Lov na kirnje - gdje, kada i kako? - 1. dio

Među podvodnim ribolovcima ulov kirnje, a osobito velikog primjerka smatra se posebnim uspjehom i nosi veliku dozu emocija. Nije manje cijenjena ni na tanjuru, kako zbog veličine i posebnosti ulova, tako i zbog čvrstog bijelog mesa, posebice prikladnog za brudete i juhe. Dobri majstori kuhinje napraviti će od nje posebnu deliciju ispod peke ili na gradelima. Zbog manje učestalosti na Sjevernom Jadranu, ribolovci iz tih krajeva još je i više cijene i svrstavaju među najtraženije lovine. Doduše, kirnje se mogu loviti po cijelom Jadranu, od Prevlake do Savudrije, ali za ciljani lov na njih ipak treba prvo znati odgovor na pitanje: Gdje?
Od nekoliko vrsta koje se pojavljuju na Jadranu, najčešći je ulov obične kirnje Epinephelus marginatus, zatim galinjače ili zlatice E. costae, bijele kirnje E. aeneus, a dosta rijetki ulovi su češljaste kirnje Mycteroperca rubra, iako se počela sve češće pojavljivati na krajnjem hrvatskom jugu i Lastovu. Moguće je vidjeti i još dvije vrste: zubušu E. caninus, na jako dubokim sekama i pragovima južnog Jadrana, te dubinsku ili glavulju Polyprion americanus, osobito juvenilne primjerke uz plutajuće objekte na pučini, ali autoru ovih redaka nije poznato da su i ulovljene u podvodnom ribolovu. Još jedna vrsta je pronađena u Jadranu, koja inače živi u Crvenom moru i istočnom dijelu Mediterana, a radi se o jednom primjerku ulovljenom u Trstu kirnje Epinephelus coioides. S obzirom na njihovu učestalost, realno je ciljani lov u podvodnom ribolovu moguć na običnu, galinjaču i bijelu kirnju, a s obzirom na njihova dosta različita tipična staništa, upravo je i potreban ciljani lov za sigurniji ulov.

Obična kirnja E. marginatus u hrvatskom dijelu Jadrana nalazi svoja staništa od krajnjeg juga pa sve do Savudrije, najčešće na strmim obalama s velikim kamenim gromadama, ali moguće ih je naći, a često su to i najbolja lovišta, i na položenim dubljim brakovima Južnog Jadrana. Naći će ih se i po vanjskim obalama i unutarnjim kanalima, ali ipak su najčešće tamo gdje je moguća vertikalna sezonska migracija, jer kirnje zimu radije provedu na velikim dubinama. Populacije na položenijim obalama, poput unutarnjih kanala srednje-dalmatinskih otoka su puno osjetljivije na pretjerani lov, jer je zbog ograničenog prostora i broj primjeraka na nekom području manji.Danas su uobičajeni veći primjerci teški desetak kilograma, manji broj ih se nalazi težih od dvadeset kilograma, iako kirnja obična naraste i preko pedeset kila.

Galinjača ili dugulja E. costae se najčešće sreće od Prevlake do srednje-dalmatinskih otoka, ulovljene su u manjem broju sve do Kvarnera. Obilježje terena koji najčešće voli su jaki kurenti, strmi zidovi na brakovima, odvojeni manji brakovi i kamene glave na pjeskovitom dnu. U grupama do nekoliko desetaka primjeraka „koloniziraju“ duboke brakove i lebdeći uz strmi dio braka dočekuju plijen. Najčešće žive dosta duboko, preko tridesetak metara i tek u lipnju se znaju pojaviti u plićem, a tada postaju relativno lak plijen. Ako negdje na položenom i naoko bezveznom terenu pronađete veći broj galinjača, znak je da negdje dublje postoji kakav zid ili odvojena glava. Najčešće se love primjerci od 2-3 kilograma, velikima se smatraju već preko 3 kilograma, dok je poseban trofej galinjača iznad 5 kilograma, najčešće mužjak, jednolično sivih leđa, izrazito bijelog trbuha i s velikom zlatnom pjegom na boku.

Bijela kirnja E. aeneus odabire dublja staništa na muljevitom i pjeskovitom dnu s niskim kamenim zaklonima, ispod kojih „ispuše“ rupe. Takvi tereni najčešći su u velikim uvalama, unutarnjim kanalima, a idealna staništa su olupine, komadi potopljenih brodova ili otpada na muljevitom dnu, na mjestima koja inače nisu zanimljiva podvodnim ribolovcima, a često su i izvan dosega dubine prosječnog ribolovca. Takve mikrolokacije na muljevitom i pjeskovitom dnu unutarnjih kanala na južnom Jadranu, a na sjevernom osobito tzv. bunari na Dugom Otoku, mogu donijeti u sezoni lijepe ulove primjeraka preko desetak ili čak dvadeset kila. Najčešće se love primjerci težine od pet do deset kila, a jednako kao i kod velike kirnje, primjerke ispod dvije kile ne bi trebalo loviti, jer se radi o juvenilnim primjercima jednako zaigranog mladalačkog ponašanja, pa ne predstavljaju poseban doživljaj ulova.

