Portal za ljubitelje mora, ronjenja i ribolova

Oblaci

Postoji 10 vrsta oblaka koje je odredila svjetska meteorološka organizacija. Vrste oblaka razdijeljene su i u podvrste, koje se razlikuju s obzirom na visinu pojavljivanja, oblik i sastav. Razlikujemo tri "kata" atmosfere u kojima se najčešće pojavljuju određene vrste oblaka. Najviši kat oblačnosti je na visini 7-13 km. Ondje se pojavljuju visoki oblaci . Srednji kat zahvaća visinu 2-7 km, sa srednje visokim oblacima. Donji se kat proteže od tla (morske površine) do visine 2 kilometra. U njemu se pojavljuju niski oblaci. Takvoj raspodjeli po visini odgovara sastav oblaka.
cirrusCIRRUS – oblak visokog kata, često u obliku pramenova ili bijelih vlakana. Sastoji se od ledenih kristala, a često najavljuje dolazak ciklone ili fronte. Ne daje oborinu i ne stvara sjenu.


cirrostratus

CIRROSTRATUS – Prozirna i bijela oblačna koprena, prekriva dio ili cijelo nebo. Proziran je za sunce i ne daje oborinu.


cirrocumulus

CIRROCUMULUS – poznatiji kao 'male ovčice'. Oblak je visokog kata u obliku sitnih bijelih pjega na nebu. Sastoji se od ledenih kristalića, ne daje oborinu i ne zaklanja bitno sunčevu svjetlost.


altostratus

ALSTOSTRATUS – Izduženi oblačni je to sloj koji se nalazi u srednjim slojevima troposfere od 3 do 6km visine. Potpuno ili djelomično prekriva nebo. Djelomično zaklanja sunčevu svjetlost. Ovaj oblak ponekad može dati slabu oborinu, zimi i jednoličan snijeg.


altocumulus

ALTOCUMULUS – sličan je cirrocumulus-u ali se nalazi znatno niže (slične visine kao altostratus) pa su 'ovčice' veće. Sastoji se od kapljica vode, snježnih pahulja i kristalića leda. Bijele je ili sive boje. Djelomično zaklanja sunčevu svjetlost i ne daje oborinu.


stratusm

STRATUS – oblačan je to sloj sive boje, ujednačene baze. Nalazi se u prizemnom sloju troposfere ili neposredno uz tlo (magla). Može dati oborinu, većinom slabu kad pada rosulja, ledene kuglice ili zrnat snijeg. Obično potpuno zaklanja sunčevu svjetlost ali se Sunce može nazirati.


stratocumulusSTRATOCUMULUS – Nakupina je raštrkanih sivih ili bijelih oblaka u obliku pločica, valjaka ili nepravilnih krugova u nižim slojevima atmosfere koji su često slijepljeni, ali uz manja područja vedrine između njih. Može se reći da je stratocumulus zapravo altocumulus u donjem dijelu troposfere. Zaklanja sunčevu svjetlost i može dati slabu oborinu.


nimbostratusk

NIMBOSTRATUS – Siv i jednoličan oblačni sloj donjeg dijela troposfere. Uvijek daje oborinu, često ujednačenu i dugotrajnu. Potpuno zaklanja sunčevu svjetlost. Javlja se u centrima ciklona i na linijama fronti. Baza mu može biti vrlo nisko, a njegovi gornji dijelovi mogu se stopiti sa altostratusom.


cumulus

CUMULUS – Razdvojeni su oblaci, gusti i jasnih rubova. Razvijaju se vertikalno, podsjećaju na male cvjetače. Dijelovi ovog oblaka obasjani suncem najčešće su bijeli, dok im je gotovo horizontalna baza tamna. Ne daje oborinu, ali može postupno izrasti u moćan cumulonimbus. Kumulusi se najčešće razvijaju u toplijem dijelu godine nad vrhovima uzvisina i otoka i indikator su dnevnog razvoja naoblake u toplom dijelu godine.


cumulonimbus

CUMULONIMBUS – Gust i vrlo moćan oblak izraženog vertikalnog razvoja pa se može biti rasprostranjen od niskih slojeva troposfere do njenoga vrha (tropopauze)! U obliku je velikih tornjeva. Češći je u toplom dijelu godine. Jedan dio mu je gladak, a drugi hrapav. Često mu se vrh razvlači u obliku nakovnja. Podnica mu je vrlo tamna. Može se javiti kao individualni oblak ili u sastavu fronta i ciklona. Daje jake pljuskove koje često prate grmljavina i tuča. Ovaj oblak je prava 'tvornica' snažnih vertikalnih silaznih i uzlaznih vjetrova, pa njegov prolazak preko pri tlu ili moru može biti popraćen prolazno snažnim vjetrom. U posebnim okolnostima iz podnice ovog oblaka može se razviti pijavica (tromba) što na moru može biti izrazito opasna pojava.