čačkati" nego samo vidjeti sto se desilo. U vodoravnom procjepu na 29 metara nailazim na zaglavljenu strijelu, ali bez ribe. Strijelu bez problema "odglavljujem" i izranjam. Malo sam razocaran, ali sam bar izvukao neostecenu strijelu.
Vračam se lovu na midnight snapere. Jato se spustilo nešto niže nego sto je bilo na početku pa lovim sa ruba prema dubini. još uvijek su dosta znatiželjni pa bez problema skidam četiri komada. Na iducoj čeki se spustam malo dublje i hvatam jednu manju vrstu snapera narančaste boje sa crnom pjegom na boku, koji je meni posebno omiljen za gradele. Jato maori snapera je još uvijek na istoj poziciji, ali se drzi dosta visoko i zbijeno. Najlakse cu se pribliziti nekom izoliranom primjerku, jer jato ima "previse ociju". Postavljen iza jednog kamena tako cekam maorija, ali nailazi malo jato big eye snapera. Prilicno sporo prilaze, pa napustam zaklon i krecem na najblizeg. Pogađam ga. Maori kojega sam čekao je prišao tek nakon nekoliko zarona. Upucavam ga i odlučujem da mi je dosta lova za danas i polako se vračamo. Ne gledam uopce rub i niti ne pokušavam vise loviti, jer ako bi pojeo sa čekama ne bi došao doma do navečer.
Struja polako vuće prema otvorenom pa nam treba dosta duže za povratak do sela. Prilično umoran se dovlačim do sela, ali brzo dolazim k sebi kad vidim izraze lica oduševljenih lokalaca kad vide ribu ! ! ! Kad bi u tom trenutku bili izbori za gradonačelnika sela, s tom hrpom ribe na ramenu sigurno bi bio izabran. U biti, u tom trenutku mislim da sam imao toliku moč da sam i mogao raspisati izbore ! ! ! Zaboravio sam prije spomenuti da je jako pametno prilikom posjeta bilo kakvom selu u kome se lovi odnijeti ( u znak poštovanja ) ribu poglavici sela ( kako ga oni nazivaju u Indoneziji - Papa Raja ).
Uzimamo nešto ribe za jesti, a ostatak dijelimo ljudima. Nakon večere gledam kako nas domaćin filetira ribu za sušenje, a potom odlazim u selo u potrazi za nekakvom barkom sa kojom bi mogli na more sutra. Našao sam jednog dečka koji ima dobru berku ( za njihove pojmove ) i dogovaramo se da ce nas voziti sutra popodne. Dolazim doma, zadovoljan sto sam našao barku i barkarijola, i odlazim spavati.
