Nove skosavice za nove cake

Marin Huzjak

Imam svoje provjerene skosavice za loviti lignje, čiji je odabir rezultat dugogodišnjeg lova, istraživanja i traženja najboljih varalica i kombinacija. Zbog toga nerado uopće isprobavam nove skosavice, teško da išta može nadmašiti moj postojeći arsenal. Teško, ali ipak može, što su na moje veliko iznenađenje pokazale nove Kanji skosavice koje su se nedavno pojavile i pomalo uzdrmale naše tržište ribolovne opreme za lignjolov. Kad sam čuo za nove Kanji skosavice što su se nedavno pojavile na našem tržištu ribolovne opreme, pomislio sam, evo još jedna dosadna firma koja će obećavati brda i doline a skosavice će biti daleko lošije od razvikanih. Teško me je nagovoriti na nešto novo, jer zaista, nakon pustih godina iskustva na moru i pomalo studioznog pristupa opremi, malo što se može mjeriti s onim što sam izabrao za sadašnji lov. Tako sam i ovaj put pomalo nevoljko nabavio par komada Kanji skosavica, međutim, ono što ih izdvaja od prosječnih skosavica na tržištu, je izvrstan oblik sličan mom favoritu od yo-zuria, zanimljivi dezeni i oblikom izuzetno agresivno oko na varalici.

Kanji na prvom vijađu

Iz kolor liste sam odabrao nekoliko varalica koje bojom odgovaraju skosavici s kojom uobičajeno lovim. Dva su modela (oblik tijela), clicks i pro spec – razlika je u tome što potonji model ima elegantnije tijelo i krunicu (vijenac) s najoštrijim iglicama koje sam ikad vidio, bolesno oštro. Prvi pokušaj lova je sponatano nastao, prilikom klasičnog lova peškafondom na dnu pod lampom (halogenkom). Lignje su se jako slabo lovile na opisani sistem, pa sam iz dosade posegnuo za kanji varalicom. Narančasta leđa, bijeli drob prošaran nekim blijedim šarenim flekicama. Zavzao sam je na najlon role na štapu, zabacio u dalj i pustio da tone. Dubina je bila oko 24 metra, i kad je varalica potonula na dno, počeo sam vuči prema gore s laganim trzajima vrha štapa. Nakon par trzaja, vrh štapa se na moje ugodno iznenađenje savio, te počeo lagano pumpati. Iznenađen sam zakačenu lignju ravnomjerno vukao prema površini, a na kraju je skončala u bezenu za živu ješku. Pomislio sam da se radi o slučajnosti, ali zabacujući desetak puta oko broda, skupio sam tako još četiri lignje, dok se na klasičan sistem pod lampom ulovila jedna lignja. Cake je među ostalim u tome što se ovako pretražuje veće područje, a pogotovo sloj mora u polumraku, gdje lignje vrebaju te su manje oprezne. Sam hod varalice dok tone prema dnu (opisuje četvrt kružnice jer se najlon nakon zabacivanja nategne) je provokativan sam po sebi. Ako to ne upali, nekoliko je varijanti u kojima možete voditi skosavicu prema gore. Može se jednolično vući, vući uz kratko cimanje, ili pak vući u velikim skosovima, kao kod vertical jigginga ili početnog provociranja kod tataki tehnike.

Lov u kraju

Slijedeću caku sam probao iste večeri, a radi se o načinu lova koji mi posebno ljeti zna dati nekoliko liganja, baš u periodima kad ih je nateže dobiti. Usidrili smo se u jednoj plitkoj uvali, na oko 3,5-4 m dubine, što je idealno za ovakav način lova. Dno treba biti prekriveno flekama pijeska i posidonije, onako prošarano. Ako je ljetni lov u điru, važno je da izvan vale bude dosta korenta, jer on hladi i more u uvali a lignja uvijek ljeti bira stupanj hladnije more. Tako usidreni blizu kraja, upalili smo malo sidreno (jarbolno) svijetlo, koje baca tek toliko svijetla da ne bude potpuni mrak. Nakon što smo pričekali desetak minuta (da se smiri sitna riba oko pridošlog broda, i da lignje primjete sidreno svijetlo) počeli smo loviti.

