Udičarenje kantara

Marin Huzjak

Početkom prolječa dok druge sparidne vrste još nisu aktivne, kantar se ponaša kao da je jesen a razlog tomu je njegov mrijest. Zbog povećane aktivnosti, ali i njegove atraktivnosti te borbenosti, upravo je idealna lovina u ovom periodu na različitim udičarskim alatima. Dok sam udičario uglavnom uz obalu kontinenta, kantar mi je bio poznat samo iz literature. Kad sam prvi put otišao loviti na rubove vanjskih otoka, prilično sam se iznenadio brojem kantara ulovljenih na parangal bačen tog jutra. Pojam lova na tunju obuhvača zapravo nekoliko tehnika lova na mjestu, kao što su odmet (ometac), kančanica (kanjčenica, bulentin) i a volo. Uglavnom se pod odmetom misli na lov s obale, bilo na ruku, bilo štapom. Odmetašenje kantara s obale zbog vrste terena na kojima se kantari nalaze spada zapravo u malo žešći rock fishing, koji graniči s ekstremnošću. Tome je uzrok, kako vrlo otežan pristup i boravak na takvoj obali (stijenama i škrapama), tako i užasno težak teren pod morem na kojem se uglavnom više love zadivi nego kantari. Pravi lov kantara na tunju izvodi se iz broda (barke) s kančanicom. Ovdje se uvijek javlja dilema – štap ili ruka? Štap svojim savijanjem umara ulov i ublažava tvrde udare. Prethodno podešena rola otpušta najlon prilikom jačih poteza ribe, tako da najlon ne bi smio puknuti. Tu je fizika jasna, na koliku ste silu namjestili kočnicu, ta je sila potrebna da bi se najlon izvlačio iz role. Kod lova na ruku teže je procijeniti kada i koliko treba popuštati najlon, teže je amortizirati udarce velikih primjeraka. To su neke objektivne činjenice, no uvijek presudi subjektivni doživljaj. Meni osobno je puno veći gušt lov iz ruke jer neposrednije osjećam ribu, aktivnije sam uključen u lov jer sam moram popuštati najlon (a kod lova štapom rola to odrađuje sama). Ponekad je iz ruke i lakše procijeniti kada i kako treba kontirati.

Olovne muke

Koncepcija sistema je olovo dolje, udice gore. Kako se lov odvija na strmim terenima, olovo ne smije biti valjkastog, okruglog, stožastog ili bilo kojeg drugog oblika koji bi omogučio kotrljanje olova i sistema do prve rupe u kojoj bi zapelo. Poželjno je olovo ravnih ploha, no time ćete broj zadiva samo smanjiti, ali ih ne možete izbjeći u potupnosti. Težina olova ovisit će o dubini lova. Tako će doći u obzir težine od 30 pa čak do 250 grama na najdubljim brakovima od 100 i više metara dubine. Pokušavajte izbjegavati lagana olova koja se prilikom grizeva relativno dugo zadržavaju iznad dna i ostavljaju sistem nezategnut. Teže olovo omogučuje bolju zategnutost sistema te time neposredniji kontakt s kantarom koji grize i kvalitetnu (pravodobnu) kontru. Za lov na dubini od recimo nekih 40 metara, preporučio bih olovo težine između 80 i 150 grama. Lovi se s 2 ili 3 udice, od kojih prvu vežemo 25 do 30 centimetara iznad olova na pioku (pramu) duljine 15 do 20 centimetara. Ta će prva udica biti neposredno iznad dna, a njena uloga je da osim kantara lovi i raznu drugu ribu, prvenstveno onu koja voli hranu uzimati s dna, kao što je npr. škrpina, pic itd. Pola metra do metar iznad prve, treba vezati drugu udicu, na nešto dužu pioku, od oko 30 do 40 centimetara. Tako dugačka pioka bi trebala omogučiti da kantar sa svojim malim ustima neometano stigne progutati naješkanu udicu, prije zatezanja. Treća udica bi se mogla vezati jedan do čak nekoliko metara iznad, zbog sklonosti kantara da lebde u korentu par metara iznad dna. Ovo je samo jedan prijedlog kako bi sistem trebao izgledati, a varijacija na temu je mali milijun. Svatko bi sistem trebao zapravo prilagoditi vlastitim afinitetima i vrsti pozicije na kojoj se lovi.