Kada?

Kirnje se na Jadranu mogu loviti cijelu godinu, ali ipak određeni mjeseci donose veću mogućnost susreta. Prvenstveno je to topli period godine, ali naravno uz poštivanje lovostaja, koji za sve vrste kirnji traje od 01. srpnja, do 01. rujna. Mnogi podvodni ribolovci ne smatraju lovostaj na kirnje u tom periodu efikasnim, smatrajući da lovostaj nema smisla ako ta riblja vrsta u tom periodu, najčešće periodu aktivne reprodukcije, ne mijenja svoje ponašanje. Ali kirnja svakako mijenja, posebice veliki mužjaci, koji u periodu mrijesta postaju znatiželjniji ili čak „agresivniji“ prema svim uljezima na teritorij njihovog harema. Naime, veliki mužjaci u lipnju počinju okupljati grupe od nekoliko ženki, ovisno o broju kirnji na tom području, spremajući se za period mrijesta u srpnju i kolovozu. Kirnja je protoginični hemafrodit, što znači da su manji primjerci većinom ženke, koje pri težini od 6-8kg prelaze u mužjake, ali i ta veličina prijelaza ovisi o broju kirnji na nekom području. Upravo su zbog toga veliki primjerci kirnji izuzetno važni za očuvanje vrste, formirajući stabilne hareme, a zbog relativno sporog rasta, upravo su takvi i najugroženiji.
Dakle, pustivši ih na miru da osiguraju nastavak ove prekrasne vrste, ostalih deset mjeseci može ih se pronaći poznavajući njihovo ponašanje. Za kirnje je posebno značajna vertikalna migracija tijekom godine, pa hladniji dio godine provedu na većim dubinama, naravno, ako imaju takvu priliku. Topliji dio godine nalaze se na plićem dijelu terena, ali tamo gdje postoji takva mogućnost vertikalne migracije, najplići ulovi su upravo u hladnijem dijelu godine. Posebno je to zanimljivo krajem veljače i početkom ožujka, kada prvi burni i sunčani dani znaju izmamiti kirnje, često i one najopreznije velike primjerke, da se „ugriju“ i nahrane u sasvim plitkom moru, koristeći najjednostavnije rupe za skrivanje.
Cijeli ožujak tako nudi za lijepih i sunčanih dana mogućnost ulova onih kirnji koje inače godinama izbjegavaju sve naše pokušaje prilaska, a zbog niske temperature mora, i njihove reakcije su sporije i daju više vremena za dobar odabir trenutka i mjesta pucanja. Tada ih treba tražiti na mjestima gdje im je najlakša vertikalna migracija, odnosno tamo gdje znamo da se velike dubine nalaze što bliže obali, a na krajnjem jugu Hrvatske to može značiti dubine 50-70m svega desetine metara od obale.
Početkom travnja još uvijek se nastavlja mogućnost ulova u plitkom, dok god traje lijepo vrijeme, a dolaskom proljetnih ciklona i juga, kirnje se opet povlače dublje. Zanimljivo je da se upravo tada, na dubljim pragovima južnog Jadrana, za vrijeme najvećih juga, mogu vidjeti i oni najveći primjerci, koji ostatak godine provode potpuno skriveni ili cijelo vrijeme ostaju na većim dubinama.
Svibanj i naglo zagrijavanje mora označavaju i pravi početak lova na kirnje, u potrazi za hranom kirnje pretražuju odrone i kamenite terene, ali zbog mutnoće mora i njihovog osjećaja nesigurnosti, jer se nalaze dalje od uobičajenih rupa, jako su plahe i teško ih je vidjeti. U ovom periodu posebno je važno pažljivo polagano kretanje po terenu i duga išuljavanja po odronima, paralelno s obalom ili iz dubljega prema plićem terenu. U slučaju da tada naiđemo na kirnju, najčešće onako nesigurna odabire prvu prikladnu rupu i postaje laganiji ulov, ali naravno bilo je potrebno prvo uočiti je u proljetnom mutnom moru. U tom periodu idealni tereni su položeni odroni, glavna misao vodilja treba biti potraga za kamenitim terenom koji je zaklonjen i brže se zagrijava od ostatka bližih dubljih terena. Krajem svibnja polako zauzimaju klasične ljetne pozicije i počinju uređivati svoje stare rupe, pa ih možemo početi tražiti i tamo gdje ih inače lovimo u lipnju i rujnu. Obratiti ćemo pažnju na tragove prisutnosti, uglačane ulaze u rupu ili „ispuhane“ ulaze u rupama na pjeskovitom dnu.
Zagrijavanje mora do kraja lipnja i najviših godišnjih temperatura površinskih slojeva krajem lipnja navodi kirnje na masovnu migraciju u plitko, formiraju se haremi, pa se sve češće prema kraju lipnja može vidjeti i nekoliko kirnji na istom mjestu. Lov u ovom periodu, kao i kod drugih vrsta riba, diktiran je temperaturnim raslojavanjem mora i formiranjem jasno izraženog termoklina, pa ih najčešće i nalazimo upravo na granici termoklina. Na dubljim brakovima, gdje se termoklin nalazi visoko iznad vrha, moguće ih je vidjeti čak i da lebde u toplijem sloju mora nekoliko metara iznad dna. U ovom periodu, osobito prema kraju lipnja počinju se ponašati radoznalije, aktivnije, kretnje su im brže, pa je u ovom periodu moguć ulov i kombinacijom šuljanja i čeka. Ulov velike kirnje na čeku poseban je doživljaj, koji se dugo pamti. U ovom periodu već su dobro upoznale i razradile način sklanjanja u svoja skrovišta, ali upravo sada je u slučaju da smo propustili priliku za ulov na otvorenom, vrijeme da pažljivo prostudiramo njihove navike. Kirnja je izrazito inteligentna riba i jako dobro poznaje vlastiti teren, ali upravo zato često ima i iste ili slične načine bijega ili kretanja po terenu, pa je upoznavanje svake zasebno ključ ulova. Iskušavanjem različitih načina prilaska terenu ili rupi od kirnje, dolazi se do rješenja i za one prave „pametnice“. U ovom periodu godine na dubljim terenima njihova pojavnost ovisi o kurentima i temperaturi mora, pa neke dane možemo vidjeti jako puno primjeraka, sve su vani rupa, kreću se i lako uočavaju, dok neki drugi dan na istom terenu nećemo vidjeti niti jednu van rupe. Najčešće će ih dolazak hladnijeg i mutnijeg kurenta skloniti u rupe, a tada je potrebno prisjetiti se svih aktivnih rupa i polako i pažljivo ih obići, jer će se one nervozne zbog dolaska hladnog mora nalaziti u blizini ulaza i reagirati munjevito na prilazak.

