Portal za ljubitelje mora, ronjenja i ribolova

Panulom na kantare

kantaroKantar je tipičan sparid (predstavnik obitelji Sparidae), koji naraste nešto preko 40 centimetara u duljinu, a doseže težinu od oko 2,5 kg. No to su zaista rijetke jedinke, jer prosječni primjerci koji umiru od starosti su teški nekih 2 kilograma. Nameće se pitanje koja to uopće riba danas stigne doživjeti starost pored svih tih silnih arti u moru, no to je tema za neki drugi put. Kad se govori o boji kantara, treba prvo nešto reći o njegovoj spolnosti. Kantar je protandrični hermafrodit, što znači da u jednom trenutku u životu mijenja spol i tako nastavlja dalje živjeti. Rađa se kao ženka, da bi pri težini od oko 50 – 70 dekagrama promijenio spol u mužjaka. Ovo nekada nije bilo poznato, pa se zapravo vjerovalo da postoje dvije vrste kantara. Ženke (kantaruše) su uglavnom sivo-srebrne boje sa smečkasto-zelenkastim tonovima ili bar odsjajem, a oblik tijela im je pravilan, ovalan. Mužjaci su veči, tijelo im se kako rastu sve više pogrbljuje i poprima zdepasti oblik, s isturenim čeljustima. Boja im je što su stariji intenzivnija sivo-zelena, ponekad plavkastozelenkasta, a za vrijeme mrijesta kričavo plava. Mužjaci kad uginu najčešće potamne, gotovo pocrne, a male ženke uglavnom zadržavaju sivu boju, ili neznatno potamne. Pripadnici obaju spolova po tijelu imaju nekoliko širih tamnih okomitih pruga, koje su kod mužjaka jače izražene. Rubovi peraja su im plavičasti, što je također više izraženo kod većih primjeraka. Kantar ima malu glavu s malim ustima, naoružanim velikim brojem sitnih zuba, koji ga zapravo ćine posebnim u odnosu na njegove rođake u istoj obitelji. Naime, za razliku od ostalih sparida, koji imaju više vrsta zubiju u ustima, kantar ima samo jednu vrstu malih stožastih oštrih zubića. Ovalno, zdepasto tijelo mu je u odnosu na malu glavu i neveliku repnu peraju relativno veliko, pa ga ne možemo svrstati u red izvrsnih plivača. Kantar je pomalo kontorverzan, jer je unatoč samo jednoj vrsti sitnih zuba svežder, te unatoč osrednjim plivačkm sposobnostima puno vremena provodi lebdeči u korentu i visoko iznad dna. Usprkos navedenim nedostatcima, on čak pokazuje i predatorske sklonosti, a poznate su i netrepeljivosti unutar vrste tijekom kojih kantari napadaju jedni druge i nerijetko prilikom sukoba protivničkoj jedinki otkinu cijeli ili samo komad repne peraje. Imao sam priliku uloviti na panulu kantara bez repne peraje. Zamislite kantara bez repa kako napada lignju veču od sebe.

