Portal za ljubitelje mora, ronjenja i ribolova

Kako do ješke za tešku panulu?

zubatacNa moru ste, gofovi i zubaci su raspoloženi, ali glavne ješke – iglice i lignje – nigdje na vidiku. Pokušat ćemo opisati kako ih ipak uloviti, ili ih zamijeniti drugom primamljivom ješkom koja će namamiti velikog predatora na ugriz. Zaista nije tajna da su živa iglica i živa lignja najbolje ješke na teškoj panuli. Lignja mijenja boje i treperi, mami predatora na napad, ima vrlo hranjivo meso i nema ribe u moru koja ju ne voli. Iglica svijetli i uvija se, a masno i ukusno meso puno proteina gartantira gofu ili zubacu energetski šut. Međutim, često je do te dvije kraljevske ješke otežano doći.

Nema lignje!

Da bi razumjeli zašto je ljeti tako teško uloviti lignju najprije valja nešto reći o njenom ponašanju. U toplijem dijelu godine, u proljeće i ljeto, lignje se uglavnom drže u kulfu, u dubljem na otvorenom moru. Veliku većinu populacije u tom periodu čine male lignjice, koje se u najranijem razvoju hrane planktonima. Kako rastu, tako se sve više hrane manjim ribama i račićima. Negdje sredinom ljeta, kad prva veća ljetna kiša (neverin) površinu mora ohladi za koji stupanj, lignje se sramežljivo primiču kraju, malo po malo.

 iva lignja - kraljica je kiU tom periodu su uglavnom male ali lignja je jako proždrljiva i pojedine agresivnije jedinke se hrane više i brže pa takve jedinke već u tom periodu budu pristojne velićine, oko 15-20 dekagrama. U rujnu se već na udaljenijim područjima na rubovima kulfa počnu solidno loviti, da bi u listopadu i studenome počele dolaziti u masama i do prosinca ispunile sve kanale i zatvorena mora uz kraj. U tom periodu se intenzivno hrane i vrlo brzo rastu. Na većem dijelu jadrana lov kulminira u danima neposredno pred Božić. U veljači i ožujku napuštaju priobalno područje i vračaju se u kulf. Zapravo, dio liganja ugine nakon mrijesta u priobalnom području, a dio u kulfu. Rijetke su jedinke koje požive i sljedeću jesen i zimu. U vezi perioda samog mrijesta, mišljenja su podijeljena. Nekad se mislilo da se lignja mrijesti zimi, pa poslije da to obavlja u kasnu jesen i početkom proljeća. Novija iskustva i zapažanja pokazuju da se lignja mrijesti gotovo cijele godine, ne izbacuje cijelu butargu odjednom, što osobno mogu potvrditi jer cijele godine lovim butargane jedinke. Da li se radi o prilagodbi ili evoluciji? Pitanje ostaje otvoreno. Ovdje moram napomenuti da jedan manji dio liganja ipak ne migrira u kulf nego je prisutan tijekom cijele godine uz obalu.

