Jakobova kapica

Ova vrsta školjke prepoznatljiva je gotovo u cijelom svijetu gdje se redovito pojavljuje u restoranima i tržnicama. Iako je Jakobova kapica Pecten jacobaeus ustvari školjka koja živi na području Mediterana, njezine srodnice iz obitelji Pectinidae široko su rasprostranjene i popularne u svojim područjima, ali mi ćemo govoriti isključivo o vrsti koja živi kod nas. Osim Jakovljeva kapica ovu vrstu u nekim krajevima hrvatske znaju pod drugačijim imenima poput kapešante, klapunica, lepeza, čančula, prusica a dosta puta sam čuo da je zovu šelovka što nije narodni naziv već naziv jedne velike naftne firme kojoj je upravo ovaj oblik školjke poslužio za izradu loga. Takvih primjera gdje se ovaj oblik školjke koristi u komercijalne svrhe ima jako puno jer doista se radi o jedinstvenom geometrijski prepoznatljivom obliku. Jakovljeva kapica naraste u dužinu do 15 cm i ljušture joj nisu simetrične. Donja, zaobljena, ljuštura joj je bjelkaste boje a gornja, ravnija, ljuštura tamnija, često i obrasla algama jer je ta strana izloženija. Obje ljušture imaju radijalna rebra što joj daje valoviti oblik.

Plivanje

Školjke iz obitelji Pectinidae ili po našem Češljače poznate su po tome što nisu vezane za morsko dno i poput ostalih vrta školjaka nepokretno stoje na jednom mjestu cijeli život. Češljače su razvile posebnu građu i jaki mišić koji im omogućuje da se brzim otvaranjem i zatvaranjem školjke mogu pokretati morskom površinom i slobodno plivati. Školjke plivaju prednjim dijelom, onim gdje im je otvor, prema naprijed, što znači da ne idu u nazad kako se u nekim animiranim filmovima često prikazuje. Plivanje dobro dođe da se izbjegnu proždrljivi predatori poput volaka i zvjezdača koji su prilično spori. Za ribe su jakovljeve kapice preveliki i tvrdi zalogaj pa ih izbjegavaju ali ostale vrste češljača često se nalaze u jelovnicima orada, šaraga i raznih vrsta morskih pasa. Plivanje ima još jednu veliku prednost a to je dolazak do mjesta bogatijim hranom. Kako sve vrste češljača žive u većim dubinama od prosječnih školjaka, koje za svoje mjesto boravka odabiru sam plićak, prisutnost hrane je dosta manja pa tu hranu treba tražiti po većem području. U zimsko doma Jakovljeve kapice mogu se naći dosta pliće a u ljetno vrijeme odabiru područja ispod termokline i nalaze se u hladnijem sloju mora. Nije ih dobro ljeti žive držati u plićem području ako ih ne planiramo konzumirati u što kraćem roku, nakon nekoliko sati moguće je da će početi umirati jer im je temperatura previsoka. Ako idemo u potragu za ovim školjkama onda je najbolje tražiti od 10 do 40 metara gdje im je populacija najgušća. Iako ne pliva prebrzo i moguće ju je uhvatiti kada se da u bijeg, ukoliko je želimo uloviti, bolje je, nakon što je odlučimo uzeti, odlučno je pritisnuti za morsko dno jer vjerojatno se neće raditi o manjoj dubini i bistrom moru da imamo dovoljno vremena plivati za njom. Mlade školjčice nisu plivaći nego stoje zabijene stopalom u dno. U tom razdoblju života najviše školjaka strada od prirodnih neprijatelja.

Sakupljanje

Jakobove kapice sakupljaju se u manjim količinama od ostalih školjaka. Razlog leži u tome što živi u većim dubinama, što živi na područjima mulja i pijeska koja su obično mutnija od kamenitog područja pa manje ljudi roni na tom području, a i jedan od razloga može biti i taj što ju se teško uočava na dnu s obzirom da je školjka skoro pa cijela zakopana u pijesak. Školjka leži na pijesku tako što joj je donja strana (zadebljana) skroz u pijesku a gornja (ravnija) u ravnini pijeska. Prazne ljušture školjaka često se pronalaze na manjim dubinama jer je tijekom zimske sezone velik broj školjaka uginuo u plićem moru. Kako se ljušture jednostavno pronalaze prilično su interesantne turističkim sakupljačima. Žive školjke rijetko se nalaze osim kada ljudi koji znaju njezina područja idu u more sa namjerom pronalaska ove vrste. Obratite pozornost na područja gdje se nalaze kamene gromade i zidovi na pješčanom području. Većina školjaka biti će negdje oko tog zida jer im je on prirodna barijera koju je teže prijeći prilikom plivanja. Školjka se uoči tako što joj nađemo siluetu i vidimo ticala koja su ustvari jedna vrsta organa za vid sa kojim mogu registrirati promjenu jačine okolnog svijetla. Kad vas primijete probat će se brzo zatvoriti ili bježati. Ukoliko uočite takvu lokaciju mogli bi skupiti više školjaka za jedan dobar obrok. Pripazite na veličinu jer zakonski se ne smije uzeti školjka ispod 10 cm iz razloga što ne rastu brzo. Osim ronjenjem školjke se često love raznim mrežama u koje se zapletu te posebno potegačama u zimsko vrijeme.

