Panulom na gofa - 4. dio - riba života

Marin Huzjak

ribazivota Kompletirali smo izgled glavnog dijela panule, i ručnu panulu i panulu sa štapom, sada samo treba zavezati udice na terminal predveza i naditi kakvu gofovima slasnu ješku. Tada kreće potraga za ulovom života.

Predvez za iglicu i lignju

Završetak predveza ovisi o vrsti ješke koju nadivamo. Kao najbolje ješke su se nametnule iglica i lignja. Predvez za iglicu se sastoji od jedne nosive klizne udice i još nekoliko lovnih u nizu. Iglica se kači manjom nosivom kliznom udicom kroz usta unutar kljuna koji se nakon toga zatvara gumenim bužirom, koncem ili metalnim prstenom. Po tijelu se kače 1 - 4 lovne udice, ovisno o veličini same iglice i preferencijama ribolovca. S manje udica se povećava šansa ugriza u prazno, s više se iglica previše ranjava i opterećuje. Osobno koristim za gofa 2 lovne udice, a za zubaca 3, što mi se pokazalo kao neki optimum. Udice mogu biti fiksne (zadnja je uvijek fiksna) ili klizne s kojima se može postići bolja pokrivenost iglice udicama.

Ja više volim fiksne udice, klizne oštećuju najlon klizeći pa i tu postoji opasnost od gubitka kapitalnog ulova. Kod nadivanja, udice provucite iglici samo lagano ispod kože, a posebno pazite da joj ne ranite unutarnje organe (crijeva itd) jer tada brzo ugine. Neki panulaši ne ranjavaju iglicu udicama nego joj udice uz tijelo pričvrste silikonskim ili običnim koncem, ili pak gumicom. Najlon treba biti uz tijelo iglice tako da joj što manje smeta prilikom plivanja i da se ne vrti. Jeste li primjetili kako iglica ima onaj intenzivan miris, za ljude uglavnom neugodan? E pa taj miris je predatorima neodoljivo privlačan a u kombinaciji s njenim vijugavim pokretima i ljeskanjem čini ju teško odoljivim zalogajem. Predvez za lignju se sastoji od klizne nosive udice kojom se lignja kači za zadak i rampina ili udice koji se kače u korijen krakova. Kod lova gofa, mislim da je velika udica puno bolje rješenje od rampina. Ono na što bih htio upozoriti je to da mnogi koriste kao nosivu relativno malu udicu slabije konstrukcije. Gof guta hranu u komadu, pa se nerijetko kači upravo na tu udicu i tu dolazi često do gubitka ribe. Nemojte se bojati staviti staviti veću i jaču udicu jer ribi to nimalo ne smeta a smanjili ste mogućnost gubitka ulova. Ako je lignja veća, nije loše imati i jednu udicu na predvezu (bilo fiksnu bilo kliznu) između nosive udice i one u krakovima koja se kači lignji po sredini plašta. Predvez je dobro produljiti za još jednu malu udicu (takozvana kantaruša) koju se kaći u vrh kraka, a kojom se love kantari koji često napadaju lignju. Nemojte zaboraviti da često zubatac i gof ugrizu i zakače se upravo za kantarušu, zato ona mora biti posebno jaka. Najveći gof kojeg sam zakačio i izvukao samo s kantarušom je bio težak 11 kg a zubatac 9,1 kg. Zato posebnu pažnju poklonite izboru kantaruše. Kod izbora ješke, ponavlja se uvijek vječita dilema, koja je bolja ješka, lignja ili iglica? Iglica bolje podnosi veče brzine nego lignja, ponekad čak do 3-4 milje ako je dobro nadivena. Tako se stigne pretražiti veći dio terena nego s lignjom, a i iglica prilikom panulanja aktivno pliva i svojom hidrodinamikom stvara nešto manji otpor nego lignja. Iglica se prilikom povlačenja ljeska i odbija sunčeve zrake duboko i daleko te je ljeti uglavnom dostupnija, ali lignja ima prednost što je manja i time kompaktnija ješka i gotovo da nema griza u prazno kao ponekad kod iglice, a gofu je k tome i malo ukusnija od iglice. Osobno ipak dajem malu prednost iglici koju radije nadivam na panulu jer s njom mogu lakše pronaći gofa pretražujući više terena većom brzinom a i gof ju po meni bolje primjeti s veče udaljenosti. Cipal, šarun, ušata, bugva i ostale slične ribe su također jako dobre ješke za gofove. Nadivaju se jednom udicom (može biti fiksna ili klizna) kroz usta (odozdo prema gore) tako da usta ostanu zatvorena, a po sredini tijela ili prema repu se kače jedna do dvije udice ovisno o veličini ribe koju ješkate. Pazite da ribu koju ješkate što manje povrijedite.