Domaćice

krepana lignja iz leda spremna da donese ulovNekim jedinkama očito pašu uvjeti uzobalnog mora kroz cijelu godinu, počevši od najranijeg razvoja pa do uginuća. To su takozvane “domaćice“ koje su spas za panulaše koji ih zbog toga mogu loviti i koristiti kao ješku na panuli cijelu godinu. U prosjeku su manje od “zimske lignje“, meso im je malo tvrđe (žilavije) za jesti, a i nešto su plašljivije i opreznije. Zbog te opreznosti ju je teže loviti nego zimsku lignju, ali upravo je cilj ovog teksta, među ostalim, reći ponešto cakama za lov domaćice. Ono što lignji uglavnom ne paše je toplo more, ili još točnije, nedostatak u kraju one vrste hrane (ribe) koja ne voli suviše toplo more, kao npr. manula. Zato je u tom periodu liganja u uzobalnom području malo, a i opreznije su. Lovi ih se uglavnom klasicnim tehnikama, ali je potreban nešto drugačiji pristup nego u jesen i zimi. Meni draga tehnika je lov skosavicom. Konstrukcijski podsjeća na tešku panulu, u umanjenom mjerilu. Po osnovi debljne 0,50 mm poslažem na kraju kod zogulina 12 olovnica od 3 grama, na međusobnim razmacima od oko 15 centimetara. Slijedi predvez dug nekih 5 metara debljine 0,35 mm, na čijem kraju je vezana skosavica s olovnim stabilizatorom. Najbolje su yo-zuri, ljeti zelena boja, mada je i narančasta dobra. U more ispuštam 25 metara osnove, tako da je sve zajedno s predvezom u moru nekih 30 metara. Lovi se tako da se lagano vozi brzinom od 0,2 do 1,5 čvorova u krugovima promjera 20-60 metara na poziciji na kojoj se lignja dolazi hraniti u sumrak. To su obično male valice, ili blago istureni puntali bez previše korenta. Lignja ne voli korenat pa lov i odabir pozicije treba na tome zasnivati. Vrijeme lova je sumrak, zadnjih pola sata dana, međutim, ako se mjesečina jaka, to može potrajati i dulje. Svitanje je isto dosta dobro, mada ne kao sumrak. Caka je u tome da je to najudarnijih pola sata kad lignja najbolje radi pa se upravo tada velika većina liganja ulovi. Dok se u jesen i zimi rukom skosa za vrijeme lova, ljeti je zbog opreznosti i nepovjerenja lignje bolje ne skosati. Dubine na kojima se lovi su od 8-20 metara, i to tako da u dijelu kruga koji je uz obalu budete na tih 8 a u dijelu kruga naudaljenijem od obale na 20 metara. Skosavica će vam, ovisno o brzini tonuti od 3-4 pa sve do 15 i više metara. U tih pola sata sama dubina skosavice u stupcu mora i nije toliko bitna obzirom da lignja u tom periodu intenzivno pretražuje cijeli vertikalni stupac mora. Bitno je da se sve izvodi nježno, s puno filinga i na dobroj poziciji. Zapamtite da svaka vala ima svoju lignju domaćicu, i nju se gotovo uvijek može uloviti u sumrak.
Druga tehnika je lov na peškafondo. Konstrukcija je takva da se na kraju vezuje peškafondo a pola metra do metar iznad jedna do dvije lebdeće skosavice – mrkve. Umjesto peškafonda može i olovo odgovarajuće težine. Najlon je bolje da bude što tanji, ali ne previše da se sistem nepotrebno ne rasteže. Za ljeto i lignje domačice je karakteristično da je bolje korisiti manje i šarenije varalice. Peškafondo neka bude šareni narančasto-zeleni, dok su za mrkve odlične plava i zelena boja. Sistem se spušta na dno i, odiže tek nekoliko centimetara. Lovi se tako da se sasvim lagno sistem cima rijetkim i kratkim skosanjem. Dubina lova je po danu, ovisno o poziciji od 25 pa sve od 70 metara. Pozicije za dnevni lignjolov su duboke uvale bez izraženog korenta. Oko zalaza sunca i u sumrak dubina iznosi od 30 do 15 metara. Može se loviti i noću ako ima mjesečine, tada nije loše i malo se pomicati motorom. Lov peškafondom ljeti se zasniva na puno premještanja. Ako je lignja na poziciji, uglavnom ćete ju uloviti u prvih 5 minuta. Prema zakonu vjerojatnosti, bolje se što češće premještati i proći što više pozicija, šanse za ulov su veće.

felunLov rapalom ljeti uglavnom daje najslabije rezultate od svih tehnika, i to iz razloga što se rapalom lovi u plitkome, obično pliće od 8 metara, baš na dubini gdje lignja ljeti slabo zalazi. Ipak, ima pozicija koje ljeti daju solidno na rapalu. Ako na nekoj ravnici uz obalu nađete blago istureni puntalić, devijaciju u terenu od svega desetak metara, tu možete očekivati ulov lignje na rapalu. Konstrukcija je ista kao i za skosavicu, s time što ispuštate nešto više najlona u more, sve skupa nekih 50 metara. Najviše su hvaljene zlatna (narančasta) rapala i zelena s tigrasim leđima. Prednost daju zlatnoj, a od dvije različite veličine, svi se kunu u onu veču. Meni je skroz obrnuto. Inače, a pogotovo ljeti za lov domačica, najbolja mi je zelena i to mala. U kraju je u to doba godine uglavnom mala lignja koja radije napada malu rapalu. Kako lignja prilazi samoj obali uglavnom samo noću, najbolje ju je loviti rapalom u sumrak, i prvih sat vremena noći ako je mjesečina. I svitanje je jako dobro za rapalu, ne zaostaje puno za sumrakom kao kod drugih tehnika ljeti.

