Uvod u parangal - 2. dio

Marin Huzjak

Danas postoje raznorazne konstrukcije parangala, namijenjene različitim ribama. Mogu se razlikovati prema vrsti osnove (konop ili najlon), prema veličini udica, prema ciljanoj lovini itd. Tako postoje parangali za mješovitu ribu po brakovima, parangali za landovinu, za ugore, za zubace, krunaše i pagare, za podlanice, za rombe i kokote, za osliće itd. Parangal je u osnovi ribolovni alat koji se sastoji od osnovne uzice (osnove) po kojoj su svakih nekoliko metara zavezane najlonske pioke (prame) s udicom. Osnova se na svakom kraju opterečuje olovnim utegom koji je vezan uzicom (konopom) za plutaču (kavecal) na površini.

O materijalu

Prije opisa različitih konstrukcija, trebalo bi nešto reći o materijalu za izradu parangala. Osnova parangala može biti od konopa ili od najlona. Sve ima svoju prednost, odnosno manu. Ono što je mana konopa je prednost najlona, i obrnuto. Konop je jači i izdržljiviji od najlona. Manje klizi kroz ruke prilikom dizanja, puno manje reže ruke dok natežemo osnovu da bi otkačili s dna parangal koji je zapeo. Puno je poslušniji što se tiče slaganja u kofu (bujol), manje se mrsi. Sve ove nabrojane karakteristike se kod najlonske osnove očituju kao njezina mana ili nedostatak istih. Najlon lakše puca na grotama, klizi i reže prste, ponekad se jako teško slaže u kofu. Ali zato najlon ima jednu veliku prednost a ta je da je puno manje vidljiv u moru, pa su nalonski parangali lovniji, a ta se prednost ponajviše ističe na manjim dubinama. S povećanjem dubine ta se prednost gubi pa su za rad na velikim dubinama nerijetko parangali od konopa bolji izbor. Osnova od konopa je najčešće debljine od 1 do 2 mm, a debljina od 1,5 mm se pokazala kao neki optimum. Boja konopa mora biti tamnijih nijansi da se konop bolje uklopi u okoliš i tako bude što manje primjetan, da manje plaši ribu koja je danas postala ionako preoprezna. Dobre su crna, tamno zelena i tamnosmeđa boja. Najlonska osnova se kupuje u velikim matasama.

Nikako nemojte kupovati najlone namotane na plastične kaleme jer su previše uvijeni i sve će vam se mrsiti. Kupujte prozirne najlone, a debljina varira ovisno o namjeni parangala, ali rijetko ide ispod 0,60 i 1,2 mm. Pioke s udicama se uvijek prave od najlona, osim u slučaju parangala za ugore kod kojeg su pioke nerijetko izrađene od sajlice, upredenice ili čak tanjeg konopa. Duljina pioke varira od 40 cm pa sve od 2 metra, a kod većine parangala se kao optimalna pokazala duljina od 1 m. Udice ovise ponajviše o vrsti parangala i ciljanoj lovini. Najčešće se koriste klasične parangalke, oblika abredeen, ali u igri su i papagajke za zubace i podlanice. Pošto je parangal alat namjenjen za trajnije korištenje, vrlo je poželjno da su udice izrađene od nehrđajučeg materijala, ponajbolje od prokroma. Osobno najviše koristim mustadove parangalke. Nisam zadovoljan s pocinčanima jer nakon nekog vremena korodiraju, a već nakon prvog korištenja postanu lagano hrapave od tankog sloja korozije pa se zbog te hrapavosti ješka puno teže nadiva. Zato koristim prokromske mustadove parangalke. Ove udice imaju jednu malu lako ispravljivu manu, a to je da nisu zakrivljene nego su ravne, a poznato je da zakrivljene udice puno bolje love. Tome se lako može doskočiti tako da ravnu udicu kliještima lagano zakrivimo u stranu i to je to.

Osnova parangala na svojim krajevima završava sa omčama na koje se kače kavecali, tj. olova od kavecala. Kavecal u širem smislu se sastoji od plutače na koju je namotan konop na čiji je kraj vezan olovni uteg. Kao plutača se najčešće koristi kanta od 5 ili 10 litara (zakon ne dopušta plutače zapremnine manje od 5 litara), bijele ili žute boje radi lakše uočljivosti. Konop od kavecala je isti ili malo deblji od konopa osnove parangala. Dužina tog konopa treba uvijek biti veća od dubine na kojoj se lovi. Najbolje je na kavecal namotati 100 metara konopa, od viška glava ne boli. Jedino ako su kavecali napravljeni namjenski za plitki ribolov parangalom, onda nema potrebe za puno konopa. Uteg koji se vezuje na kraj konopa je olovo težine od 0,5 do 2 kg, obićno 1 kg. Olovo mora imati na sebi veču metalnu alku. Primjetio sam da mnogi ribolovci olovo kače za osnovu parangala s nekakvim kopčama i gambetima što je potpuno nepotrebno. Olovo se kači na osnovu tako što se omča na kraju osnove provuče kroz alku olova, a onda se od ispod provuče oko olova, tj. olovo se provuče kroz omču. Skida se obrnuto. Sve je prikazano na slikama u tekstu. Jednostavno do bola. Sve drugo je po meni nepotrebna komplikacija sistema. Parangal se slaže u kofu, posebno napravljenu za tu namjenu. Radi se o plastičnom bujolu, kojemu je po unutrašnjem obrubu na vrhu zaljepljena (ili prčvršćena vidama) gumena traka koja je zarezana po rubovima po cijelom obrubu dovoljan broj puta za svaku pioku. Udice se kače direktno u te zereze ili se tuda provuče najlon a udica zakači za rub plastičnog bujola kao na slici u tekstu.

