Portal za ljubitelje mora, ronjenja i ribolova

Uvod u vertical jigging

jigging3Dugo godina su se okrunjene glave mogle uspješno loviti samo na živu ješku, a tajne lova su se čuvale poput zlata u Švicarskim trezorima. Sve to je predstavljalo veliku prepreku svima onima koji su se potajno nadali da će jednog dana i oni uhvatiti ribu svog života s obzirom da nisu imali potreban „know how“ da bi ostvarili takav ulov. Međutim, odjednom se pojavila nova tehnika pod nazivom Vertical Jigging. Polako su se počeli spominjati i ulovi od onih koji su se odvažili probati nešto novo, tako da je ubrzo nastalo veliko zanimanje za tu novu uvezenu tehniku koja navodno „rastura“ zubace, gofove, kirnje, pagre, itd., a samo je potrebno spustiti metalnu varalicu na dno i potezati prema gore sa štapom i namotavati rolu što brže možeš i ulov je zagarantiran, no je li baš tako?!

zubatacIsprva bilo je teško povjerovati da se neka iole pametnija riba može baciti na takvu varalicu jer prema pričama vrhunskih panulaša znamo da nekad ni na živu iglicu ili lignju ne možeš tako lako uhvatiti cara od riba, a sad odjednom postoji način da se i to ostvari. Sama tehnika potječe iz Skandinavskih zemalja pomoću koje su se lovili Cod-ovi tj. Bakalari na jednu vrstu varalice, metalne žlice koja se spuštala na dno i sa štapom trzajući riba isprovocirala da udari na nju. Nakon što su Japanci preuzeli ovu tehniku, oni su je usavršili i ponudili tržištu i danas imamo jigging maniju kako u svijetu tako i kod nas. Vertical jigging tehnika se razlikuje od ostalih tehnika po tome što je instantan tj. moguće je odmah započeti lov na željenom mjestu spuštajući varalicu na dno bez prethodne pripreme mamca, krvi, sluzi, šporkice po brodu i sve ostalo bez čega se prije nije moglo otići u ribolov.
jiggingOsnovni pribor za Vertical Jigging sačinjava: štap, rola, upredenica, fluorokarbonski predvez (nije nužno), zjogulin te sami jig. Štap za ovu tehniku mora biti upravo namijenjen tome i napravljen tako da izdrži sve napore s obzirom da je oprema izložena velikom savijanju prilikom prezentacije varalice tj. jiga. Obično se koriste štapovi koji su deklarirani za rad sa varalicama od 100-300 gr s kojima je moguće pokriti sve dubine lova na kojima ste mislili koristiti ovu tehniku. Neki od proizvođača su: Okuma, Shimano, OTI, Jigging Master, Xzoga, MW Jigging...
Role su također kvalitetnije, sa jačim kočnicama, više ležajeva, većim prijenosom, tako da danas postoji više proizvođača koji su se specijalizirali za proizvodnju takve opreme kao npr. Shimano, Okuma, Daiwa... Upredenice koje se koriste su najčešće snage od 60 ili 80 libri, takve i preporučam, te su sasvim dovoljne da odrade svoj posao i sa većim ribama koje plivaju u našem moru.  Zjogulini koji se koriste su veće nosivosti od 150 do 300 libri. Jigovi su obično od 120 do 250 grama, a među lovnije boje su se pokazale: pink, pink-blue, red. Međutim, ovisno o vlastitim preferencijama, svatko od ribolovaca izabire izdržljivost opreme koju će koristiti i koja mu pruža najveći užitak u borbi sa ulovljenom ribom.

jigg dentex


U Vertical jiggingu postoje dvije osnovne tehnike izvođenja: short i long jerk. Kao što sama riječ govori, short jerk označava kratko trzanje štapom i namotavanje role, dok long jerk nešto duži trzaj sa štapom prilikom kojeg varalica klizi kroz more i u povratku jig svojom akcijom privlači ribu na udarac. Jigati se može i po danu i o noći, iako se uglavnom to radi po danu, sve više jiggera pokušava to raditi i noću sa drugačijim tipovima varalice za predatore koji su aktivniji noću i ulovi ne izostaju. Iz osobnog iskustva jutro i predvečer su najizgledniji doba dana kada možete očekivati nekakav ulov. Mjesta na kojima se može jigati su brakovi, skalini, depresije u morskom dnu, punte sa izraženijim strujanjima, potopljeni predmeti (brodovi, konstrukcije), u blizini ribogojilišta.
jigging2Lov najprije počinje sondiranjem pozicije na koju smatrate da bi se riba mogla nalaziti, brod se ne sidri nego se pušta niz kurenat dok varalicom gore-dolje po vertikali pretražujete stupac mora u nadi da ćete nešto uhvatiti. Ukoliko imate sonder na navigacijom, najbolje je pratiti trail na GPS-u po kojem ste prošli teren, te isto to nekoliko puta ponoviti pomičući se u stranu po 10-20 metara od prethodnog traila. Na takav način pretražujete teren i veće su šanse za ulov. Dubine na kojima se može jigati su od 30 -tak metara pa sve do 120 m, pa čak i više (za one iskusnije). Ovisno o dubini koriste se lakši ili teži jigovi kako bi postigli što preciznije spuštanje jiga na željeno mjesto. Tako se često na palubi broda nađu paukovi, palamide, lucevi, feluni, arbuni, škrpine, pagri, zubatci, zubatci krunaši, kirnje, gofovi, lice pa čak i tuna. Ono zbog čega je ova tehnika privukla mnoge je osjećaj koji vam može pružiti udarac zubaca ili gofa kada vam ruka ostane u mjestu ili čak pola štapa završi u moru dok se trudite zadržati ribu na udici.
Nerijetko Vam prođe i cijeli dan u jiggingu a da ne osjetite ni najmanji trzaj na jig a onda u nekoliko minuta ili pola sata uhvatite ribu/ribe da ubrzo zaboravite koliko vas ruka ili rame boli od jiganja. Svakako preporučam da se iskušate u ovoj tehnici, da li je „isplativo“ ili ne neka svatko sam procijeni, ako ni zbog čega onda zbog osmijeha na licu koji je neizbježan kada uhvatite ribu na jig.