Stanište i aktivnost

09 Travanjski kantarUz obalu kontinenta, kantare gotovo i nečete pronaći, osim možda manjih primjeraka, ali opet rijetko gdje i uvijek u malom broju. Prava staništa kantara su strmi brakovi udaljeni od obale, pogotovo oni na otvorenom moru, obale pučinskih otoka, i strme litice naših vanjskih otoka koje su okrenute prema kulfu. Okomiti zidovi su sasvim normalan kantarov habitat. Često se zadržavaju i na platoima koji se na jednom dijelu strmo ili okomito ruše u dubinu, ali uvijek na onom dijelu platoa u neposredno blizini tog loma u ambis. Vole i škrapovite formacije te velike kamene gromade na dnu. U svakom slučaju, kantari preferiraju izuzetno tvrdo kamenito dno. Rijeđe je na livadama posidonije, i to uglavnom samo manji, spolno neaktivni primjerci. Dakle, kantar voli divlje, nemoguće terene. Pitanje je odakle uopće života na tako naizgled golim surovim strmim terenima? Korenat je taj koji nosi hranu i život, “morska krv“ koja stalno cirkulira i obogačuje sve slojeve mora. Kantari se najčešće se nalaze na dubinama od 20 do 100 metara, međutim nisu rijetki ni pliće, a ni dublje, čak do 150 metara, na dubinskim brakovima. Mrijest im počinje na prijelazu zime u proljeće, odnosno početkom proljeća, ako se zima oduži. Tada u sjevernom Jadranu zalaze skroz plitko, čak i do 5 metara dubine, dok su u južnom uglavnom preko 30. Ljeti je najčešći od 20 do 40 metara, mada ih unatoč visokim temperaturama mora i dalje dosta ima i puno dublje od toga, pogotovo na dubokim brakovima. U jesen i zimu se s padom temperature mora kantar spušta u prosjeku nešto dublje, da bi u proljeće povodom mrijesta ponovo pohodio pliće pozicije pogodne za mrijest. Oplođena jajašca kantari polažu u za to pogodnu veću rupu ili procjep na strmini, kojeg nazivamo kantijera (kantarišće, kantaruša). Kantare možemo loviti i danju i noću, s nekoliko udičarskih alata od kojih su glavni  tunja, panula i parangal.

Kantaruša

Kada se govori o kantarima, pojam kantaruša može imati 3 različita značenja, ovisno o kontekstu. U smislu spolnosti, pod kantarušom mislimo na ženku. U kontekstu predveza panule, kantaruša je mala udica (ili dvije) koja se kači lignji u vrh kraka, a na koju se kantar lako ulovi prije nego osakati lignju. Termin kantaruša se najrjeđe koristi u smislu mjesta (rupe, procjepa) gdje se kantari mrijeste, češći nazivi u upotrebi su kantarišće, odnosno kantijera.

Panulom na kantare

panulaIako nije odveć spretan plivač, a ni čeljust mu nije prilagođena lovu, kantar ponekad pokazuje agresivnost i sklonosti predatora. To ponekad graniči s bizarnošću, pa tako znam za slučaj velikog kantara od 1,5 – 2 kg koji se bacio na varalicu duljine 18 centimetara namjenjenu zubacu, pri brzini od 4 čvora na čak 15 metara iznad dna! Panulivanje kantara se zapravo razvilo iz lova teškom panulom. Kantari često dijele stanište sa zubacima. Dok vučete živu lignju na panuli uz dno po strmijim brakovima, liticama ili puntalima prema otvorenom moru, osjetit ćete tuckanje po panuli. To je siguran znak da su kantari napali lignju, a napad počinje uvijek od onog dijela gdje je lignja najslađa, a to su krakovi. Ako je jato kantara gladno, neće stati samo na krakovima, već će se pogostiti cijelom lignjom. Znaju biti jako iritantni, nezaustavljivi poput pirana. Na nekim poštama su toliko drski i razmaženi da radije napadaju živu nego mrtvu lignju! Ne prezaju od žive lignje duplo veće od njih samih! Na klasičan predvez za zubace i gofove samo s velikim udicama ili rampinom, ulovit ćete samo veće kantare i to rijetko, a u većini slučajeva ćete ostati bez lignje. Dok lovite zubace i gofove, možete usput loviti kantare tako da u nastavku predveza teške panule, vežete jednu ili dvije male udice, koje kačite lignji u vrh krakova. Te se udice među panulašima popularno nazivaju kantaruše. Kad kantari napadnu lignju, vrlo brzo će se kantar sam zakačiti, a često i dva! Dobijete kantara, a ostane vam i lignja za rižot. Međutim, ne love svi gofe i zubace, a ni nema ih uvijek na poziciji koja obiluje kantarima.