Agresivni totan

A što ako ipak ne možemo uloviti lignju ljeti? Dobre su i krepane. Nekidan sam lovio ujutro sa živim lignjama, i u par sati nisam ulovio ništa. Lignje su mi krepale, i kad sam počeo loviti na krepanu, dobio sam griz i izvukao zubaca od preko 3 kg. Kada bi vam rekao da sam 2009. godine više zubataca ulovio na krepanu nego na živu lignju (iako sam živu vukao 3-4 puta duže vremena) rekli bi da lažem. Znao sam ponijeti od kuće lignju iz leda pa ju naditi na panulu i uloviti zubaca. Ne bira on previše kad mu dođe ura od griza, njemu je lignja hranjivi zalogaj, bila ona živa ili mrtva. Ulovi ga čak i zamrznuta (pa odleđena) lignja koja nije iz Jadrana. A kako postiči to da vam se krepana lignja ne vrti, a bez izvođenja monada s dodavanjem olova na predvez ispod sredine tijela lignje? To ću vam otkriti drugi put, tako će biti zanimljivije.

Ponekad se, dok lovimo lignje, ulovi i totan. Jako je agresivan i napada svaku varalicu. Izdržljiviji je od lignje i lakše preživi. Toliko je agresivan da može pobiti ostale lignje u bazenu, zato pripazite na to. Posebno pripazite da vas ne ugrize dok ga nadivate na predvez teške panule. Totan je inače žilav i dosta neukusniji od lignje. To kao da znaju i zubaci, pa ne skaču na njega tako rado kao na lignju. No ipak, totan lovi bolje nego većina drugih ješki.

Iglica

iglica ulovljena na vunicuLignji uz bok, dolazi iglica kao ješka. Iglica ima onaj intenzivan miris, za ljude uglavnom neugodan, ali taj miris je predatorima neodoljivo privlačan a u kombinaciji s njenim vijugavim pokretima te ljeskanjem i odbijanjem sunčevih zraka daleko u dubinu čini ju teško odoljivim zalogajem. Iglica bolje podnosi veče brzine nego lignja, ponekad čak do 3-4 milje ako je dobro nadivena. Tako se stigne pretražiti veći dio terena nego s lignjom, a i iglica prilikom panulanja aktivno pliva i svojom hidrodinamikom stvara nešto manji otpor nego lignja. Problem je u tome što nam je ona početkom ljeta na većini pozicija teško dostupna. Iglica u prolječe napušta uzobalni pojas i kanale te se seli u kulf na otvoreno more poradi mriješćenja. Sredinom srpnja se polako vrača ali se nerijetko teško lovi sve do kraja kolovoza. Izuzetak su pojedine pošte koje ju drže tokom cijele godine. Obično se radi o plitkim i uglavnom uskim prolazima s jakim korentom, kao i plitkim isturenim puntama stalno oplakivanim kurentom. Manje iglice se često love uz rubove i strmine vanjskih otoka. Kažu za manju iglicu da nije dobra, da je daleko bolja veča. Ja se u to nikako ne mogu uvjeriti, jer kad god sam stavio skroz malu iglicu za ješku, odmah sam ulovio respektabilnog gofa ili zubaca. Pričamo o ribama od 3-4 pa na više kila. Kada bih gledao na taj način, čisto statistički, mala iglica mi je najbolja. Lovio sam gofove i zubace na iglicu duljine pedlja. No vratimo se na gore spomenute pozicije za iglicu. Primjetio sam da se iglica na večini pozicija kad se vrati iz kulfa početkom srpnja najbolje lovi na dubini od 12-13 metara. Kako odmiču tjedni, ta se dubina smanjuje, tako da je to početkom kolovoza 8-9 metara, početkom rujna 6-7 metara, a u listopadu se najbolje love na svega 2-5 metara.

Vunica

Možda je u nekom drugom akvatoriju to drugačije, ali kod mene je ovako. Iglica je predator, pa ju lovimo s lakim panulama. Meni je najbolja vunica za iglicu, najjednostavnija a vrlo učinkovita. Bez previše filozofije, na najlon 0,30 mm vežem vunicu, metar dalje jedno olovce od 1 gram, pa sve to isputim u more nekih 60 metara iza broda. Brzina povlačenja je oko 3,5 čvorova. Iglica ima pun kljun sitnih zubića, s kojima se zaplete u vunicu kad ju napadne. Vunice se koriste svih boja, ja najviše bijelu i žutu, mada se mnogi kunu u plavu i crvenu, i kažu da boja lovi ovisno o vremenskim uvjetima. Drugi vrlo efikasan način lova je na trakicu od slanine. Reže se tanka trakica duljine 5-7 centimetara od bijelog (masnog) dijela slanine. Konstrukcija panule je ista kao i za vunicu, s tim što se na kraj umjesto vunice vezuju 2 sitne udice u nizu, na razmaku od 3-4 cm. Trakice slanine se nadiva tako da udica bliže motovilu (štapu, ribolovcu) bude zakačena za sami početak trakice, a druga udica koja je na kraju se kači po sredini trakice. Sve treba stajati uredno da se trakica prilikom panulivanja ne bi uvrtala. Panuliva se brzinom od oko 2-3 čvora. Kad se čuje da je iglica udarila, popusti se oko 2 metra da iglica zaguca pa se onda kontrira. Mnogi se kunu u trakicu kao najbolji način lova iglice, no meni se vunica pokazala daleko najboljom. Neloše su i sitne varalice kao razno razni pinsevi, recimo Yo-zuri pins minnow, mali od 5 centimetara zeleni i plavi.