Paziti na odabir udica

Zbog vrlo tvrdog i škrapavog dna, sistem s udicom ispod olova se uglavnom izbjegava zbog stalnih zadiva. Došli ste na more loviti kantare a ne dno, zato pripazite na taj detalj. Udice bi svako svojom veličinom trebale biti prilagođene kantarovim malim ustima. Nisu najpoželjnije ni skroz tanke žićane udice, jer kantar nema toliko tvrdu čeljust poput nekih drugih sparida, pa bi je takva udica lako mogla prepilati, a kantar se vratiti put dna s ranom na ustima. Ribe su puno otpornije nego što mislimo, pa se tako oslobođeni kantar s “razvaljenim“ usnicama brzo prilagodi i uvijek preživi. Udice svakako trebaju biti vrlo oštre, a tu su ownerice bez premca. Meni vrlo drage udice su Mustadove kristalinke (crystal). Mana su im loša otpornost na koroziju i tankoća zbog koje se ponekad ribi ispila usnica. Ali lovnost tih udica zbog karakterističnog oblika je nevjerojatna i zasjenjuje sve gore navedene mane. Još je jedna karakteristika ovih udica koja predstavlja ujedno i manu i prednost. Zbog tanke žice od koje su izrađene, udice se pod većim opterećenjem mogu izravnati. Tako ako zagrize naprimjer zubatac ili jači pagar, vjerojatnost da ćete zbog toga izgubiti ulov je ne baš mala. Ali zato česte zadive riješavate upravo izravnavanjem udica (uslijed jakog povlačenja), kojima poslije samo kliještima brzo i jednostavno popravite oblik, kao da se ništa ni nije dogodilo. Nakon nekoliko takvih ispravljanja i krivljenja, udicu treba zamijeniti jer žica kojom su napravljene primjetno oslabi. Postoje i zakrivljene i ravne kristalinke, zakrivljene su kudikamo bolje. Ako vam smeta korozija, dobre su također mustadove prokromske udice parangalke (oblika aberdeen) koje su svojim oblikom pogodne kantarovim malim ustima i načinu primanja ješke. Treba ih obavezno kliještima zakriviti u stranu, jer im se lovnost primjetno povečava.

Najlon ili upredenica?

Pola metra iznad zadnje udice, predvez završava malim zogulinom na koji se nastavlja osnova. Zogulin može imati i karabin (kopču) kako bi lako izmjenjivali predveze. Debljina predveza ovisi o dubini na kojoj se lovi. Što je pošta plića, to je predvez tanji. I lov štapom u pravilu podržava nešto tanji predvez nego lov rukom. No kantar može biti vrlo borben, pa je to svakako detalj na koji treba pripaziti. Za najpliće pozicije preporučio bih za debljinu predveza najlon 0,25 – 0,35 mm. Iako kantar nije previše osjetljiv na debljinu i vidljivost najlona, fluorokarbon nebi štetio. Na dubljim pozicijama je nepotreban, a predvez treba biti nešto deblji, od 0,30 do čak 0,50 mm zbog u prosjeku većih kantara u većim dubinama. Osnova treba uvijek biti nešto deblja od predveza. Deblji najlon je i manje istezljiv, pa je kontra učinkovitija. Na plićim pozicijama pogodna debljina osnovnog najlona je od 0,35 do 0,60 mm, dok bi na pozicijama preko 50 metara dubine osnova trebala biti i do 0,70 mm. Ako lovite štapom, na tim većim dubinama vrlo korisna i dobrodošla je upredenica, koja će svojom neistezljivošću osigurati direktan kontakt s ribom. Pripazite da su vodilice na štapu predviđene za lov upredenicom. Kantar nije previše izbirljiv, pa prilikom lova kančanicom u obzir dolaze razne ješke.