Krenimo u lov

Kompletirali ste panulu, izašli na more, ulovili nešto ješke. Napaljeni ste na gofa ali još ne znate gdje, što i kako. Prvoste u dilemi da li je dobro vrijeme. Tu svatko ima svoja iskustva i teorije, a ja mogu reći svoja. Kad uspoređujemo vedro i oblačno vrijeme, mogu reći da sam ljeti gofove nešto više lovio po suncu a u jesen po oblačnom vrimenu. Što se tiče prisutnosti vjetra, ljeti mi je bolje vjetrovito, dok su u jesen bolje dnevne bonace. Ljeti sam po jakim popodnevnim maestralima izvrsno lovio gofove, i to dok god pojačava. Dok ne zapuše uopće ne lovim, odnosno lovim iglice za ješku. Kad lagano zapuše lov gofa počinje i traje dok god vitar pojačava. Također dosta dobar vjetar za gofa pogotovo ljeti kad tek počne puhati i dok je u jačanju je tramuntana. Zapravo kad pogledam, najbolje ulove ljetnih gofova sam imao po tramuntani, na početku čim zapuše. Bura je za gofa dvosjekli mač. Ima situacija kad izvrsno rade, a ima situacija i kad su tu ali nikako ih nije briga za iglice koje im se nude na panuli. Znam da su tu, još ih i na sonderu vidim, ali ne mogu ih nikako isprovocirati na griz. Što se tiče juga, dobro sam lovio gofove po skroz laganom južinu. Srednje i jako jugo mi ne leže kad je panula u pitanju, mada su neki doro i po takvom vrimenu prolazili. Vitar za suncem je posebni naziv za vjetar koji zna puhnuti već u zoru iz pravca sunca koje upravo izlazi u tom trenutku (ne treba ga zamijeniti s levantom s kojim dijeli smjer ujutro u početku puhanja).

Kako sunce nastavlja svoju putanju tako vitar ide za suncem i poprima smjer južina (lagano jugo), da bi oko podne skroz zakrenuo i pretvorio se u maestral. Vitar za suncem je čest ljeti a ako vam se potrefi u ranu jesen, to bi mogao lako postati dan iz snova za ribolov. Zubaci i gofovi se pobiju međusobno oko toga 'ko će prvi skočit na lignju. Međutim, novopečene panulaše najviše zanimaju pozicije. Gof poput zubaca, voli velike devijacije u terenu. To su redovito strmiji brakovi, pogotovo njihova strana koja se naglo obrušava, nerijetko okrenuta prema otvorenom moru. Gof jako voli okomite kampanele, dalje okomite zidove s velikim izbočinama uz koje struji korent. Strmi puntali su uvijek aktualni, na njihovom špicu je uvijek živo, sitna riba igra u korentu. Dobre pozicije su i uski a duboki morski prolazi s puno korenta. Voli biti i na ravnim kamenim platoima koji se s jedne strane okomito obrušavaju u veliku dubinu, uvijek u blizini tog ruba. Obično ga srećemo, ako se u tom trenutku hrani, u toplijem dijelu godine tamo gdje je dno na 10-30 m dubine, a u kasnu jesen na 30-50 m.

Dobiti griz

Konačno dolazite na ciljanu poziciju, usporavate brod, nadivate ješku, lagano vozite i ispuštate panulu u more. Nakon što je odmotan predvez i prvih 10 metara naolovanog dijela osnove, motovilo se samo počinje odmotavati pod težinom olovnica u moru. Namještate se na braku, vozite oko plitkog braka, pokušavate se držati dubine od 20 metara, ali ne ide. Tren je na sonderu 45, a tren 15 metara. Vrh braka je na 9 metara, sitna riba igra po površini iznad vrha. Pokušavate držati ješku u pola mora. U jednom trenutku vam se panula zateže, al skužite da su se najdonja 3 olova naslonila na škrapu na dnu. Podižete panulu 3-4 paša (paš=raspon ruku) i nastavljate lagano voziti brzinom od 1,5 čvorova. Opisali ste cijeli krug na braku i ništa. Pa još jedan, pa još jedan. Ništa se ne događa, iako sonder svako malo iscrta veliku ribu. Ja to radim malo drugačije. Opisujem krug oko braka po točno određenoj dubini. Najprije na 20 metara. Brzina mi nije konstantna, nego varira od 0,8 do 1,5 milja (morske milje na sat, čvorovi). Nakon što rastegnem panulu i ona legne do dna, stavim motor u ler. Brzina povlačenja pada, a ja izvlačim panulu u laganim trzajevima. Otprilike kad sam ješku dovukao u pola dna, brzina padne na 0,8 milja. Tada zavezem do brzine od 1,5 pa čak i 2 milje, i pritom ispuštam izvučeni višak panule natrag u more, sve dok ješka ponovno ne dođe do samog dna. Tad pustim da brod malo uspori, a onda opet lagano izvlačim panulu do pola u trzajevima. Ovaj rad strašno pali gofove, a nije teško ni zubaca isprovocirati uz dno. Mnogi tvrde da se gof najbolje lovi povlačeći panulu u pola dna. Mislim da se gof najčešće hrani ipak uz dno, odnosno u prvih nekoliko metara od dna, tu je najveća šansa da ćete ga sresti. Ovo moje podizanje panule ga još narajca da se zaleti od dna za ješkom nekoliko metara gore prema površini. I tako prođem krug recimo po 20 metara, a onda se premjestim malo dublje, na 28 m. Dođem na udarni dio braka, špic s okomitim rubom put dolje. Čujem ribu kako mi grabi ješku, gof to radi na poseban način, u isto vrijeme nježno i vrlo odlučno, osjetite odma pravu masu s druge strane najlona. Ne kontriram isti tren, nego osluhnem kako je uzeo ješku, pričekam 1-4 sekunde da je zaguca i malo krene s njom, a onda mu opalim kontru iz sve snage. Osječam u tvrdo težinu ribe, lagano mlati glavom i pliva u stranu, pokušavam mu sad brzo vuči da mu nametnem svoj ritam, u jednom trenutku mi zateže za nekih pola metra, naginjem se preko bande broda da amortiziram udarac. Nakon toga poslušno prati i ide zamnom dok izvlačim panulu. Brod cijelo vrijeme vozi u laganom luku, opisujući veliki krug.

