Ekologija
S obzirom na učestalija viđenja sredozemne medvjedice na području sjevernog Jadrana, Državni zavod za zaštitu prirode podsjeća na pravila ponašanja prilikom susreta sa sredozemnom medvjedicom. Sredozemna medvjedica (Monachus monachus) je sisavac koji pripada redu perajara (Pinnepedia), porodici tuljana (Phocidae), rodu morskih medvjedica (Monachus). Prvi put je znanstveno opisana 1779. godine na temelju lešine pronađene kod Osora na otoku Cresu.
Posljednjih godina sve češće dobivamo informacije o divljači koja je viđena kako pliva u moru uz veliku nevjericu: „Što bi divljač radila u moru?“ i „Kamo je ona krenula?“. Činjenica je da su sve vrste divljači plivači, neki bolji, a neki lošiji, no nažalost, more je takav izazov koji nerijetko i ponajbolje životinjske plivače iznenadi. No, krenimo redom pokušati odgovoriti na nekoliko pitanja:
Ubod morskog ježa ozljeda je koja u prvi trenutak izgleda bezazleno. U večine ljudi osim početne boli ne uzrokuje druge smetnje. Ali u nekim slučajevima takva ozljeda može uzrokovati mnogo problema, pa čak i trajni invaliditet. Pod trajnim invaliditetom prvenstveno mislim na posljedice uboda u području šake i prstiju, na što ću se i osvrnuti u ovom tekstu. Postoji određen broj ljudi za koje bi se moglo zaključiti da su „alergični“ na ubod morskog ježa. Prije bi se moglo reći da njihov organizam reagira preburno na ubod, tj. na zaostalno strano tijelo. To će mnogi ronioci moći potvrditi samo ako se prisjete brojnih ožiljaka i potkožnih „kuglica“ zaostalih nakon uboda ježinca. Drugi pak skoro pa i ne reagiraju na takav ubod, već ježeva bodlja sama izlazi nakon par dana.
Na punti poluotoka Marjana smjestio se Institut za oceanografiju i ribarstvo koji svake godine otvara vrata novim studentima Biologije i ekologije mora i Morskog ribarstva koji žele znati sve o moru i zato su upisali te smjerove na Sveučilišnom odjelu za studije mora u Splitu. Neki od njih su željeli znati malo više te su 2006. godine osnovali udrugu Oceanus. Udruga okuplja ambiciozne i kreativne studente Odjela za studije mora. Osnovni ciljevi Udruge su promicanje biologije i ribarstva kao struke, poticanje i unapređenje kulturnih, zabavnih, sportskih i edukativno-istraživačkih djelatnosti studenata, te vrednovanje, očuvanje i zaštita prirode i biološke raznolikosti.
Galebovi (Laridae) su dobro nam poznate ptice našeg podneblja i pravi simbol morskih krajobraza. Uopće je teško zamisliti more bez pojave ovih ptica i njihovog glasanja. Istinske lutalice, vjerni pratioci ribara i jedni od najčešćih, tj najvidljivijih ptica našeg mora. Postoji 45 vrsta galebova rasprostranjenih po svim morima svijeta, ali uvijek negdje u blizini kopna. Hrane se, možemo slobodno reći, svime. Pohlepni su i proždrljivi. Karakteristično je za galebove da nikada ne zaranjaju dok love ili sakupljaju hranu sa površine mora ili slatke vode.
Nekad davno morski puž triton bio je sastavni dio morskog dna, ne samo kod nas nego u cijelom svijetu. Onda je počeo intenzivniji komercijalni, slučajni lov mrežama, ronjenje sa bocama. Naravno, teško je samo diviti se morskom bogatstvu i primamljivo je uzeti, pogotovo nešto ovako interesantno i veliko. Svaki čovjek koji voli dekoraciju i ukrase neće propustiti negdje u svom domu postaviti na vitrinu bilo kojeg puža obitelji Ranellidae.
Postoje ribe koje su ribolovno izazovnije od ostalih, crveni sparidi spadaju u tu skupinu. Kriteriji za određivanje trofejnih riba bi po nekoj definiciji trebali biti: ribe koje se najteže hvataju, ribe koje su najukusnije i najcjenjenije i ribe koje mogu narasti većih dimenzija od prosječne. Crveni sparidi ispunjavaju sva tri kriterija pa ih slobodno možemo svrstati u red najtrofejnijih ulova što možemo ostvariti. Nisu svi ribolovci znanstvenici, a ni obratno.
Kod glavonožaca postoji podjela na oktopode (osmerokračnjake) i dekapode (deseterokračnjake), te na dvoškržnjake i četveroškržnjake od kojih je još jedino živući nautilus. Sipe (Sepiidae) i sipice ili bobići (Sepiolidae) dvije su obitelji koje od podreda sipa Sepioidae žive u Jadranu. Ove vrste spadaju u deseterokračnjake i dvoškržnjake. Sipe se drže relativno plićeg mora, pa zato vjerojatno ne postoje divovske dubinske sipe kao što je to slučaj s lignjama.
Periska pripada obitelji pinnidae koja na svijetu broji 12 vrsta školjaka. U Jadranu postoje samo dvije. Najpoznatija i najveća školjka Mediterana, ujedno i jedna od najvećih školjaka na svijetu je (Pinna nobilis) Periska, lostura. Osim što je najveća ova vrsta je i endem Mediterana i nema je čak ni u Crnom moru. U Jadranskom moru rasprostranjena je po cijeloj obali, na pjeskovitim i muljevitim dnima od 0,5 do 40 metara dubine.
Garmin
Juta spiza
Scorpio spearguns