No ponekad, unatoč svim našim naporima, ulov iglice ili lignje jednostavno izostane. Početak srpnja nije obečavajući za lov ovih vrsta, a u moru ima još puno ješke koju možemo uspješno korisiti u lovu cara i gofa.

Sipa i hoba

Sipa je fenomenalna ješka. Obožavau je i gofi zubac, a ujedno je i ponajbolja ješka za lov kirnje. Dosta je izdržljiva u bazenu, čak ju se može držati u bujolu s morem bez stalnog protoka/dotoka svježeg mora. Samo joj treba povremeno promijeniti more i to je to. I na panuli je izdržljiva, jedino ne podnosi veće brzine, tako da s njom ne bi trebalo voziti preko 1,5 čvorova. Nadiva se tako da joj se, kao i lignji, klizna udica stavlja u zadak a rampin ili lovna udica u glavu, najbolje u korijen krakova. Ima jedna caka kod lova sipom, a to je da ju je potrebno odignuti od dna nešto više nego lignju. Dok lignju možemo vući na pola metra iznad dna, sipu bi trebalo podići bar 2 metra, iz razloga što se ona svojom bojom stapa s okolišem pa je predatorima na koje ciljamo slabo primjetna. Ako imate priliku loviti sipom, budući da ne zaostaje za lignjom, nećete se razočarati.
I mala hobotnica može poslužiti kao ješka, pogotovo za zubace koji ju obožavaju. Problem je što je takvu ješku zbog anatomije teško pokriti udicama, a i sama hobotnica svojim ljepljenjem pravi probleme prilikom nadivanja. Pazite da ona ne nadije vas. Daljnji problem se sastoji u tome što zubac vrlo oprezno napada hobotnicu kidajući komadić po komadić. Dok lignju zgrabi i počne jue odmah gutati, hobotnicu obrađuje malo pomalo, tako da niste sigurni kad mu treba opaliti kontru.

Ušata

Vrlo dobra ješka je očada (ušata). Očada je predator pa ju možemo loviti bilo lakim panulama kao iglicu, a možemo i a volo bez olova vrlo tankim najlonima na kruh, tijesto, crijeva od srdele, komadić srdele i sl. Ljeti ju se može loviti u uvalama koje su poznata sidrišta brodova u sezoni, tako da je tamo navikla na prisutnost ljudi i hraniti se s onim što joj ljudi bace s broda u more. Imam jednu uvalu u kojoj sam ih lovio na slavonsku kobasicu češnjovku. Potrebni su vrlo tanki najloni a i malo sitnog bruma dobro dođe, međutim brum ih treba razdražiti a ne nahraniti. Kod lova panulom zapamtite da se u sred dana po najvećem suncu dobro love u pjeni koju plovilo ostavi iza sebe, i to sa varalicama koje bacaju srebrni, metalni odsjaj. Ušatu ješkamo s 2 udice, s jednom kroz usta a drugu zakačimo ispod kože u zadnjoj polovici tijela. Ušata se gotovo cijelo vrijeme dok ju vučete na panuli trese, te tako baca odsjaj i vibracije koje će zainteresirati predatore. Posebno je dobro lovna u prvoj polovici ljeta. Na nju će vrlo rado ugristi zubatac, gof, brancin, lica i strijelka.

 arun je fenomenalan za lov gofaU sljedećoj skupini su šarun, skuša i lokarda. Najlakše se love turskom panulom ili sabikijem u pola dna, međutim oko zalaza sunca i u sumrak love se laganim panulama na površini. Lako se održavaju na životu, a i relativno su izdržljivi na panuli. Ješkamo ih s 2 udice kao i ušatu ako se radi o manjim primjercima. Ako su u điru srednje i veće jedinke, prva udica ide kroz usta, druga po sredini tijela a zadnja prema repu. Kad je gladan, zubac rado napada ove vrste, pogotovo oni zubaci na brakovima koje posječuju skuša, šarun i lokarda. Gofu, kao ribia otvorenog mora, ove su vrste svakodnevna hrana pa ih rijetko neće napasti. Jednakom žestinom će ih napasti i lica, strijelka ali i veća palamida. Ni tuna nije isključena!