Borba

Tada je gof konačno dijagnosticirao problem nepoznatog komada čelika zabodenog u vilici, mijenja taktiku i svom snagom kreče koso u dubinu, prema dnu u podnožju braka. Ja mu tada ne kočim, nego popuštam sve tek držeći skroz blago nategnuto da mu udica ne ispadne zbog labavosti. On je to pogrešno prepoznao kao prestanak opasnosti, stao je, a ja mu sad na silu opet okrećem glavu prema sebi. Riba je zbunjena, opet prati izvlačenje, pokušavajući plivati u stranu, pritom se izmara. Gof je svjestan da se ovako ne uspijeva osloboditi, pa oket siloviti krene izvlačiti najlon, panično plivajući u dubinu. Ja mu opet popuštam skroz, dopuštam mu da on misli da je gospodar, i opet ga varam da se uspio osloboditi. Stao je i opet je okrenut prema meni, brod vozi oko 1,5 čvorova, diktira smjer izvlačenja. Gof se voli dužinom tijela postaviti okomito na smjer najlonja u moru, a da bi to postigao mora plivati za nama. Tako se samo brže umara, a ja vješto koristim to što on radi. Još jednom kreće u dubinu, sada već vidno izmoren, ne onako brzo kao prije, tako da stignem rukom brojati koliko olovnica ispraćam u more. Stao je već nakon 6 olova, sada ga još odlučnije vučem, brod ide još malo brže, a gof više ne može doći do daha. Ugledali smo ga na 12 metara ukoso od morem iza krme, pliva poslušno okrenut na bok. Tunja je jako nategnuta ali riba je svakim zamahom repa i glave zapravo samo bliža brodu. Konačno, riba je ustima poljubila površinu na kojoj ju je dočekala kučma. Polegnut u kokpit, gof od nekih 9 kilograma leži sasvim mirno, polako rastvarajući škržne poklopce i zijajući s ustima, dok mu se malo iza bočne perje iz rupe od kučme cijedi tamna gusta krv. Iz opisane priče se može nekoliko stvari zaključiti. Dok traje borba, brod uvijek treba lagano voziti - ribu se treba iskontrolirati s vožnjom. Ješka je u trenutku griza bila relativno blizu dna, 6-7 metara iznad, tako da se pokrije gofu najzanimljiviji sloj. Kad ulovljeni gof jako potegne, popustite mu koliko traži Neka on misli da je gospodar, prije će stati. Ako mu jako kočite, on će preplašeno nastaviti izvlačiti (osim ako niste skroz blokirali čime riskirate pucanje predveza), a ako pustite, on misli da se djelomično oslobodio pa stane. Uvijek je dobro da vozite ispred gofa, i da on pliva za vama i pokušava stići vas. Brzina kojom se panuliva za gofa je od 0,5 do 3 milje, ovisno o jako puno faktora. Na velikim dubinama gdje se ponekad traži gof krajem jeseni i početkom proljeća, treba voziti vrlo sporo, od 0,5 do 1 milje (na sat). U nekim situacijama kad su gofovi na plićem (15 m) dobro ih je pokušati isprovocirati brzom vožnjom od 1,5 do 3 milje. Lignja bez problema trpi brzinu od 2 milje, iglica i 4. Prođite istu poštu preko više različitih dubina. No to ne znači da ćete istu poštu cijeli dan raditi. Promijenite nekoliko pošti, pronađite svog velikog gofa, svoj ulov života. Završno bih rekao da je od svega što sam probao iz mora za jesti, nešto daleko najbolje bio gof od 24 kila na ražnju, što su ga članovi ŠRD “Sipa“ Benkovac spremili u Karinu na panulaškom Kupu Karinskog i novigradskog mora, 2011. godine.