Kako do fratra u podvodnom ribolovu

Ovo je jedan od najbrojnijh sparida u našem moru, možda i uopće vrsta ribe jer fratar živi ama baš svugdje, od dubina otvorenog mora do bočatih voda uz ušća rijeka. Jako brzo raste, jako brzo postaje spolno zreo u odnosu na ostale ribe i nije pretjerano ugrožena vrsta bilo kojim oblikom ribarskog alata. U udičarenju se smatra vrhunskim ulovom i nije ga velik problem uhvatit, ukoliko se poklope pravi uvjeti, no u podvodnom ribolovu ne možemo očekivati velik broj fratara, pogotovo ulovljenih iz istog jata. Fratar je relativno mala vrsta ribe, naraste nešto preko 1 kg, osim u nekim krajevima gdje iz čudnog razloga narastu i veći od 2 kg. Poznati su primjerci ulovljeni u Kaštelanskom zaljevu koji su težili više od 2 kg, a najteži je bio čak 2,5 kg. Te fratre su mnogi pokušali uloviti a samo rijetki su uspjeli, što znači da tih ekstremno velikih nema puno i ne rastu svi u istim uvjetima. Uloviti fratra blizu 1 kg težine je pravi uspjeh, pa čak i dosta manje od te težine. U podvodnom ribolovu obično se fratri love od oko 25-40 deka, što ga svrstava u manje zanimljive lovine. No usprkos manjem rastu i dalje se radi o vrhunsko kvalitetnoj ribi. Fratar je svežder, ponajviše strvinar. Po danu kada se drži jata najčešće jede sitne organizme na dnu, razne crviće, školjkice i rakove. Poznat je i po tome što i skida alge sa kamena poput salpe što mnogi ribolovci ne znaju, čak se i u akvarijima hrani algama. Po noći je nešto agresivniji i oslanja se na izražajni njuh. Noćni pokreti su mu usporeni i proračunati, svakih nekoliko trenutaka krene pa stane, što je odlika ribe koja se ne oslanja na osjetilo mirisa.

Fratar (Diplodus vulgaris) dobio je ime po crnoj prugi koja se nalazi iza glave, a ispred repa također ima jače izraženu crnu prugu te se zbog nje naziva još i pop, šarorepac i crnoguz, baraj. Uvelike bi podsjećao na ostale ribe roda Diplodus poput šarga, špara, pica, da se nije „piturao“ u crno, ovako je vrlo prepoznatljiv. Ponekad fratri, ovisno o prehrani, znaju biti crni po cijelom tijelu, pogotovo stariji primjerci. I ova vrsta živi u istočnom Atlantiku, samo za razliku od prethodno nabrojanih može ići i dublje od 150 metara no u jadranu se rijetko love dublje od 60 metara. Mrijesti se u zimskim mjesecima i jedna je od najbrže rastućih riba. Čak se u novije vrijeme govori da se mrijeste tijekom cijele godine. Fratar koji je star nešto više od godinu dana već je sposoban za rasplod. Manje jedinke češće su uz samu obalu u plićem dijelu, dok se veći primjerci nalaze dublje, u velikim jatima koje se nalaze obično oko nekog kamenog ili izražajnog dna, a migriraju noću na obalna područja ili na ostale dijelove braka.
Fratar nije lagana lovina u podvodnom ribolovu. Iako brojan i svuda prisutan prilično je oprezan i bojažljiv, pogotovo oni veliki i nama atraktivni. 

Fratar uz obalu

Jedan od boljih trenutaka uživanja u lovu na ovu ribu je trenutak kada ugledamo jato velikih fratara kako stoji odmah uz obalu i miruju. Ovo nije rijetka pojava i obično se takva njihova aktivnost odvija rano ujutro kada se nakon duge noći, kada su se hranili u samom plićaku, ostaju zatečeni u obalnom području sa prvim zrakama sunca od kojih traže sklonište. Nešto češće ćemo ovakve prizore doživjeti na strmim obalama ili obalama koje imaju veliku sjenu. Na ovakav način se fratre može susresti i nešto dublje ukoliko se na većoj dubini nalazi sjena. Prije nego što odu u dubinu gdje sunce nije dovoljno jako da im smeta, skupe se u hladovini strmije obale i preživaju hranu koju su pojeli u obalnom području tijekom noći. Najbolja taktika lova na ove fratre je da im se približimo sa same površine ukoliko to obala dopušta i iznenadimo ih u tren kada se došuljamo ravno poviše njih. Ako nam obala ne dopušta da im se približimo, biti će dosta teže im se prišuljati jer će cijelo jato biti uplašeno. Zaronite dalje od jata i lagano padajte prema najbližem zaklonu. Probajte napraviti čeku ili im se probati još približiti. Fratri se u obalnom području pojavljuju i nešto prije sumraka kada se već počinju hraniti pošto je sunce jako nisko na horizontu. Ovisno o danu fratara zna biti jako puno, gotovo svakih nekoliko metara, no nisu svi veliki. Pokreti nam moraju biti jako mirni jer ako uplašimo i najmanjeg fratra onaj veliki koji se možda nalazi iza sljedećeg kamena će početi bježati.