10 Proljece je pravo vrijeme za lov 07 Kantarusa 18 Iako su kantari na panuli ponekad prava dosadna napast uvijek nas ocaraju svojim bojamaAko poželite loviti panulom samo kantare, bolje je koristiti malo lakšu, osjetljiviju panulu s odgovarajučim predvezom. Panula za lov iz ruke bi trebala izgledati otprilike ovako: na osnovu debljine 0,60 do 0,70 mm nanižite i stisnite 50 olovnica od 5 grama svaka 2 metra. Na kraju osnove vežite manji ali jaki zogulin, na čiji drugi kraj se nastavlja predvez dug desetak metara. Na isti zogulin (na spoju osnove i predveza), na 2 metra dugu najlonsku pioku debljine 0,50 mm vežite olovo čuvar čija masa ovisi o dubini lova. Ako želite loviti na dubini od 30 metara, brzinom od 1 do 1,5 čvorova, bit će vam dovoljan čuvar od nekih 200 do 250 grama. Na dubini od 50 metara, koristit ćete olovo od recimo 350 do 400 grama. Samo treba ispustiti dovoljno osnove u more da olovo čuvar bude uz dno.

Trakica ili cijela lignjica?

03 Svidjela mu se ziva lignjaPredvez neka bude dug desetak metara, od kvalitetnog najlona debljine 0,50 mm. Perfekcionisti mogu koristiti fluorokarbon; po meni je nepotreban za halapljive kantare. Završetak predveza postoji u dvije varijante, ovisno o ješki. Možete loviti na cijelu krepanu ili živu malu lignjicu. U tom slučaju vežite kao i kod klasičnog predveza za tešku panulu dvije udice u nizu, najbolje owner 2/0 ili 3/0. Bliža motovilu je klizna nosiva, koja se lignjici stavlja u zadak, a druga je fiksna, i ide lignjici u glavu ili korijen krakova. U nastavku još vežite dvije skroz male udice na odvojenim piokama, koje će s lakoćom loviti kantare. Te se udice stavljaju lignjici u vrhove krakova. One dvije veće udice (nosiva i u glavi) su još uvijek dovoljno male da ulove barem veće kantare, a s druge strane dovoljno velike da izdrže borbu sa zubacem, gofom, pagarom i ostalim krupnijim društvom koje može ugristi, pod uvjetom da budete vrlo oprezni prilikom izvlačenja. Osobno koristim tu varijantu, prvenstveno radi pagara koji su često u podnožju brakova zajedno s kantarima. Druga varijanta predveza je puno jednostavnija, a sastoji se od 3 male udice u nizu, na razmacima od po 4 centimetra. S takvim predvezom se lovi na trakice od lignje. Umjesto trakice može koristiti deblji krak, ali češće se trakica debljine oko 1 do 1,5 cm izrezuje iz lignjinog plašta. Trakicu iskrojite tako da prva udica dođe na početak, a zadnja točno na kraj. Pazite kako nadivate da vam se trakica ne bi vrtjela u moru. Zato je kod lova na trakicu bolje koristiti ravne, a ne zakrivljene udice. Kantari se drže uz dno ili u sloju mora do par metara iznad dna, pa tu vucite panulu. Brzina povlačenja bi trebala biti oko 1 čvor, no primjetio sam da kantari nerijetko žešće, konkretnije i odlučnije napadaju ješku kad malo dodate gas i povečate brzinu do skoro 2 čvora. Iako se o ukusima ne raspravlja, kantar je u kužini po meni nezasluženo potcijenjen. Tome je djelomično doprinjela uglavnom pogrešna predodžba o njegovoj ishrani i nazivi u narodu kao što je “grobar“. Pa ipak, percepcija kulinarske vrijednosti kantara se u zadnje vrijeme popravlja, a za to su nekako najzaslužniji panulaši. Kantaruše (ženke) su izvrsne lešane i dosta su ukusnije od mužjaka koji pomalo postaju stupasti. Kantari pećeni na gradele su prava delicija a razlike među spolovima su neprimjetne. Samo pazite da ih ne isušite. Bolje ih je spremati kraće na jaćoj vatri, jer bi pekući se dugo na laganoj vatri mogli dehidrirati i postati stupasti. Na kraju ne zaboravite sve zaliti s domačim maslinovim uljem. U slast!

 Sva prava pridržana. All rights reserved. Copyright © 2009-2014 Marin Huzjak

zadar boat