Kvaliteta

Ova školjka, svugdje u svijetu, jako je cijenjena, ukusna ali zato i skuplja od ostalih. Za jednu školjku potrebno je izdvojiti između 15-30 kn a u inozemstvu i  preko 10 eura. Kod školjke posebno je ukusan veliki mišić. Ne jede se sirova. Osim mesa jako je koristan i oklop jer se često koristi za serviranje raznih vrsta jela ili kao ukras. Jedna od najpraktičnijih primjena oklopa ove školjke je prilikom čišćenja ljuski velikih riba, može i zaleđenih, u mnogim restoranima ju koriste za čišćenje riba nakon što se riba izvadi iz zamrzivača i treba je brzo pripremiti. Oklop se uzme za donju polovicu i snažno se prelazi preko ribljeg trupa. Dobra je i kao ješka, posebno mišić, ali se jako rijetko koristi pošto je i sama rijetka i cijenjena lovina.

Ukoliko pokušate pronaći ovu školjku savjetujem vam da je potražite na poznatim plažama obalnog područja na kojima nije čisti pijesak već lagano ljušturasto dno. Ne zaboravite ih tražiti u hladnijem sloju mora, možete slobodno zaroniti nekoliko metara poviše dna i promatrati veće područje. Za skupljanje školjaka koristite mrežicu oko pasa jer nakon dva komada u ruci više nema mjesta. Nakon što pronađete nekoliko komada vidjet će te da je nagrada velika. Također, iako je to možda i najteže u bilo kojem obliku sakupljanja i ribolova, nastojte ne uzeti sve školjke koje vidite jer količine nisu neograničene a kapicama treba vremena da narastu. Samo će takvim ponašanjem ovaj članak imati smisla.

Pogrešna vrsta

Jakobova kapica dobila je ime po Sv. Jakovu tj. školjka se stoljećima nosila kao simbol Svetog Jakova i služila je Španjolskim i Franscuskim kršćanskim hodočasnicima kada bi slavili tog sveca. Školjka koju su ti hodočasnici nosili bila je ustvari vrsta Pecten maximus koja živi na području Atlantika i jako je slična ovoj našoj vrsti. Poznati Švedski biolog Linne koji je ustvari začetnik binarnog znanstvenog nazivlja vrsta dao je našoj školjci ime upravo po toj tradiciji međutim kasnije se ispostavilo da je to bila druga vrsta ali je naziv ostao.

Slične vrste

Češljače u Jadranu imaju dosta predstavnika. Osim najpoznatijeg, Jakobove kapice, interesantna vrsta je češljača (tako se zove) Aequipecten opercularis koja je popularna na području zapadne obale Istre. Ova vrsta, veličine do 10 cm, može biti raznih boja. Obje strane su joj zaobljene. Lovi se najčešće mrežama potegačama i prodaje na ribarnicama. Popularna je u Italiji gdje je čak postala prorijeđena. Kapice poput Chlamys varia ili Chlamys multistriata česte su školjke boćatih voda. Nastanjuju procjepe uz obalu u kojima se dodatno hvataju bisusnim nitima. Imaju veliki broj rebara i bodljikavu građu. Najčešće su žute ili ljubičaste boje. Kapice iz roda Flexopecten su možda najljepše zbog glatkog oblika i šarenih boja. Ove vrste kapica hvataju se zajedno sa češljačama u Sjevernom Jadranu dok su u južnom dosta rjeđe. Jedina vrsta koja je u Južnom Jadranu češća je Mačja šapa Manupecten pesfelis, školjka tvrđeg dna i bistrijeg mora. Crvenkaste je boje i prepoznatljiva je po velikom broju rebara te jednostranom leptiriću na kraju školjke.