Lov se sastoji u zabacivanju skosavice štapom ili rukom s motovila svugdje oko broda. Baca se uglavnom što dalje oko broda, svaki put za nekih 45 stupnjeva u stranu od prošlog puta, pretražujući tako “sektore“. Lignje se znaju skupiti oko samog broda, tako da ih se nekad može loviti na “gledanje“ – baci se skosavica malo iza lignje i privlači prema brodu. Načini privlačenja su raznoliki, od jednoličnog polaganog privlačenja, preko kratkih skoseva, do velikih skoseva sa dugim stankama. Ja sam uzeo ovom prilikom pro spec skosavicu s rozim leđima prošaranim zelenim crticama, dok je drob varalice svijetlo rozi, s dvije narančaste fleke oko olovnog otežanja – ujedno i stabilizatora. Kompanjon je uzeo dobru staru provjerenu Yo-zuri skosavicu, narančasta leđa i bijeli fosforescentni drob. U prvom zabačaju je kompanjon s klasičnom skosavicom dobio lignju na daleko od broda, čim je zabacio, dok sam ja prije toga imao s rozom kanji dva bezuspješna bacanja. To je kompanjonu dalo toliko samopouzdanja da mi se počeo rugati, no brzo mu je zadovoljstvo splasnulo kad je njegov skor ostao na tome, a ja u 10 minuta digao 3 lignje od kojih je najveća imala 60 deka. Slijedeću noć smo lov u kraju probali s mula u portu u koji smo došli leći. Sada je i kompanjon, polakomljen mojim sinočnjim uspjehom, uzeo Kanji pro spec narančastu skosavicu koju sam prvu opisivao. Lov je isti kao i iz u plitkome usidrenog broda – u osnovi zabacivanje i privlačenje. Lov je rezultirao s 3 male lignje u pola sata, dva naprema jedan u korist roze. Žao mi je što jedan od nas nije lovio s klasičnjarom da usporedimo rezultate, premda 3 lignje i nisu neki reprezentativni uzorak.

Skosavicom po starinski

Ono što me najviše zanimalo je klasičan lov skosavicom, iliti lov po starinski kojeg malo današnjih ribolovaca upražnjava, a meni osobno je to najdraža tehnika lova liganja. Skosavicu sve više potiskuje panula, kojoj je i slična, barem što se tiče konstrukcije. Skosavicu s olovnim stabilizatorom vezujemo na 5 metara dug predvez tankog najlona. Što tanji to bolji, a opet, s druge strane, dovoljno jak da spasimo skosavicu kad zapne za travu. Najčešće koristim 0,24 mm. Slijedi zungulin kojim spajamo predvez i osnovu debljine 0,30-0,60 mm. Debljina osnove, kao i kod panule, ne utječe na lignje, pa izaberite vama ugodniju varijantu. Ne volim da mi pretanki najlon reže prste, pa koristim 0,50 mm, koji mi najbolje leži u ruci. Iza zogulina prema motovilu se stavljaju olovnice ukupne težine od 20 do najviše 100 grama. Na svoju skosavicu stavljam 12 olova od 3 grama, i to tako da je razmak između prva dva (koji su bliže predvezu) 10 centimetara a svaki sljedeći razmak između dva olova je za 3 centimetra veći. Dakle, razmaci redom idu 10 cm, pa 13, 16, 19, 22 itd. Poslije zadnjeg olova slijedi mali zungulin iza kojeg ispuštam u more još 20 metara osnove. Najbolje je da kad pravite konstrukciju za skosavicu da označite tih 20 metara s običnom gumicom koju navučete preko motovila okomito na smjer ostatka najlona na motovilu. Lovi se u pokretu a brzina povlačenja je u prosjeku nešto manja nego kod lova panulom, od pola do maksimalno 2,5 čvora. Može se loviti vozeći paralelno s obalom, ali pravi lov skosavicom se zapravo izvodi drugačije. Najbolji način je na poziciji od lignje voziti u krugu promjera 15-50 metara, ovisno o konfiguraciji terena. Vozi se tako da se u dijelu kruga koji je najbliže kraju ne ide u pliće od 4 metra, a u dijelu kruga najdaljem od obale ne prelazi 20 metara. Znači da će po logici stvari na strmijem terenu krugovi biti uži (promjer 15 m) nego uz obalu koja se blago spušta u dubinu (promjer kruga do 50 m).

