Ciklone 2. dio

Ciklona na grčkom jeziku znači vrtložim, savijam. Na sinoptičkim kartama ciklona se prikazuje kao područje sa više zatvorenih izobara. Najniži tlak nalazi se u središtu ciklone. U cikloni se na našoj polutki zrak giba suprotno od kazaljke na satu, znači da sa prednje strane postoje južni vjetrovi koji tropski zrak tjeraju na sjever, a na stražnjoj strani ciklone pušu sjeverni vjetrovi koji hladan zrak tjeraju prema jugu. U vertikalnom presjeku ciklone u središnjem djelu ciklone zrak struji prema visini. Radi se o tome da je topli zrak u cijelosti prisiljen na uzdizanje što uzrokuje oborine. Tlak je u središtu ciklone nizak jer se sav zrak koji se skuplja u središtu ciklone izdiže, pa ga na većoj visini otpuhuje mlazna struja. Ciklone prilikom kretanja «biraju» stazu gdje vladaju najpovoljniji uvjeti za očuvanje niskog tlaka. Zimi takvi uvjeti vladaju nad morem, a ljeti nad kopnom. To je zato jer ciklona uvijek 'traži' niži tlak, a zimi je more toplije od kopna, pa je nad morem prosječno tlak zrka niži nego nad kopnom. Stoga i ne čudi da se na Jadranu naveći broj ciklona giba peko Sredozemlja.

Već smo spomenuli u tekstu da količina oborina u nekom mjestu u umjerenim zemljopisnim širinima jako ovisi o putanjama ciklone. Zbog spomentuh razloga, ciklone nekim putanjama prolaze češće, a nekim rijeđe. Dugogodišnje proučavanje kretanja ciklona i njenih centara dovelo je do crtanja prilično pouzdanih karata općih kretanja – putanja ciklona u Europi. Ciklone se u Europi kreću najčešće sa zapada prema istoku, nošene snažnim zapadnim visinskim strujanjem. Ciklone najčešće dolaze sa Atlantika, pa preko Britanskog otočja idu dalje prema sjevernoj Europi. Druge načešće putanje ciklona su one u Sredozemlju. Za nas je posebno značajna putanja V (pet). Ona sa Genovskog zaljeva ide prema sjevernom Jadranu odakle se grana u 3 moguća smjera: uzduž Jadrana prema jugoistoku, preko nizinskih dijelova Hrvatske prema Srbiji i Rumunjskoj, te preko Slovenije i Mađarske prema Poljskoj.

Sredozemlje je općenito poznato sekundarno ciklogenetsko (ono u kojem postoje povoljni uvjeti za nastanak ciklona) u Europi. Ciklone u Sredozemlju najčešče nastaju u hladnijem dijelu godine kao rezultat velikih razlika u temperaturi zraka iznad toplijeg Sredozemnog mora i hladnijeg nad europskim kopnom ili nad Atlantikom. Ako je najpoznatiji 'izvor' ciklona u Europi islandski minimum, onda je to u Sredozemlju genovski minimum na području Genovksog zaljeva. Malo tko nije čuo sa genovsku ciklonu, a osobito u Hrvatskoj imamo razloga pozorno slušati vremensku prognozu svaki put kada se ona spoemene. Područje genovskog zaljeva poznato je po nastanku ciklona u hladnijem dijelu godine, a razlog nastanka ciklona u tom području često je orografske naravi (reljef). Alpe su, naime, prirodna prepreka koja se okomito postavljena nađe na putu hladnom kontinentalnom zraku sa sjevera. U takvim okolnostima zrak stiže na sjeverne padine Alpa gdje se gomila pokušavajući zaobići ili prijeću planinu. Na zavjetrinskoj strani Alpa istovremeno nastaje polje sniženog tlaka zraka – zavjetrinska depresija! Ona najčešće nastaje na podrčju Ligurskog mora, ali se javlja i drugdje u zapadnom Sredozemlju. Ukoliko se u zavjetrinskog depresiji razviju fronte tada nastaje sasvim nova ciklona. Osim opisanog orografskog načina nastanke ciklone, čest je slučaj da frontalni sustav prijeđe ili zaobiđe Alpe pa u Sredozemlju nastane valni poremećaj na hladnoj fronti primarne ciklone i nastane sekundarna – sasvim nova ciklona. Ova ciklona često nastavi put prema sjevernom Jadranu gdje može ojačati ili se stvoriti sasvim nova ciklona. Osim na sjevernom Jadranu, ciklone znaju nastati i u srednjem – na području palagruškog minimuma.

Upravo se uz genovsku ciklonu veže najdinamičniji, a samim tim i potencijalno najopasniji tip vremena na Jadranu. Takva ciklona uvijek sadrži topli i hladni sektor koji se 'sukobljava' upravo nad Jadranom, a to može rezultirati vrlo snažnim vjetrovim, naglim promjenama temperature zraka i ekstremnim oborinama i neverama. Prava zimska bura na Jadranu veže se uz prolazak ovakve ciklone dalje na (jugo)istok, a i rijetke snježne oborine, kad se zabilježe na Jadranu, često se pripisuju ovoj cikloni. Možda je najbolji primjer povezanosti prosječne klimatološke jeseni i zime sa prisutnošću genovske ciklone onaj iz 2006. godine. Naime, genovske ciklone i njihovo prelaženje preko Jadrana gotovo da nije zabilježeno tijekom jeseni 2006., a vrlo rijetko i tijekom zime 2006./2007 godine. Ta su 2 klimatološka godišnja doba bila obilježena rekordnom toplinom i neobičnom sušom! Nasuprot tome, tijekom jeseni 2007. godine sredozemne ciklone su bile relativno česte pa je na cijelom Jadranu bilo znatno više oborine u odnosu na prošlu godinu sa zantno nižim prosječnim mjesečnim temperaturama zraka.