Ješka za kančanicu

Dagnja je fantastična ješka, barem što se tiće provokacije ribe na griz. Mana svježe dagnje je u tome što je relativno mekana, pa ju kantar sa svojim malim ustima i oštrim zubićima često nekažnjeno skine s udice. Dagnja se može učvrstiti silikonskim koncem, što je pokazalo dobre rezultate u lovu kantara. Izvrsna je i usoljena dagnja, koja je čvršća i žilavija od svježe dagnje. Ako je u blizini pic, sigurno će zagristi, jer je on poznat po tome da usoljenu dagnju voli čak i više od svježe. Rak samac je izvanredna dagnja, a ako lovite u podnožju braka, pripremite se i na velike arbune, koji najviše vole dagnju i samca. Velikom crvu na plićim terenima malo koja ješka može konkurirati, no s povečanjem dubine ta dominacija blago opada. Srdela svojim mirisom neodoljivo privlači kantare, no lako je skidaju s udice, pa ćete uglavnom loviti samo velike kantare koje srdela možda najviše mami od svih ješki. Srdela je učinkovitija na večim dubinama, preko 40 metara. Tada možete očekivati i pagare. Dobar trik za nadivanje srdele je da na udicu nadijete filet srdele koji ste izokrenuli, tako da koža ostane s unutarnje, a sočno crveno mirisno meso s vanjske strane. Obavezno ovako nadivenu srdelu učvrstite silikonskim koncem, rezultati će se poduplati. Osobno kantare najviše volim loviti na frišku lignju. Plašt režite na trakice, a dobro ga je malo istuči s batom za meso, da lignja postane mljackava i primamljiva. Osim toga, lignja ima veliku hranjivu vrijednost, sve ribe ju vole. Dobro se drži na udici i odolijeva sitneži, a svojom bijelom bojom se istiće i privlači ribu, što je posebno izraženo na većim dubinama.

Vrijeme i mjesto radnje

Lovi se na strmim padinama puntala i litica koji su izloženi korentu. Kantar voli korenat, a često se drži na granici struje korenta i zavjetrine od korenta. Još bolje pozicije za lov su brakovi, pogotovo oni dubinski, i to gotovo uvijek na strmijem dijelu braka. Kantar je najviše aktivan danju, ali i noću ako ima mjesećine. Kančanicom se uglavnom bolji rezultati postižu danju. Od doba dana, najboje je rano jutro, a nije loše ni predvečerje. Zimi i u kasnu jesen se mogu loviti gotovo cijeli dan. Što se tiče korenta, osobno sam najbolje rezultate ostvarivao oko smjene i u samoj smjeni, s tim da je bolja promjena (smjena) u plimi od one u oseci. Dakle idealno bi bilo da vam se ujutro sat vremena nakon izlaska sunca potrefi smjena u plimi. U tim bi se uvjetima kantar trebao loviti od zore pa sve dok nakon smjene ne pojača zmorašnji korent. Najbolje sam lovio po bonacama i skroz laganim južnim vjetrovima. U prosjeku mi se lagano oblačno vrijeme pokazalo nešto boljim od sunčanog. Loveći kantare ulovit ćete i raznu drugu ribu. U podnožjima brakova su česti pagari, ranji i arbuni, po brakovima kanjci i škrpine, na strmim liticama picevi i fratri. Popis je zapravo puno duži od toga, a ostavljam vama da ga otkrivate u praksi.

Parangal

Kantari se vrlo dobro love parangalom, pogotovo u jesen i zimi. Osnova parangala se sastoji od konopa debljine 1-2 mm. Boja konopa bi trebala biti crna, tamno smeđa ili tamno zelena, da se što manje istiće i plaši ribu. Na osnovu se svakih 4-5 metara veže najlonska pioka s udicom duga jedan metar. Debljina pioke je od 0,40 do 0,60 mm. Ako izaberete tanje pioke, lovnost parangala će biti malo veća, barem na plićim pozicijama. Ali će vam zato tanke pioke pucati kod brojnih zadiva. S debljim piokama (0,60 mm) ćete kod većine zadiva uspjeti otkačiti udicu bez pucanja pioke. Od udica je meni osobno najbolje koristiti mustadove prokromske parangalke, broj 11 ili 12. Ne zaboravite iz zakriviti kliještima. Upravo na parangalu zakrivljenost udica dolazi do maksimalnog izražaja. Naime, solidan postotak kantara (oko 30 pa i do 60 %) na parangalu bude ulovljen tako da ga udica zakači za oko ili negdje izvana za glavu, najčešće oko škržnog poklopca. Radi se o tome da kantar sa svojim malim ustima ponese ješku, ali ju ne uspije progutati odmah, već krene u suprotnu stranu od parangala noseći ješku koja mu viri iz usta. Ka se najlon nategne, udica izleti iz usta prema natrag i zakači kantara za oko ili glavu. Zakrivljene udice tako kače kantara pet puta češće od ravnih. Umjesto konopa, za osnovu parangala možete korisitit i najlon debljine 0,90 mm. Takav parangal ima nešto malo bolju lovnost na pličim terenima, ali je s njim teše raditi, više reže ruke na zadivima i teže ga je slagati. Bolje napravite 2 manja parangala po 50 udica nego jedan od 100, i bacite ih na različite pošte. Ulov je tako sigurniji.