Fratri na brakovima i daleko od obale

Na ovakvim lokacijama zasigurno jedna od najtežih riba za uhvatiti na čeku ili u poniranju je upravo fratar. Jako je oprezan i rijetko se približi na domet puškometa. Fratar naravno nije neuhvatljiv ali naprosto nema nekog određenog pravila da možemo reći da će prije doći na čeku. Možda su najbolje one čeke u kojima se sakrijemo pokraj nekog jako velikog zaklona uz koji će fratri dolaziti bočno i neće nas vidjeti iz prve. Ovo se više odnosi na velika jata fratara koji zajedno dolaze u izvidnicu. Fratar samac nešto se lakše približava na čeku no nije lako naći fratra dok je izdvojen iz jata, čak ni kada se hrane u predvečer. Također zna se dogoditi da fratri dolaze tek kada se i ostale vrste riba odluče početi dolaziti, no tada se obično odlučujemo pucati na tu drugu vrstu ribe jer fratri su rastom manji od većine nama zanimljivih vrsta. U poniranju ga je moguće uhvatiti isto kao kod šuljanja uz obalu na način da se lagano približimo rubu neke dublje padine i brzo provirimo prema dubini. Fratri se obično nalaze odmah ispod te skale. Nešto mirniji fratri su i oni koji žive uz usamljene stijene ili potonule objekte i ne bježe daleko od tih objekata. Fratra koji živi na takvom mjestu možemo uhvatiti na poniranje ali samo jednog iz jata jer ostali će pobjeći. U jatu fratara veliki se ističu po svojim bijelim usnama i malo drugačije oblikovanom glavom pa na taj način nekada znamo da su fratri validni.

Fratar iz rupe

Za razliku od svog srodnika šarga, fratar nema trajnu rupu u kojoj se uvijek zavlači i u koju bježi u slučaju opasnosti. No svejedno fratri u rupama su česta pojava, i ukoliko se poznaje dobar procjep moguće je da će se u njega svako malo zavlačiti jata fratara. Najčešće rupe u koje zalazi fratar nalaze se dublje od 10 metara a što idemo dublje to su takve rupe izglednije i fratri koji u nju ulaze su većeg rasta. Odlike rupa u koje zalaze su tamni i uski procjepi u kojima se može zavući dublje, gdje ga podvodni ribolovac neće vidjeti. Ako rupa nema takvu skrivenu prostoriju jako brzo će pobjeći iz nje, stoga ukoliko vidimo fratra da je ušao u neki procjep cijelo vrijeme držite oko na ulaz i spremite se na pucanje u slučaju da je fratar počeo bježati iz nesigurne rupe. Jako česte su situacije kada je podvodni ribolovac izgubio fratra baš iz razloga što je fratar izletio velikom brzinom netom prije pregleda rupe. Više od jednog fratra u istoj rupi nećemo moći uloviti jer će ostali pobjeći nakon prvog hica. Eventualno ako rupa ima više izlaza onda ih možemo ganjati od jednog do drugog ali nastojati će se držati tame i nedohvatljivosti. Jedno od najčešćih područja u kojima se isplati tražiti fratre u rupi su hridinaste obale koje strmo padaju u dubinu. Ovakve rupe dobro je pregledavati tako da zaronimo što dublje možemo i onda u izronu gledamo u zid strme obale, koji u sebi sadrži velik broj rupica, sa lampadinom i kratkom puškom. Za lov na fratre puške moraju biti što kraće i pokretljivije da možemo manevrom pratit nervoznog fratra. Osti su poželjne ali ne i nužne jer riba može biti u uskom prolazu duboko u procjepu. Pogođeni fratar ne trza se previše pa se rijetko skidaju sa strijele.