Noć je bila neobično topla, ali je prema jutru zapuhao nekakav povjetarac pa sam ipak nekako uspio ispuniti "kvotu" spavanja. Tip kod koga spavamo naš je ugodno iznenadio i donio nam ananasa iz jungle. To je sigurno jedan od najslađih koje sam ikad probao. "Škaklje" u grlu dok ga jedeš. Iako smo stari i ja pojeli svako jednog i pol, a nisu bili maleni, ipak šaljemo tipa da otiđe nabaviti još. U Indoneziji kad nečeg ima ili se može nabaviti to odmah treba iskoristiti.Jer kako se kaže: obećanje ludom radovanje ! ! ! To posebice vrijedi za Indoneziju. Kažem starom da bi htio opet otići na veliki otok, ali ovog puta južnije, na vanjsku stranu i njemu paše. Ali najprije moram provjeriti dali uopće još imamo barkarijola na raspolaganju. Tu, čim dobiju solde za par kutija cigareta, obično uzmu malo ferija dok ne popuše zadnju.
Nisam zato previše ni iznenađen kad se nas jučerašnji "šofer" počinje izvlačiti da mu jedan od sinova ima nekakvu školsku predstavu koju nikako ne smije propustiti. Nakon toga ga pitam koliko mu djeca imaju godina, a on malo okreće glavu, gledajući od kojeg bi počeo, a na kraju mu žena mora "uletjeti" i pomoći :) No ipak naš šalje do nekog svog prijatelj koji ima barku. Dečko izgleda bistro i ćak se bavi podvodnim ribolovom. No s obzirom na njegove "radne dubine" to bi se, iskreno, teško uopće moglo definirati kao - podvodni. Ali ipak najvažnije je da je pun poleta i jedva čeka da krenemo. Dogovaramo se da za pola sata bude ispred naše kuće i dečko je stvarno tamo kao što smo se dogovorili. Lice mu zablista kad vidi našu opremu i puške. Jedna stvar koja se neprestano događa podvodnom ribolovcu ovdje je ta, da tko god vidi pušku, taj će je htijeti i taknuti, nema problema, a onda će sa matematičkom sigurnošću i pritisnuti okidač. I naravno, špaga ili najlon, će pasti sa "line releasa" i treba opet ubacivati strijelu u kućište mehanizma za okidanje i namjestiti špagu. Ajde ništa strašno. Ali nakon 2 minute doći će njegov kolega i napraviti isto, a onda kad vidi što je napravio, samo se diskretno makne ;)
Ukrcavamo sve u barku i polako krećemo. Sunce je jako i stavljamo ručnike preko glave da se ne spalimo. Prolazimo mjesto gdje smo bili jučer, ali nastavljamo još neke 3 milje. Parsto metara od obale primjećujemo velika jata tuna, ali mi dečko objašnjava da se radi o malim primjercima od 10-12 kila. Meni bi i to bilo sasvim ok, no tune se ne hrane nego su u pokretu i miću se brzo. Brže od naše barke. Cijela vanjska strana otoka je prilično strma, osim nekoliko pješčanih plaža koje su uvučene među rtovima. Iz barke vidim da je rub prilično blizu obale i kao obično naglo se obrušava u dubinu.
Konačno se zaustavljamo na jednom rtu i jedva čekam da zaronim. Čim zaranjam primjećujem da je dno lijepo razvedeno sa lijepim gromadama kamenja. Odmah primjećujem par lijepih red basova. Upadnu mi u oko i u ogromnom jatu druge ribe. Imaju nešto posebno, možda njihovo držanje i "predatorski" pogled. No usprkos svemu jako su oprezni.
Odmičem se od ruba i polako "zagrijavam" jer se ne želim zaletavati i sve upropastiti nekim " polu uronom ". Red basovi su još uvijek tu i znatiželjno me promatraju iz daljine. Zaranjam na nekih 10 metara od ruba i polako se prikradam. Čim su vidjeli da sam zaronio krenuli su u dubinu, ali znam da će se vratiti. Postavljam se na sam rub jer sam dobro zaštićen sa obje strane a iz te pozicije imam i dobar pregled pa mogu vidjeti iz kojeg smjera će doći. Primjećujem ga da dolazi iz dubine, za trenutak se pogledamo, ali se odmah nakon toga sasvim spuštam kako bi mu nestao iz vidika i primorao ga da dođe još bliže. Puška je već namještena u njegovom smjeru. Polako opet provirujem i vidim kako ide ravno na mene. Prilazi bliže nego što sam mislio, ali napokon se počinje okretati bočno i ja istog trena pucam. Malo sam ga pre visoko pogodio, ali neće se skinuti. Ipak u tom trenutku nisam siguran kako je pogođen pa odmah "skačem" na njega. Zabio se u nekakve pekuće koralje, a ja imam kratko odijelo. Nije baš najsretnija kombinacija, ali na kraju je ipak "moj". Svakog puta kad uhvatim red basa, bez obzira koliko sam ih već uhvatio, neko vrijeme ga još malo gledam i divim se. Prekrasna riba !