Od ješki se najčešće koristi srdela, veliki crv i lignja. Veliki crv se isplati ako lovite na plićim terenima, pogotovo noću. Srdela je vrlo dobra ješka, pogotovo na dubljim terenima i za veće kantare. Režite ju na komadiće, koje kod nadivanja treba probosti 2 puta. Prvi put je probodite s leđne strane, tik uz kralježnicu, a drugi put s trbušne strane, također uz kralješnicu. Kod lova parangalom na srdelu, vrlo je važno da prilikom nadivanja udica ne smije prolaziti kroz ljusku (krljušt). Ljuske malo razmaknite vrhom udice i probodite kroz golu kožu, a pogotovo je važno da to isto učinite na izlasku udice iz mesa srdele. Vrh udice mora slobodno viriti koji milimetar. Kod lova parangalom nema kontre pa bi se udica s ljuskom na vrhu teško mogla zabiti u tkivo u kantarovim ustima. Najuniverzalnija i meni osobno najdraža ješka za parangal je svježa lignja. Vrlo je ukusna, primamljiva, postojana i lako uočljiva! Na slici možete vidjeti kako treba izgledati trakica lignje nadivena na udicu parangala. Kad bacate parangal pazite da to činite obavezno niz korenat ako ga ima. Ako bi prilikom bacanja (polaganja) parangala vozili kontra korentu, parangal bi se mogao koncentrirati cijeli na jednom mjestu i zamrsiti. Najbolje bi ga bilo bacati u samoj smjeni korenta, ili malo prije, dok je korenat vrlo slab. Za vrijeme ljeta i perioda u godini s toplijim morem parangal treba stajati u moru između 1 i 2 sata. Zimi kad je zbog hladnijeg mora aktivnost riba smanjena, parangal može stajati u moru i do 4-5 sati. Kad parangal podižete iz mora, vozite u korenat, manje će zadivati.

Noću na a volo

Kantar može biti aktivan i noću, pogotovo za vrijeme mjesečine, ili se bar njegova aktivnost može isprovocirati. A isprovocirat ćemo ga brumanjem (torenjem, primamom). To je posebno moguče u toplijem dijelu godine, na plićim pozicijama, posebno na plitkim brakovima. Idealni bi bili brakovi s vrhom ne pličim od 5 i ne dubljim od 20 metara. Kao brum koristi se najčešće srdela, tj. sitni komadići srdele, može i u kombinaciji sa zemljom. Dalje, odlične su i samljevene dagnje, a pomiješane samljevene dagnje i srdele u kombinaciji sa zemljom su ubitačne. Kantari polude i često se dižu do pod samu površinu. Sistem a volo (u letu, u padu) se sastoji od najlona osnove debljine 0,40 – 0,50 mm, malog zogulina i predveza debljine 0,25-0,40 koji završava sa dvije udice na kraju na nejednakim pramama. Lovi se bez olova, ako se riba uspije dići pod površinu, odnosno ako dno nije dublje od 10 metara. To je iz razloga što ješka koja skriva udice ne smije tonuti primjetno brže od komadića bruma. Ako je dno dublje a riba se nije digla gore, potrebno je malo klizno olovo od recimo 10 grama ili koje malo olovce koje se na najlon stisne sa strane (“sačma“). Ješka je dagnja, srdela ili veliki crv koji je inaće poznat kao najbolja ješka za noćni lov. Kantari kad polude, često se dižu pod površinu ili na po' dna. Halapljivo gutaju ješku i lako se love, pa je moguče napraviti “pokolj“ u kratko vrijeme. Imajte na umu da kantar kao i ostali sparidi vrlo sporo raste, pa je ovdje poštivanje zakonske odredbe o maksimalnih 5 kilograma plus jedna riba sasvim razumno. Kantar je dobar borac, pa ga oprezno izvlačite, jer bi veći primjerci mogli pokidati predvez. Uostalom, kantar svojim sitnim oštrim zubićima stalno oštećuje predvez, pa se zbog toga isto gubi riba ako se predvez pravovremeno ne obnavlja. Kantar nerijetko i spadne s udice zbog relativno mekanih usta. U noćnom ribolovu a volo često se pod površinom love ušate kapitalnih dimenzija. Uz dno ćete redovito uloviti fratra, ali i kapitalnog sarga, koji se znaju dići i pod samu površinu. Ako lov potraje do jutra, u zoru se ljeti i u ranu jesen redovito ulovi i neveliki zubatac, ako ih ima na pošti.