Galebovi Jadrana

Krešimir Leskovar

Galebovi (Laridae) su dobro nam poznate ptice našeg podneblja i pravi simbol morskih krajobraza. Uopće je teško zamisliti more bez pojave ovih ptica i njihovog glasanja. Istinske lutalice, vjerni pratioci ribara i jedni od najčešćih, tj najvidljivijih ptica našeg mora. Karakterizira ih vitko, ali robusno tijelo sa uskim i dugačkim krilima. Na nogama imaju plivaće kožice i izvrsni su plivači. Let im je snažan i virtuozan, često pomiješan sa klizećim tj. lebdećim dijelovima pogotovo ako prkose jakim udarima vjetra kada i pokazuju svu gracioznost stečenih evolucijskih osobina. Postoji 45 vrsta galebova rasprostranjenih po svim morima svijeta, ali uvijek negdje u blizini kopna. Hrane se, možemo slobodno reći, svime. Pohlepni su i proždrljivi. Karakteristično je za galebove da nikada ne zaranjaju dok love ili sakupljaju hranu sa površine mora ili slatke vode. Poznati su i po kleptoparazitizmu tj. vole krasti plijen drugim pticama, čak i slabijim pripadnicima iste vrste, žustro ih tjerajući sve dok ga ispuste. Tada nekim savršenim manevrom zaustavljaju potjeru i hvataju plijen vrlo često i prije nego li padne u vodu. Na tlu su također spretni: dobro hodaju i znaju trčati. U vrijeme gniježđenja su vrlo druževni i gnijezde se u manjim ili većim kolonijama koje mogu biti poprilično bučne. Nema razlike u obojenju među spolovima, mada gledajući gnijezdeći par zajedno možemo primjetiti da su mužjaci ipak nekako veći i „muškiji“ dok su ženke nekako nježnije i manje. Usamljenim jedinkama nikako nije moguće odrediti spol. U Hrvatskoj stalno, povremeno ili rijetko boravi 13 vrsta od kojih tri vrste gnijezde. Najbrojniji je galeb klaukavac (Larus michahelis). Raširen je posvuda po Jadranu i ovom dijelu Sredozemlja i nigdje više u svijetu. Gnijezdi se u kolonijama po nenastanjenim otocima, hridima ili nepristupačnim dijelovima nekih naseljenih otoka.

Zaštićena je vrsta. Procjenjuje se da kod nas gnijezdi oko 40000-60000 parova. Po pričama starih ribara njegovo meso je groznog okusa te su ga vrlo rijetko koristili u ishrani. Ipak, tradicionalno su se sakupljala njihova jaja. Danas je ova „tradicija“, hvala Bogu izumrla, ali ipak još postoje poneki stari ribari koji ponekad nostalgično pokupe par jaja za gušt. Veličine su 59-67 cm, a raspon krila im iznosi 140-158 cm. Masa im iznosi 0,7 do 1,2 kg (mužjaci su u pravilu nešto teži). Odrasle ptice su svijetle (bijele) boje odozdo, te sivo plave odozgo po krilima i leđima. Završeci krila (primarnih pera) su crni sa bijelim pjegama. Noge su žute. Glava je velika, bijela sa robusnim, dugim, vrlo jakim i na kraju lagano kukastim kljunom koji je u odraslih ptica žute boje. Rubovi kapaka su crveni, a iris odraslih ptica je svijetlo žute boje. Pri kraju donje mandibule nalazi se izražena crveno- narančasta pjega. Ta pjega je najizraženija tijekom gnijezdeće sezone i ima primarnu funkciju kod hranjenja mladih ptića. Naime, ptić uzastopnim kljucanjem te točke i pijukanjem potiče roditelja da ga nahrani. Odrasli hrane mlade povraćanjem neprobavljene ili poluprobavljene ribe ili drugog plijena. Ptice koje viđamo na moru, a nisu tako čistih boja nego sivo-smeđi isprugani su mlade ptice kojima to obojenje postepeno nestaje kako se približavaju spolnoj zrelosti u njihovoj 3. ili 4. godini. Gnijezde se od sredine ožujka do sredine lipnja.

Polažu 2-3 pjegava jaja u gnijezda smještena na zemlji. Inkubacija traje 28-30 dana, a ptići se osamostaljuju sa 35-40 dana. Veliki su oportunisti i ne biraju što će pojesti, zgrabiti ili ukrasti. Slijede ribarske brodice skupljajući ostatke ulova ili pak slijede traktore po oranicama u potrazi za gujavicama i drugim insektima. U doba gniježđenja bez imalo problema cirkuliraju na udaljenostima i do 60 km od kolonije. Vrlo su česti po svim smetlištima diljem kontinenta. Potrebno im je oko 30-40 dkg hrane dnevno, mada u obilju mogu i puno više pojesti. Po nekim istraživanjima u Sredozemlju galebu klaukavacu cca. 70 % ishrane ovisi smetlištima i otpacima, 20% otpada na kukce i insekte na poljoprivrednim površinama i te 10-ak % riba. Pošto su izvrsni letači i vrlo skitalačke naravi, sposobni su prevaliti velike udaljenosti. Zadnjih 10-ak godina sustavno se provodi prstenovanje mladih galebova klaukavaca diljem Hrvatskog dijela Jadrana sa čeličnim i plastičnim prstenovima u žutoj boji sa crnim slovima.