Struja je skroz slaba, ali se ipak puštamo da nas polako nosi na jug. Tu se teren pomalo mjenja. Nema više izraženih nakupina koralja na samom rubu. No ipak sam vertikalni zid je dosta razveden, pun procjepa i "terasa" pa će samo trebati malo promijeniti taktiku. Na idućih nekoliko zarona se postavljam na takve izbočine na zidu i gledam odakle bi nešto potencijalno moglo naići. Nakon par zarona se tako postavljam na jedan zaklon u zidu na nekih 17 metara. Sa sjevera primjećujem da dolazi dogtooth tuna. U moru ju je jako lako prepoznati jer se svakog puta jasno naziru tri bijele točke. Dvije, na vrhu leđne i analne peraje, te jedna na korijenu repa. I u slučaju slabe vidljivosti ili veće udaljenosti, nakon prvog susreta sa dogtooth tunom te tri bijele točke su siguran "pokazatelj" da se radi o "doggie-u". Tuna pliva paralelno uz rub na nekih 10 metara udaljenosti. Odguravam se od zida i krećem prema ribi. Tuna me uočava ali se nastavlja pravocrtno kretati kao da mene nema. Zbog velike prozirnosti mora, ali i zbog činjenice da je to jedan od mojih prvih bliskih susreta s tom ribom, teško procjenjujem udaljenost i veličinu. Tek kad sam već blizu tuna polako počinje zaranjati, a ja pucam. Pogađam je u trbuh.
Tuna u trenutku povlači za sobom svu špagu i nestaje u dubini. Blizu smo ruba i nikako ne želim da mi se zapetlja u nešto na dubini. Moj stari i ja hvatamo špagu na neka 4 metra od bova u pokušaju da zaustavimo ribu i odvučemo dalje od zida. Na naše opće zaprepaštenje riba je toliko jaka da nas u trenutku vuče na nekih 5 metara, skupa sa dvije krute bove od 8 i jednom od 15 litara. Nema šanse da je zadržimo, puštamo sve i izranjamo. Hvatamo se za bove, a ribu umara laštik. Brzo se umorila jer je često ranjena i krvari. Polako je privlačimo i ugledamo kad je na nekih 30 metara dubine. Okrenuta je trbuhom prema površini, što znači da je slabo pogođena. Tek kad je dovlačimo još bliže stari zaranja prema ribi i vidi da je zakačena samo za jedno pero ! ! !
Ne smijem ići direkt na ribu kako bi se pokušao dočepati repa ili škrga, jer još uvijek ima previše snage i mogla bi se otrgnuti sa strijele. Ne preostaje mi nego da špagu držim konstantno nategnutu i nastavim je umarati. Stari hvata špagu, a ja zaranjam. Iako je već izgledala polu mrtva ipak još ima snage te naglo trzne u trenutku kad joj rukom krečem prema škrgama. Ipak je nekako uspijevam uhvatiti sa obje ruke za rep i izvući na površinu. To je mala tuna a napravila je cijelo sranje, pa mogu samo misliti kako izgleda onda borba sa dogtooth tunom od 70-80 kila. . . ali i takve će naletjet prije ili poslije, ali ne u ovom dijelu Indonezije ;) Dogtooth tuna (uz giant trevallya) je najvjerojatnije najjača (pound per pound) riba na svijetu! Struja nas je odnijela još malo južnije, a teren opet postaje atraktivniji, sa lijepim izbočinama i voltama od koralja. Ispod jedne takve volte primjećujem red snapere. Nešto su drugačije boje od red basa, kao da malo sa crvene vuče na smeđu, dok su red basovi živo crvene boje. Primijetio sam grupicu od 4 komada. Nemam puno sto razmišljati, pa krećem na njih u poniranju. Pokušavam biti što mirniji dok se u mrtvom padu spuštam na njih. Bez problema im prilazim i pucam na najbližeg. Dobro je pogođen. Za razliku od red basa koji ima konveksan oblik glave ( kao bull terijer ), red snaper ima lagano konkavan oblik. U idućem zaronu opet se spuštam na njih i opet pogađam jednog, ali ovog puta nešto dublje.
Struja me pomiče još malo južnije i nailazim na grote sa sweetlipsima. Za oko mi odmah zapinje jedan koji odudara od drugih. Riječ je o golden lined sweetlipsu koji nije toliko uobičajen i rasprostranjen. Naoko "živčane" ribe koje se neprestano kreću. Nakon što ga pogađam se "smiruje". Ostali sweetlipsi se zadržavaju oko grota i ne bježe u dubinu kao kad su sami. Ima ih više pa se osjećaju sigurniji. Prišuljam se sasvim uz dno i samo čekam. Nakon što nestanu na drugu stranu grote polako se vračaju. Pokušavam da mi nekako dođu dva odjednom pred pušku, ali ipak su previše raštrkani pa pucam samo u jednog. Istom taktikom u idućem zaronu hvatam i drugog. Ostavljam ostatak društva i krečem dalje. Rub je opet prilično ravan bez nekih značajnijih zaklona.
Polako se počinje smanjivati vidljivost i to je pravo vrijeme za vrebanje po rubu. Ubrzo nalijeće jedan midnight snaper na koga sam pucao sa neka pola metra. Na idućem zaronu primjećujem da nešto pliva paralelno uz sam zid nekih 10 metara ispod mene. Malo se približavam i vidim da se radi o kirnji. Krečem ravno na nju i pucam joj u glavu. Bez problema je izvlačim.
Skidam još jednog big eye snapera i odlučujem da je dosta za danas. Struja nas je donijela ravno pred malo selo sa pješčanom plažom, a lokalci su već primijetili da se nešto "čudno" događa i sakupljeni su na obali. Gladan sam i neda mi se čekati dok stignemo doma, pa odlazimo na plažu. Lokalci čiste ribu. Ima ih brdo, tako da smo pojeli sve osim jednog red basa za šofera i dogtooth tunu koju ćemo jest sutra, a ostatak će staviti sušiti nas domaćin. Nakon večere vračamo se u barku i krećemo doma. Ipak se lakše voziti ako si sit ;)
