Hrvatski ribari uništit će 40 svojih brodova

Kriza je u ribarstvu, a ni ja ni moja obitelj više ne vidimo perspektivu u tom poslu, kaže dubrovački ribar Vladan Bojić (na slici), tek jedan od brojnih u Hrvatskoj koji bi do kraja veljače iduće godine mukom stečene koće i plivarice mogli odvesti na posljednju plovidbu – u rezalište. Ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina najavio je kako će se do kraja ovoga mjeseca raspisati natječaj za tzv. scraping. Riječ je mjeri iz Operativnog programa EU za Hrvatsku u razdoblju 2007.-2013. kojom se domaćim ribarima nudi 4,76 milijuna eura kao naknada za uništenje broda i ribarsku povlasticu ili scraping (eng. riječ za struganje), kako bi se smanjila nacionalna ribarska flota i prekomjerni izlov kojim je u EU dosegnuo već 80% ribljeg fonda.

Ulov mali, davanja velika

Računa se kako će ta prva dogovorena sredstva biti dostatna za uništenje 40-ak brodova ukupne nosivosti 1800 tona GT-a, što je 5% ukupne flote, no Bojić, koji je do donedavnog umirovljenja bio i predsjednik Ceha ribara HOK-a, kaže kako on zna vlasnike najmanje 100 većih brodova koji bi se odlučili na isto, dok je manjih i puno više. No svi još kalkuliraju i čekaju hoće li se ministri Jakovina i Lalovac uspjeti dogovoriti da se naknada za uništeni brod ne oporezuje jer ga za scraping neće dati u bescjenje. Jednom smanjena flota, za što će nam EU u novom četverogodišnjem razdoblju teškom 252 mil. eura ponuditi i puno više novca, više se ne može povećavati.

– Prije je ribarenje bilo prosperitetno. No nitko nije vodio računa o broju brodova i količini ulova i opustošili smo more, a davanja državi rastu u nebo – kaže Bojić, koji je u ribanju skupio 32 godine nebeneficiranog radnog staža. Brod je kvalitetan i u odličnom stanju, ali mu se ne isplati i nema izbora. Po toni broda u prosjeku bi trebao dobiti 2500 eura. No kako država nema nacionalne strategije koliko želi imati ribarskih brodova, kao i što ribari mogu očekivati barem u bližoj budućnosti, teško je išta pretpostaviti, tvrdi Bojić. Moguća je i prenamjena broda za ribolovni turizam ili hranjenje u akvakulturi, a tada se dobiva oko 70% novca.

Na moru 60 dana

Mato Oberan, predsjednik Ceha ribara HOK-a, kaže kako je sve izglednije da se novac EU za scraping neće oporezivati. Ribari će plaćati tek uništenje svoga broda. Resorno ministarstvo uskoro će donijeti pravilnik tko će sve moći participirati za subvencije EU i po kojim kriterijima, kako se RH ne bi prenaglila i nepovratno ostala bez brodova i kad se obnovi riblji fond. Poznato je tek da će jedan od uvjeta natječaja biti poslovanje u posljednje dvije godine, odnosno da je brod odradio najmanje 60 radnih dana godišnje na moru.

– Zainteresiranost za scraping zbog neisplativosti posla je velika. Troškovi i krediti za brodove su veliki, ulov manji, državne subvencije neredovite, dok cijena domaće ribe stagnira već 10-ak godina, ali je u odnosu na sve konkurentnije meso skupa. S druge strane raste uvoz smrznute i svježe ribe iz EU i trećih zemalja – kaže Oberan koji očekuje da će natječaji za nepovratan izlazak ribara iz ribolova biti završeni do kraja godine. Do veljače iduće godine brodovi će u rezališta, a novac EU na račune umirovljenih ribara. (vecernji list)