Nitinol i Trokar - protiv gubitka zubaca

Marin Huzjak

Već sam dosta pisao o cvikanju predveza od strane zubataca, pogotovo velikih. To posebno rade na izlovljenijim i napadanijim terenima, kao da su tamo opstale jedinke koje imaju više sklonosti cvikanju i prenose dalje takve gene. To se kod ribe brzo uoči, jer se generacije brzo izmjenjuju. Već sam pisao o tome u listopadu 2012. godine u časopisu Ribolov na Jadranu u članku “Nove generacije zubataca“, pa se ovdje neću previše ponavljati. No cvikanje koje je bilo kap što mi je prelila čašu je početkom zime, kada mi je nakon par sati panulivanja ugrizao relativno mali zubatac od oko 3 kila. Sve sam odradio dobro, školski, udica se dobro zabila, a onda je precvikao fluorokarbonski predvez debljine 0,90 mm. Mala riba od 3 kg. Ne cvikaju s očnjacima kako to neki pogrešno misle, nego s tvrdim oštrim lagano nazubljenim “sjekačem“ u kutu usana. Tu sam poludio, jer mrzim gubiti ribu iz razloga na koje ne mogu utjecati, odnosno ne želim da takvi razlozi uopće postoje, želim sve iskontrolirati, da samo ovisi o meni.

Nitinol - uzica protiv cvikanja

Tražeći među opremom rješenje ovog problema, najviše me obradovalo nešto sasvim novo na tržištu - Nitinol - žičana uzica za predveze potpuno drugačija od svega dosad. Bilo je to zimus kad sam prvi put došao kod Saše u Maguro Pro Shop, dućan koji je specijaliziran za moderan ribolov u najatraktivnijim sportskim disciplinama kao što su big game, panula, jigging, spinning i lov liganja. Kako više guštam u lovu rukom, zabolila me glava od silnih štapova, mada su me lagani, tanki a snažni štapovi počeli sve više privlačiti u zadnje vrijeme. I počnem ja gledati među najlonima i fluorocarbonima što je najbolje, i žalim se Saši kako nema toga što veći zubac ne može precvikati, kako to još nije izmišljeno. A on samo prstom upre u policu, pokaže Nitinol uzicu i mudro nestane. Nitinol je materijal koji prestavlja nekakav miks nikala i titana. Izuzetno žilavo, ne hrđa, no jedna stvar posebno fascinira.

Osim što uzica gotovo ni nema memorije, pri velikim silama se čak i rasteže. Nije mi jasno kako se žica može rastezati, zato i nisam namjerno napisao da se radi o leguri (nego miks) jer ne znam da li je to kod legura uopće moguće, nije moja struka. Moram priznati da sam se upecao na ovo i odmah kupio za probu pakiranje od 15 stopa, nosivost 65 libri. Napravio sam odmah jedan predvez za živu lignju s dvije udice, bolje reći terminal predveza, duljine pola metra. To je onaj dio predveza kojeg zubac grize i s kojm najviše struže po dnu dok se zabija glavom u škrape i kamenja pokušavajući se osloboditi predveza. Glavnu udicu sam najprije vezao čvorom prema nacrtu čvora koji se nalazi na pakiranju, jer ima takva svojstva da trpi i neke čvorove. Ja sam malo sumnjičvam pa sam ipak te čvorove osigurao i dodatnom stopicom. Kliznoj udici sam samo provukao nitinol kroz oko, i vezao tankim najlonom klasičan čvor za klizne udice. Na kraju nitinolskog terminala, vezao sam malom omčicom (također čvor i stopica) jedan solid ring, za kojeg sam s druge strane vezao leader od Savage Gear “100% Fluorocarbon“ fc-a, nosivosti 80 lb, odnosno promjera 0,90 mm.

