Jegulja

Jegulja, riba koju mnogi i ne smatraju ribom, dobrom je dijelu sportskih ribolovaca tek slučajan ulov. No ona se može i ciljano loviti i tada zna pružiti izvanredan užitak. Snažan borac, svojim uvijanjem i neprekidnim otporom daje osjećaj pažnje vrijednog ulova, što upravo i jeste.

Malo o biologiji

Anguilla Anguilla (Linnaeus 1758.) joj je ime na materinjem jeziku, Naš narod je zove cijelom hrpom naziva: jegulja, angulja, bižat, jamarica, travarica, kajman, čapor, žutica... To je riba zmijolikog sluzavog tijela pokrivenog sitnim ljuskicama. Leđna peraja joj je spojena s repnom i nastavlja se na podrepnu sve do analnog otvora. Boja joj varira zbog staništa, od tamnozelenosmeđe pa do svijetlosive. Po trbuhu je svijetložuta ili bjelkasta. Mada većina autoriteta navodi kao maksimalnu dužinu do koje naraste jedan metar i težinu od četiri kilograma, postoje podaci o jedan i po metar dugim jeguljama (ženke), teškim čak do šest kilograma. Jedna od najvećih zanimljivosti vezanih uz ovu ribu je što jedan dio svog života provodi u moru, a drugi u slatkoj vodi. Mužjaci postaju spolno zreli sa devet, a ženke sa petnaest godina i tad se okupljaju u jata oblika kugle, i kotrljajući se po dnu, odlaze na put dug 3000 – 4000 milja. Cilj im je svima isti – Sargaško more. Ženke će položiti do 500000 jaja, mužjaci će ih oploditi, a tada će uginuti. Nijedna se odrasla jegulja neće vratiti u Evropu, ali ličinke duge pet do sedam milimetara, nošene Golfskom strujom, će za oko tri godine ugledati obale Starog kontinenta. Preobražuju se u končaste staklarke, duge oko pola milimetra, i borave u ušćima rijeka dok ne dosegnu dužinu od desetak centimetara, a onda kreću uzvodno prema svojoj bari, jezeru, kanalu, kamo ih vodi isti kompas koji je poslao i njihove roditelje na put. U primorju i po otocima je ljudi stavljaju u gusterne, gdje je zadužena za red i čistoću. Sve što upadne u vodu postaje njenim plijenom. U prirodi je jegulja proždrljiva riba koja se hrani mesom riba, rakova, mekušaca, ličinki kukaca... Danju leži u mulju i tek u sumrak se pokreće. Zima isto nije njeno doba. Tad se slabije hrani i više vremena provodi mirujući. Zato je ljeti vrlo aktivna.

Kako je uloviti?

Najpoznatija lovišta kod nas su Neretva i njeno ušće, Cetina, Zrmanja te Vransko jezero. Može se loviti i uz cijelu Jadransku obalu, bolje i učinkovitije na ušćima rijeka i vruljama. Tražiti je treba na muljevitom dnu koje obiluje organskim talogom. Doba dana za uspješan ribolov je veče do ponoći. Još ako ste odabrali kasno ljeto ili ranu jesen, a voda je mutna i još se k tome sprema nevrijeme s juga, ulov je zajamčen. Načini na koje se jegulje love su mnogobrojni. Gotovo se svi ribolovni alati mogu primijeniti na ovu ribu, no jedan je posebno zanimljiv i osobit. Koriste ga oko Omiša, Novigrada i Obrovca. To je špruj ili gratulja. Potrebno je na štap (ne mora biti ribolovni) vezati oko jedan i po metar konopa na čijem kraju se nalaze nanizane gliste. Spuštanjem u vodu, čeka se griz. Kad jegulja zagrize, potrebno ju je samo dovoljno brzo izvući na suho. Zbog svoje pohlepnosti neće ispustiti ponuđeni mamac niti izvan vode. Još jedan neobičan, mada ne baš sportskoribolovni način je i lov polaganjem snopa pruća na dno. Nakon nekoliko dana snop se podigne i u njemu će se naći nekoliko jegulja. Ribolov jegulje udicom je, u principu, vrlo jednostavan. Sam sistem se slaže od osnovnog najlona debljine 0,40 mm, kliznog olova, vrtuljka (obavezno), te predveza nešto tanjeg promjera, npr. 0,35 mm dužine oko tridesetak centimetara i udice dužeg vrata. Idealna udica za ovu ribu je udica sa zazupcima na vratu, tzv. Worm hook.