Cipal je, zbog svog ukusnog mesa, fenomenalna ješka. Najlakše ga lovimo po mutnim uvalama, tankim priborom s plovkom ili a volo bez olova. Kruh i razne pastele su nadaleko popularni za lov ove vrste, međutim, ja sam ih najbolje lovio na crijeva od srdele. Cipal je strašno izdržljiv kako u bazenu/bujolu tako i na panuli. Ješka se potpuno isto kao i skuša, šarun i lokarda. Obožavaju ga i zubac i gof, a za brancina, licu i strijelku je ponajbolja ješka.
Slična ciplu, s jedva nešto slabijim učinkom je bugva. Lovi se najbolje u sumrak bez olova na komadić lignje, kakvog crvića ili kruh. Zbog oštrih zubića kojima pila tanki najlon kojim se lovi, nakon svake druge ulovljene potrebno je otkinuti udicu i ponovno je privezati koji centimetar iznad na zdravi dio najlona. Bugva se ješka s 2 udice kao i očada, no tu ima još 2 cake. Prvo, dobro ju je oštrim skalpelom alo zarezati tako da lagano krvari i ispušta predatorima neodoljiv miris. Istina, kraće će živjeti, međutim lako se lovi pa ih uvijek imate nekoliko u rezervi u bazenu za ješku. Druga caka je da joj se rep malo podreže škarama tako da mora više mlatarati repom da bi plivala. A tako stvara vibracije ranjenje ribe koje su našoj ciljanoj lovini krupnog zuba neodoljiv poziv na griz. Skupina riba koja ju rado napada istao je kao i u slučaju cipla.

Sitne ješke

Od sitnijih riba, kao izvrsna ješka za zubaca najpoznatiji je knez. Ovdje odmah treba napomenuti kako su puno bolji mužjaci kneza, koji su u prosjeku veći primjerci a i bojom su šareniji (i zeleniji) od ženki. Kneza ćemo lako uloviti na hridinastom dnu, i to na dubini od oko 10 metara gdje se najlakše love mužjaci, dok pliće dominiraju ženke. Knez se zbog svoje veličine ješka samo jednom udicom kroz usta, koju treba dobro centrirati da se nebi uvrtao prilikom panulivanja. Potrebno je upozoriti da se na kneza love uglavnom manji zubaci, od 1-3 kg, rjeđe veći od toga.

 par u nedostatku lignje nosiva udica kroz usta


Od sitnijih riba dobri su još špar i arbun. Arbun posebno u podnožju brakova oko kojih je pijesak.
Ranj (pauk) je odličan kao ješka na panuli ali i ekstremno opasan. Ne bih ga preporučio nikome osim savršeno spretnima koji ovu ribu jako dobro poznaju. Otrovne bodlje su nakostriješene tako da vas prelako mogu ubosti, a ranj je evolucijom postigao to da se lako izmigolji iz svake situacije i ubode vas. Živog ranja trebalo bi pokriti nekoliko puta presloženim ručnikom, i preko toga stati patikom, tako da mu samo usta vire. Kroz usta mu se provuče udica, a druga se zakači blizu repa nakon što mu se otkrio dio repa. Potreban je ogroman oprez. Zubaci ga obožavaju.
U južnom dijelu Jadrana odlični rezultati u lovu teškom panulom postižu se koristeći kao ješku malog škarma. Rado ga napadaju i gof i zubac, izdržljiv je na panuli, a tamo gdje ga ima lako se lovi laganom panulom.

Zaključak

Kad se pogledaju sve gore nabrojane ribe dolazi se do zaključka da su kao ješka ponajbolji mali predatori. Za gofa je poznato da svašta jede, u želucu mu se nađu čak i kaiši. Zubac najčešće povrati sadržaj želuca pod pritiskom iz ribljeg mjehura koji izbacuje želudac. Tu se svašta nađe, svake vrste sa dna. Najčešće mi povrati manule, no nisu rijetke ni škrpine, škartoci (vučići), mušuni itd. Zimus mi je jedan majkan od preko 9 kg u brod povratio kostur od malog ugora (vidi sliku). Iz toga se da zaključiti da predatori i nisu toliko izbirljivi već jedu ono što im se nađe. Zato ne očajavajte ako nemate lignju ili iglicu, jer u moru postoji sva sila potencijalne ješke koja može donijeti kapitalca.

Sva prava pridržana. All rights reserved. Copyright © 2005-2013 Marin Huzjak

zadar boat