Na taj način mogu se pročitati sa veće udaljenosti od promatrača. Dobiveni rezultati su bili fantastični tako da je sada poznato da su „naši“ galebovi redovni gosti gotovo svih Europskih zemalja, pogotovo u fazi odrastanja prije spolne zrelosti. Velik dio ptica odlazi prema Baltičkoj obali tj. na obale Poljske, Njemačke i Nizozemske. No, postoje i nalazi ptica pronađenih u Litvi, Ukrajini i Tunisu. Najdalji postojeći nalaz našeg galeba zabilježen je 1957 km daleko: prstenovan kao pilić na otočiću Frzitala kod Poreča, a pronađen je kod mjesta Cadiz u Španjolskoj. Postoji i jedan vrlo interesantan podatak o galebu klaukavcu prstenovanom samo sa čeličnim prstenom, koji je fotografiran na jednom smetlištu u Kanadi. Nažalost sa fotografije se niti pod najboljim povećanjem nije mogla pročitati šifra. Ovi se galebovi prstenuju samo kod nas, u Italiji i Francuskoj, a prema obliku prsten najviše sliči našima. Ipak bilo bi previše da ga svojatamo. U svakom slučaju galeb klaukavac iz Sredozemlja preletio je Atlanski ocean. Prilično respektabilno, zar ne?

Tko zna, možda i Vi negdje opazite nekog galeba sa takvim prstenom (nažalost, možda čak i mrtvog). Tada bi, ukoliko ga možete pročitati, bilo vrlo korisno zapisati podatke prstena (broj i boju, mjesto opažanja i datum) te ih poslati ili telefonski obavijestiti na Zavod za ornitologiju u Zagrebu (Gundulićeva 24, Zagreb; tel. 01/4825 401: e-mail Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.). U vrlo kratkom roku dobit ćete zanimljive povratne informacije o "Vašem“ galebu. Također, krajem travnja ove godine provedena je akcija prstenovanja i bojanja odraslih galebova na Palagruži u svrhu praćenja galebova prilikom odlaska na hranilišta. Naravno, bilo bi jako korisno ukoliko negdje vidite čudnovatog žutog ili narančastog galeba da ga prijavite na gore navedeni broj.

Druga gnjezdarica Jadrana je sredozemni galeb (Larus audouinii). Kao što mu ime govori ovo je galeb koji je rasprostranjen samo u Mediteranu. Zanimljivo je da je ova vrsta kao gnjezdarica u Hrvatskoj otkrivena tek prije 10 godina. Vrlo je rijedak, pa stoga i neprimjetan. Gnijezdi 60-80 parova većinom u Lastovskom arhipelagu te u manjem broju na nekim otočićima oko Mljeta. Za razliku od klaukavca puno je izbirljiviju u ishrani (80-95% riba) što znači da je ptica otvorenog mora pa ga stoga najvjerojatnije nećemo vidjeti u blizini većih gradova. Otprilike je 10-15% manji od galeba klaukavca. Veličine je 48-52 cm, a raspon krila im iznosi 115-140 cm. Od njega se razlikuje elegantnijim letom sa proporcionalno dužim i užim krilima, te manjim ali uočljivim bijelim pjegama na vrhovima krila. Najvidljivije razlike su tamnozelene noge, crveni prsten oko oka i trobojni kljun: crvene boje sa tankom okomitom crnom prugom pred kraj i žutim vrhom kljuna koji se obično ne vidi ukoliko im nismo dovoljno približeni. Mlade ptice su također neugledno ispjegane u smeđe sivkastim nijansama. Također je druževan i često smješta svoje kolonije unutar ili kraj kolonija galeba klaukavca, ali sa točno određenim granicama. Nema miješanja i ne dozvoljavaju drugoj vrsti da se približi njihovom dijeliću otoka.

Na kraju, kao treća gnjezdarica Hrvatske, dolazi riječni galeb (Larus ridibundus). Ova vrsta zastupljena je sa 3000-4000 gnjezdećih parova, ali samo u kontinentalnom dijelu Hrvatske, po velikim Slavonskim šaranskim ribnjačarstvima. Ljeti tijekom postgnijezdeće disperzije, jeseni, zime i ranog proljeća prije sezone parenja, vrlo su česti kao zimovalice na Jadranu. Vrlo su prepoznatljivi. Naspram prethodne dvije vrste vidljivo su manji, veličine 34-37 cm i rasponom krila 100-110 cm. Tijekom gnježđenja imaju čokoladno tamno smeđu glavu samo do zatiljka (uglavnom, ukoliko nisu jako blizu izgleda kao crna), a tijekom zime to obojenje im nestaje i glava im postaje bijela sa crnom točkom iza oka. Jedini je gnjezdeći galeb u regiji koji im vidljivu bijelu plohu na prednjem dijelu krila, bez bijelih mrlja na crnim završecima. Kljun i noge su crveni. Mlade ptice su gusto ispjegane u smeđoj boji. Ishrana mu je vrlo raznovrsna i uglavnom ovisi o dobu godine i prilikama. Najčešći plijen su mu raznorazni kukci, školjke, račići i sitna riba, ali samo ona koja živi i može se uloviti blizu površine. Također ne prezaju niti od smeća niti od strvine, pa se tako rado zadržava u blizini smetlišta, klaonica ili postrojenja za preradu ribe. Rado jede i raznoliku hranu biljnog porijekla (voće i povrće). U vrijema gnježđenja radijus kretanja ptica u potrazi za hranom oko kolonije je uglavnom 12-30, a ponekad i do 40 km. Kod nas se ne prstenuju u dovoljnom broju, ali postoji puno podataka o pticama iz većine sjevernih Europskih zemalja, a viđenim kod nas.