Rezultati

Puno je bolje da se vozi na trzajeve - što znači da motorom (ili pentom) zavezete dok ne postignete brzinu od 2 čvora pa stavite u ler dok ta brzina ne padne na pola čvora, da bi potom opet malo zavezli. Na taj način skosavica svako malo ide gore, odnosno dolje, i ima rad koji je ubitačan za lignju. Upravo to tonjenje i dizanje skosavice, koja kruži i u jednom dijelu kruga ide prema obali, a u drugom od obale prema dubini, neodoljivo privlači lignju.

U tome je tajna skosavice! Lov skosavicom se izvodi u sumrak i svitanje (takozvane zrake), ali i po jačoj mjesečini također, ponekad i cijelu noć ako lignje rade. Odradili smo kroz studeni nekoliko zraka u kojima sam koristio Kanji skosavice. Najprije smo lovili tako da sam ja koristio pro spec narančasta leđa, bijeli drob prošaran blijedim šarenim flekicama. Kumpanjo je lovio klasičnom yo-zuri. Prve dvije zrake su dale njemu više liganja. Recimo, on bi digao 10 a ja 7 komada. Treća zraka je slabije davala lignju, i tu je Kanji bio u prednosti, s 5 naprema 3. Četvrta zraka je je opet bila naklonjena kanji varalici, s minimalnom prednošću, opet u uvjetima lošijeg lova. Peti lov je bio noću po mjesečini. Tu je spomenuta roza Kanji digla 16 naprema 10 liganja kod klasične skosavice. Največa lignja je imala jedan dek ispod kilograma. Tu je kumpanjo izgubio strpljenje i za slijedeću večer uzeo moju rozu Kanji skosavicu. Ja sam uzeo kričavo narančasti cliks model, veličina 3.0 kao i kod svih ostalih skosavica. Ovaj lov je bio relativno izdašan, svatko po oko 15 komada liganja. Žao mi je što u tom lovu netko od nas nije koristio klasičnu skosavicu za usporedbu.

Zaključak

Probao sam s kanji varalicama i lov s peškafondom, gdje sam pro spec narančastu stavio umjesto yamashitine mrkve (lebdeće, plivajuće ribice). Ulovio sam na nju nekoliko liganja, dakle lovne jesu, međutim, teško je povuči usporedbu s ostalim skosavicama kod ovakvog načina lova. Za gore opisane isprobane tehnike i ulove, mogu reći da sam s jedne strane ugodno iznenađen, a s druge mi je pomalo neugodno jer sam izgubio okladu. Naime, vjerovao sam da moju najdražu skosavicu nijedan model i proizvođač neće skinuti sa trona, no izgleda da sam pogriješio. U trenutcima je Kanji skosavica bila vidno bolja od moje omiljene, a posebno treba naglasiti da za istom nikad nije puno zaostajala u drugim situacijama. Lovne u svakom slučaju jesu, modeli koje sam koristio čak i izrazito – jer skosavica koja se po lovnosti makar približi mom klasičnom favoritu je već čudo. Još ću ih malo testirati i uspoređivati s klasičnim prije nego donesem konačnu odluku, koju je moj kompanjon već donio – za njega više nema dileme.