Srpanj i kolovoz naravno propuštamo loviti kirnje zbog lovostaja, ali možemo koristiti taj period, kada se češće viđaju i kada zbog teritorijalnog ponašanja veliki mužjaci znaju puštati uljeze bliže nego inače, da proučimo njihove obrasce ponašanja, puteve skrivanja, rupe i prolaze koje koriste. Sve su to informacije, koje možemo koristiti kad dođe i najbolji period, a to je rujan i polovica listopada.
Spuštanjem termoklina i izjednačavanjem temperature u većem sloju mora, koji se na Jadranu redovno dešava početkom rujna, pruža nam se puno više mogućnosti za lov. Duboki tereni postaju aktivniji, more je najbistrije i kirnje se lako uočavaju iz daleka. Jedini nedostatak ovog dijela godine, a i listopada, je to što su već dobro naučile sve mogućnosti bijega, rupe i prolaze. Ali upravo zbog toga u ovom periodu dolazi do izražaja naša prethodna priprema i „upoznavanje“ svake kirnje zasebno.
Studeni, dolazak kiša i jesenskih južina označava završetak najboljeg dijela godine za lov kirnji, a to je i mjesec kada ćemo ih najmanje viđati. Većina ih se povukla u dubinu, osjetivši skraćivanje dana i hlađenje mora. Tek mali zimski intermezzo desiti će se početkom prosinca, kada završe jesenske kiše i kratki sunčani dani povuku još neke primjerke da se ugriju u plitkom prije zimskog povlačenja u dubine. U ovom periodu kirnje će koristiti slične rupe kao i krajem svibnja, pa na svega par metara dubine možemo pronaći i velike primjerke. Krajem prosinca definitivno završava sezona lova i vrlo rijetko se susreću, iako u zimskom periodu ulov može biti jednostavniji, jer su one i tromije zbog hladnog mora. Siječanj je, uz studeni, mjesec kada se najmanje kirnji viđa van rupa i u ovom periodu, sve do kraja veljače, ciljani ulovi su rijetki, iako je zanimljivo da su upravo tada ostvareni najsjeverniji ulovi kirnji na hrvatskoj obali, u akvatoriju Savudrije.