Imao sam samo jedno pravo testiranje, mada to samo po sebi još ne znači ništa. Lovio sam u jakom zmorašnjem korentu, koji me je s puntala izbacivao u dubinu. Umjesto zamišljenih 50-55 metara dubine, stalno me korent u kombinaciji s vjetrom bacao na 60-65 metara. Na kraju sam se namjerno pustio još dublje, u poluzavjetrinu na 67 metara dubine, gdje je zaravnala ljoga, sada već daleko od škrapa i zaklona kakve voli zubatac. To je panulivanje iznad zrnatog pijeska, gotovo šljunka, namjerno se puštam dok mi intuicija govori da se prasac tu negdje sakrio. Mene i lignju uz dno dijeli čak oko 150 metara tunje, čujem lagano da je nešto zatreslo i pustilo, ili ranj ili prefrigani zubatac. Vidim da se nema namjeru hraniti i pretpostavljam da će se samo još jednom poigrati s lignjom. Odlučujem biti brz, pojavljuje se još jednom na lignji s namjerom da ju kratko zatrese, čim ju je stisao vilicom kontrirao sam iz sve snage i na moju sreču zakačio ga! Vidim odmah da je pravi macan, strah me prvih nekoliko sekundi da ne ispadne. Procjenjujem ga dok se borimo na nekih 6,5-7 kila, iznenađujem me kako cijelo vrijeme energično pliva u stranu, nikako da se izmori do kraja. Na površinu dolazi nakon nekih 60-80 sekundi od griza, teško mi je procijeniti, no iznenađuje me kako mu uopće nije izašao mjehur unatoč tolikoj razlici u dubini i pritisku (razlika 1:8 bara). Na kraju ispada veći nego što sam mislio, vaga pokazuje 8,05 kg, riba u naponu snage. Vadim mu udicu iz usta, pregledavam nitinolski terminal kojeg je grizao, nigdje oštećenja osim izlizane boje. Izgleda super, no teško je na jednoj ribi reći nešto pametno. Vrijeme će pokazati svoje, a ja s nestrpljenjem čekam nova testiranja s velikim zubatim beštijama.

Posebne udice za posebne momente

Ima par stvari koje me živciraju kod udica na tržištu. Prvo je to što do sada nisam još naletio na udicu kojoj je skroz zavareno oko, tako da se najlon ne oštečuje. Ovo pogotovo vrijedi za kliznu udicu, takozvanu šlepu na predvezu panule za živu ješku. Uvijek se tu pomalo oštečuje najlon na tom spoju, i zbog toga se zna izgubiti riba, a i najlon tim oštećivanjem postaje hrapav i lakše vidljiv ribi. U Maguru sam naletio na udice Trokar Lazer saltwater, veličina 6/0. Imaju potpuno zavareno oko s glatkim prijelazom s vrata u oko, tako da je nemoguće da se ošteti najlon. Čine mi se najoštrije na tržištu, vjerojatno zbog vrlo naglašenog i vrlo oštrog trostrukog brida u presjeku vrha. Obavezno sam ih uzeo za testiranje, jer izgledaju kao idealna vučna udica na panuli. Još samo treba vidjeti kava im je u praksi čvrstina. Lovio sam s njima malo, a jedan kovač od 2 kg što sam ga ulovio zimus je bio za nju zakačen. Druga stvar koja me živcira kod panulaških udica je što pri ekstremnim naporima nisu dovoljno čvrste. Znaju ih izravnati veliki gofovi, ali pogotovo veći zubaci koji imaju vrlo živčano lamatanje glavom koje je smrt za udice.

Udicu za big game nema smisla uzimati jer je predebele, preteška i opterećuje ješku. Zato su neke udice za jigging u tom pogledu idealne. Jače su od klasičnih panulaških udica, ali su lakše od big game udica jer su rađene od posebnih materijala. Tu su mi se učinile zgodnima jigging udice Decoy Cutlass, model Js-2, veličina 5/0. Iznimno čvrste, vrlo oštre udice. Teško se tupe i ne korodiraju kao njihove panulaške rodice. Oblik dobar, pogotovo za čeljust zubaca. Nisam ih još imao priliku testirati na pravoj ribi, tek na jednom manjemu zubacu, ništa vrijedno posebne priče. Predvez sam napravio od spomenute Trokar udice kao klizne, koju sam tankim najlonom debljine 0,50 m pričvrstio uz SavageGear FC 80 lbs, dok sam na kraj predveza stavio Decoy Cutlass, koja odaje dojam velike snage i izdržljivosti. Dosta sam klizao jako stegnutu trokar udicu, i nigdje na predvezu nije nastalo oštećenje odnosno abrazija ili hrapavost. Decoy jigging udicu sam vezao za vrat ali tako da FC prolazi i kroz oko udice. Ova varijanta mi je bolja jer udica stabilnije stoji u ješki, mada kod nekih ješkanja dolazi u obzir i vezivanje omčom kroz oko. Ovaj predvez bi trebao biti idealan za dugu borbu s velikom ribom. Obično velika riba zaguca obje udice. Glavno opterećenje bude na glavnoj, zadnjoj udici, što je meni ovdje Decoy. Ona bi trebala izdržati velike sile i to na duže vrijeme. A obzirom da je zabijena i klizna udica, dosta veliko opterećenje je na najlonu predveza u oku te udice, i tu se kod običnih udica oštečuje najlon i gubi riba uspijed duge borbe. Međutim, kod Trokar udica toga ne bi trebalo biti zbog savršeno salivenog oka. Veseli me ovakav novo sastavljen predvez, nastaviti ću s testiranjem u praksi i željno iščekujem nove borbe s kapitalnim ribama, o čemu ćete naravno imati prilike ovdje čitati.