Drhtulja

Drhtulje su u pričama poznate ponajviše po svojim električnim svojstvima sa kojima znaju stvoriti neugodnosti za čovjeka. Radi se o hrskavičnjači, poligači što u prijevodu znači da je bliska srodnica ražama koje i same imaju električne organe no ti organi ne funkcioniraju kao kod drhtulja. Nema puno vrsta drhtulja u svijetu, svega 20-tak riba koje pripadaju obitelji Drhtuljki (torpedinidae). U Jadranu je samo jedna, plus još dvije koje žive u Mediteranu i mogu se periodički pojaviti u Jadranu pa se i za njih navodi u većini literatura kao Jadranske vrste. No takve navode još treba potvrditi s obzirom da nema službeno uhvaćene vrste (Torpedo nobiliana) Drhtulja Mrkulja koja je ujedno i najveća od svih vrsta drhtulja na svijetu sa svojih maksimalnih 1.5 metara i 90 kg. Ova vrsta jednobojno je tamnosmeđe površine. Drhtulja kolobarka (Torpedo torpedo) specifičnog je izgleda zbog svojih 5 velikih crnih pjega postavljenih pravilno po leđnom dijelu ribe. Ova vrsta naraste do 60 cm. Najčešća i prava jadranska vrsta je Drhtulja šarulja (Torpedo marmorata) poznatija još pod imenima trn, tresnavka, trepljenica, rejok itd. Ova vrsta prošarana je po leđima raznobojnim pigmentima koji ostavljaju mramorasti izgled. Sve drhtulje oblika su gitare i na repu im se nalaze leđne peraje a na samom vrhu repa nalazi se i repna peraja bez bodlji. Naša vrste drhtulje naraste do 70 cm i težine do 10 kg. Drži se plićeg mora od 5 do 50 metara dubine i ima je u cijelom području, kako na otvorenom moru tako i na ušćima rijeka.

Električni organi

Iako nisu jedine ribe koje proizvode struju, pa čak nisu ni najpoznatije, ipak su jedine koje žive u našim krajevima. Električni organi su smješteni sa obje strane tijela drhtulje u predjelu između lubanje i bočnih peraja. Tijekom čišćenja lako ih je uočiti jer izgledaju kao želatinaste pločice nalik na pčelinje saće razdjelene stijenkama. Punjenje se događa sinkroniziranom depolarizacijom membrane električnih organa. Potiču ga impulsi koji putuju živčanim vezama iz električnih organa do ćelija. Električni organi nastaju prije rođenja pa je tek rođena drhtulja već spremna za proizvodnju električnih udara. Snaga udara može biti i do 200 V, frekvencije do 600 Hz (mrkulja i do 300 V) Cijeli elektricitet izbaci odjednom. Amplituda strujnog udara smanjuje se sa temperaturom iako je ta razlika skoro neznatna. Kolika će točno biti snaga udara ovisi o vremenu koje je proteklo od prošlog pražnjenja ali i o veličini drhtulje. Veće drhtulje imaju veći broj električnih stanica pa im je i snaga udara jača. Ove električne organe koristi u razne svrhe, najčešće za vrijeme lova na plivajuću ribu, rakove i glavonošce. Najčešća hrana su joj plivajuća riba koju paralizira strujnim udarom ukoliko joj prođe u blizini. Kako se hrani lovom tj. paraliziranjem plivajuće ribe, to je razlog zašto se ne hvata često udičarskim alatima. Osim toga ovako snažni organi dobro dođu svakome za obranu od velikih neprijatelja poput morskih pasa.

Ulovi drhtulja

Drhtulje nisu opasne za ljude osim što mogu izazvati trenutni šok iznenađenja. Obično su im žrtve neoprezni i slabije upućeni ljudi koji ne znaju razlike između raža i drhtulja. Moguće je doživjeti udar ako ih dodirnemo sa nekim metalnim predmetom. Nakon prvog udara sljedeći će doći nakon nekoliko sekundi ali taj će biti slabiji jer nije proteklo dovoljno vremena da se napuni. Ronioci često dožive udar šuljajući se po dnu, ne znajući da se u pijesku ispod njih krije usnula drhtulja. Ova riba se ne lovi toliko često u podvodnom ribolovu iz razloga što nije toliko kvalitetno interesantna iako je njezino meso mnogim ljudima dosta ukusno, posebice pohano ili kao dodatak brudetu. Da je ovo nekim slučajem kvalitetnija riba vjerojatno bi ju se isplatilo gađati i riskirati udar s obzirom da se jako često susreće pod morem. Njeno pravo razdoblje je noć a tijekom dana obično leži na dnu, zakopana u pijesak ili ispod nekog kamena. Iz pijeska ju je lako uočiti jer ostavlja otisak svog tijela te su joj izbočene oči. Podvodni ribolovci početnici obično su uzbuđeni kada pogode ovu ribu ali kasnije nastanu muke jer ribu prvo treba skinuti sa strijele bez da se doživi električni udar, zatim ju se treba usmrtiti jer ako je iti malo živa zna se napuniti prilikom nošenja na nisci. Zatim ju se treba guliti jer joj je koža neupotrebljiva a na kraju mesa ne ostane puno. Iste stvari muče i ostale ribare kojima se često zaplete u mrežu pa zbog manjeg interesa završi nazad u moru kao mrtvo meso. Udičarima povrazima jako rijetko ulove drhtulju, nešto češće se ulovi na noćni parangal nadjeven srdelom ili lignjom iako ni u toj vrsti ribolova nije na popisu ciljane lovine. No tu mukama nije kraj, u većini slučajeva uhvaćene drhtulje su ženke koje u sebi nose žive mladunce. Kada je riba u mukama pokušava izbaciti svoje mlade tako da imaju izgleda da prežive. Ako kojim slučajem uhvatite drhtulju pobrinite se da izbaci sve svoje mlade (od 5-30 komada) koji će vjerojatno imati izgleda da prežive ako su u zadnjim stadijima razvoja, na sreću ta situacija je uobičajnija ljeti.