Odabir firme kojoj ćete pokloniti povjerenje je danas stvar ukusa. Moj odabir bi bio Owner Ryusen BH. Štap neka bude srednje akcije, dug do tri metra, težine bacanja do 60 grama. Za rolu bi bilo dobro da ima slobodan hod špule s kapacitetom 0,35 mm/100 m. Zavisno od strujanja i dubine na kojoj ćete loviti odaberite i težinu olova. Naravno, ako se odlučite za olovo teže od 60 grama i ostali dio pribora morate prilagoditi toj težini. Za muljevita dna na kojima se jegulja najčešće i nalazi preporučujem olovni uteg sa plastičnom cjevčicom ispunjenom zrakom, tzv. tirolsko drvce. Ono će omogućiti da najlon i predvez ne utonu u mulj. Ne zaboravite staviti perlu iznad vrtuljka. Ona će spriječiti zaglavljivanje čvora na vrtuljku u oku tirolskog drvca ili nekog drugog olovnog opterećenja. Osim toga, perla čuva čvor od oštećenja. Postoji još nekoliko načina na koje se može složiti sistem (neki uključuju i plovak), no sve su to samo varijacije na temu. Gore opisan sistem je pouzdan i isproban na raznim terenima i uvijek mi je donosio ulov.

Što i kako voli jesti

S ješkom se ne može pogriješiti ako se odabere bilo što mesnog porijekla, no najboljim izborom su se pokazale kišne gliste i kokošja crijeva. Prilikom nizanja na udicu treba voditi računa o tome da vrh udice obavezno viri. Kad jegulja uzme ponuđeni mamac, prevrnuti će ga dva-tri puta u ustima prije nego ga proguta. Svo vrijeme će odvlačiti čitav sistem, pa zato i ne treba odmah reagirati već treba sačekati da izvuče jedan do jedan i po metar najlona, pa tek onda odlučno i snažno kontrirati. Zakačena jegulja će pružiti snažan i silovit otpor, naravno, zavisno od veličine. Izvlačiti se može bez straha da će otpasti, jer ona za razliku od svog morskog rođaka ugora, neće pregristi najlon. Uvijati će se oko njega pokušavajući se osloboditi. Mogućnost gubitka lovine leži jedino u tome da zapne u korijenju nekog panja ili u kakvoj kamenoj šupljini pri obali, odakle će je biti teško izvući. Kad se nađe u takvoj rupi i repom napravi «lakat», jegulja tu najčešće i ostane. Zato je treba izvlačiti bez puno kalkuliranja, konstantno držeći najlon napetim.

Na suhom kraju

Oprara je poželjna kod krupnijih primjeraka isključivo zbog mogućeg pucanja najlona zbog težine lovine. Sluz koju jegulja obilato ispušta prilično će onečistiti vašu opraru. Zato je najbolje pustiti da se mreža osuši, pa je onda trljanjem možete vrlo lako očistiti. Izlaskom na suho borbi nije kraj. Ulovljenu jegulju držite dalje od ostale opreme, a prvenstveno od najlona, jer će ga sigurno zamrsiti. Ulovljene, žive jegulje možete držati u jutenoj vreći čiji otvor mora biti dobro vezan i izdignut od podloge, ili u čuvarici čiji poklopac mora čvrsto nalijegati na prsten otvora. Ako ribu nemate namjeru pustiti, plemenito bi bilo skratiti joj muke. Hvatanjem za predvez i udarcem jegulje o zemlju možete je primiriti. Prekrijte je suhom krpom, pa je onda čvrstim stiskom prihvatite neposredno iza glave gdje je zarezom noža lako usmrtite. Pritom morate biti oprezni. Jeguljina je krv otrovna i može prouzročiti ozbiljne tegobe ako dospije u oči, usta, ili krvotok, na primjer preko rane na ruci. Otrov je, kao i kod ostalih naših riba termolabilan, pa se termičkom obradom neutralizira. Za jegulju kažu da je dobra pripremljena bilo kako. Meso joj je tečno i ukusno. Jesti se može pečena, pržena, na brudet, marinirana, sušena, dimljena i konzervirana.
Pa sad, na vama je! Obucite nešto toplo i vodonepropusno, i u potragu za putnikom. Možda joj je put upravo ispred vaših štapova.