Univerzalni

Iz mase raznoraznih konstrukcija i parangala različitih namjena, izdvojio bih jedan univerzalni parangal koji pokriva dosta vrsta i terena. Radi se o parangalu s osnovom od konopa debljine 1,5 mm tamne boje, na koju se svakih 4 do 5 metara veže pioka s udicom. Možete napraviti jedan parangal s ukupno 100 udica, ili 2 po 50, ili pak 3 po 30 itd. Ako je teren na kojem se lovi kratak i potez na kojemu se nalazi riba vrlo uzak bolje je raditi manji parangal sa zgusnutijim rasporedom udica, svakih 4 m. Ako je riba raštrkana na širem području onda je bolje veći parangal s većim razmakom među udicama (piokama), 5 m pa ponekad i više. Ako imate više manjih parangala onda ih izbjegavajte bacati na istu poziciju, bolje svakog na svoju poziciju jer je veća šansa da će na barem jednoj poziciji riba raditi pa se doma nećete vratiti praznih ruku. Najlonske pioke su duge oko 1 metar, debljine 0,45 do 0,60 mm. U ovom rasponu tanje pioke će biti nešto lovnije, međutim deblje pioke bolje podnose zadive i teže pucaju, teže se gubi oprema. Udice su mustadove parangalke broj 11 ili 12, osobno preferiram 11. Nemojte nikako ići na manje udice, kao što se koriste na nekim parangalima koje ima kupiti po ribomaterijalima, jer zasigurno je da sitni arbunići, cincelice, šparići, bugvice i ostala sitnjarija i nisu neka lovina, već su prije hrana za kirnje, ugore, gofove i zubace

Ovako sastavljen parangal se najviše koristi za lov po brakovima i nešto stmijim puntalima, no možete ga bacati i po rubovima, kosinama, po ravnome na dubini, u plitkome, praktički svugdje. Najbolje radi na trenima od 20 do 50 metara dubine. Lovi sve i svašta a ponajviše kantare, pagare, arbune, kanjce, ugore, tabinje, škrpine, pauke, a nisu rijetki ni zubatac, fratar, pic, sarag, podlanica, perga, mačka itd. Popis kandidata za gradele je zapravo podugačak. Ja ga najradije bacam po brakovima, u jesen od 15-40 metara, a zimi i u rano proljeće od 25-50 metara, mada ima pozicija na kojima se lovi dosta dublje odnosno dosta pliće.

Ješka

Od ješki za ovakav tip parangala i lov na brakovima lignja je kraljica, barem za dnevni lov. Tu ponajprije mislim na frišku lignju, ulovljenu večer prije, ili tog jutra. Vrlo je ukusna, primamljiva, postojana i lako uočljiva! Osim toga, lignja ima veliku hranjivu vrijednost, sve ribe ju vole. Dobro se drži na udici i odolijeva sitneži, a svojom bijelom bojom se istiće i privlači ribu, što je posebno izraženo na većim dubinama. Plašt lignje režite na trakice, a dobro ga je samo malo istuči s batom za meso, da lignja postane mljackava i primamljiva. Na slici u tekstu je prikazano kako se reže plašt lignje na trakice i kako treba izgledati trakica lignje nadivena na udicu parangala. Srdela svojim mirisom neodoljivo privlači sve ribe, no sitna riba je lako skida s udice, pa ćete uglavnom loviti krupniju ribu. Srdela posebno mami krupnije kantare, pagare, zubace, škrpinu i ugore.

Učinkovitija je na večim dubinama, preko 35-40 metara. Ovakav parangal nadivam s komadima koje sam dobio rezanjem srdele na 3 dijela. Takve komade kod nadivanja treba probosti 2 puta. Prvi put je probodite s leđne strane, tik uz kralježnicu, a drugi put s trbušne strane, također uz kralješnicu. Kod lova parangalom na srdelu, vrlo je važno da prilikom nadivanja udica ne smije prolaziti kroz ljusku (krljušt). Ljuske malo razmaknite vrhom udice i probodite kroz golu kožu, a pogotovo je važno da to isto učinite na izlasku udice iz mesa srdele. Vrh udice mora slobodno viriti koji milimetar. Kod lova parangalom nema kontre pa bi se udica s ljuskom na vrhu teško mogla zabiti u tkivo u ustima ribe.

Izvrsna je kombinacija ješki ako koristite u isto vrijeme i lignju i srdelu, tako da svaku drugu udicu nadijete sa srdelom odnosno lignjom. Uvijek sam s tom kombinacijom ostvarivao odlične rezultate. Veliki crv se isplati ako lovite na plićim terenima, pogotovo noću, i u toplijim mjesecima. Ovakav parangal po vanjskim brakovima jako dobro lovi kantare. Upravo kod lova kantara parangalom zakrivljenost udica dolazi do maksimalnog izražaja. Naime, solidan postotak kantara (oko 30 pa i do 60 %) na parangalu bude ulovljen tako da ga udica zakači za oko ili negdje izvana za glavu, najčešće oko škržnog poklopca. Radi se o tome da kantar sa svojim malim ustima ponese ješku, ali ju ne uspije progutati odmah, već krene u suprotnu stranu od parangala noseći ješku koja mu viri iz usta. Kad se najlon nategne, udica izleti iz usta prema natrag i zakači kantara za oko ili glavu. Zakrivljene udice tako kače kantara pet puta češće od ravnih. Ovaj parangal u moru treba stajati 1-5 sati, ovisno o ješki, dubini i dobu godine. Lignja je najpostojanija i može stajati najduže u moru. Ljeti je to 2 sata, a zimi i do 5 sati, mada se već nakon 2-3 sata parangal može dizati. Srdela i crv se ljeti iz plitkog terena vade već nakon sat vremena, a zimi iz dubljeg nakon 2 sata.