Morsko Jaje - Plaštenjaci

U nedostatku inspiracije ili zbog sličnosti sa kopnenim bićima, ljudi su raznim bićima i pojavama davali imena ista ona koja već postoje u njihovoj okolini. Pa tako postoje psi, mačke, miševi, zečevi, ježevi itd. svi sa pridjevom morski. Jedna od najlogičnijih imena koje je čekalo da ga se pretvori u morsko je jaje. Jedina sličnost morskog jaja sa onim kopnenim je možda u boji unutrašnjosti. Žumanjak koji se vidi kada se otvori  morsko jaje su zapravo njegovi reproduktivni organi koji su izrazito hranjivi što je i logično jer se iz njih rađa novi život. Morska jaja poznata su po cijelom Jadranu ali i u Europi kao hrana iz mora puna joda, selena, kroma, cinka, kobalta, itd. Zbog velike količine minerala okus im je izrazito gorak pa ih većina poput mene ne može ni vidjeti a kamoli pojest. Oni kojima ne smeta gorčina smazat će par komada kao ništa. Jod je važan sastojak ljudskoj prehrani prvenstveno jer ga štitnjača koristi za stvaranje hormona. Rijetko koji sastojak naše prehrane sadrži ovaj mineral pa se on umjetno dodaje u morsku sol. Jedna od nuspojava jedenja većeg broja Morskih jaja je povećani unos joda u organizam. To se manifestira nateklim vjeđama i licem, što je ustvari dobro jer kada bi ga nastavili unositi posljedice bi bile puno gore. Osobe koje su alergične na jod ne bi smjele jesti ovu morsku deliciju. Naravno zbog velikog broja minerala jedna od pretpostavki je i da se radi o najboljem mogućem afrodizijaku pa se i dan danas u narodnoj primopredaji preporučuje u svrhe poboljšanja seksualne moći.

Zbog sličnog načina života školjci narod je uvijek smatrao da je morsko jaje vrsta školjke čak se i u nekim restoranima u meniju navodi pod školjke. U nekim drugim zemljama Mediterana zaštićena je vrsta jer te zemlje imaju puno veću tradiciju degustiranja morskih plodova a važnost ovog morskog filtera je neupitna. U Hrvatskoj se morsko jaje može naručiti u određenim restoranima poglavito u južnom Jadranu gdje je ono veći specijalitet. Tek nedavno se počelo sve više govoriti o njegovoj široj primjeni u gastronomske svrhe jer se zbog velikog broja uzgajališta školjaka veliki broj morskih jaja počeo lijepiti za konope na kojima se uzgajaju školjke. Danas morsko jaje nikada nije bilo dostupnije i lakše za pronaći u komercijalnim vodama. U prirodni ga nije jednostavno pronaći pogotovo ako ga do tada nismo često susretali. Izgledom je identičan kamenu na kojemu se nalazi i njegovim bojama.  Prepoznaje se kao neprirodan oblik kamena a kad ga se dotakne mekan je. Sa kamena se skida lako. Najviše narastu do 15 cm dužine. Radi se o vrsti (Microcosmus sulcatus) koja spada u rod plaštenjaka.

Plaštenjaci

Plaštenjaci (tunicates) su obično onaj dio morskih organizama koji je ljudima sasvim nepoznat niti im je zanimljiv za proučavanje jer iz njih nemaju nikakve koristi. Jedina svrha ljudima koju imaju plaštenjaci za mnoge je uljepšavanje morskog dna. Morsko jaje spada u podskupinu mješićnica koja je na vrhu beskičmenjaka, tj. najbliža je skupini kičmenjaka a to se najbolje može vidjeti po tome što u razvojnom stadiju imaju prutić koji je razvojni stadij prema kičmenjacima.  Morsko jaje jedini je oblik plaštenjaka koji jako mali broj ljudi koristi u svojoj prehrani. Plaštenjaci imaju jednostavno tijelo sastavljeno od tunicina koji je sličan biljnoj celulozi. Žive u svim morima svijeta zalijepljeni (osim nekih vrsta koje plutaju) na morsko dno do najvećih dubina.  Način života im je sasvim jednostavan, stoje zalijepljeni za morsko dno i u svoju „mješinu“  kroz dva otvora uzimaju i izbacuju more. More koje ubace u sebe posebnim organima isfiltriraju, tj. probavljaju planktone koji se nađu u tom dijelu mora. Taj otvor im ujedno služi i za disanje što je jedinstveno u živom svijetu i naziva se škržno crijevo.

Neki česti plaštenjaci u Jadranu:

Clavelina lepadiformis je proziran oblik kolonije plaštenjaka koji se pojavljuje na mnogim lokacijama Jadrana od 10 do 50 metara dubine. Najčešće ga ima u velikom broju pa prekriva gotovo cijelo dno. Voli kada je obala strma i kamenita. Pojavljuje se krajem zime i nestaje krajem ljeta nakon završetka reproduktivnog ciklusa i nema ga svih godina u jednakom broju. Najduže što može narasti je 20 cm i bude uzak 5 cm. Mješčićnica - Aplidium tabarquensis je narančasto – prozirna kolonijalna vrsta koja se pojavljuje u obalnom pojasu otvorenog mora. Često je predmet slikavanja podvodnih ronioca jer živi na kamenitim dnima. Cijela kolonija se sastoji od većeg broja organizama koji su povezani sa kanalima pa lažno odaju dojam da se radi samo o jednom organizmu. Halocynthia papillosa – Crvena bradavičarka je atraktivan stanovnik našeg podmorja od plićaka do 100 metara dubine. Zbog crvene boje nije vidljiva u svom pravom spektru osim ako ne upotrijebimo podvodnu lampadinu. Po svom tijelu ima veliki broj bradavica a na otvor joj se vide i čekinje. Zatim tu su razni plaštenjaci obitelji Diplosoma sp. Česte su vrste koje prekrivaju naše dno, Radi se o puzavičastim kolonijama organizama, međusobno povezanih, najčešće bijele ili proziraste boje. Aplidium elegans poznat pod nazivom Morska jagoda je kolonija narančaste boje sa bjelkastom opnom a sama vrsta je dosta sitna. Živi do 30 metara najčešće na područjima bogatim morskim travama. Plaštenjaci iz Obitelji Phallusia su brojni i specifični oblici života. Tijelo im je želatinastog oblika, iz daljine izgledaju kao da su voštani a na dodir su i tvrdi. Jedan od najčešćih koji živi kod nas je Phallusia mammillata (nisam nigdje našao da postoji hrvatsko ime) koji je bjelkaste boje. Živi na dubinama do 10 metara u kanalima i oslađenim vodama. Ako ste ikada bili u nekoj lučici u kojoj je konop odstajao duže vrijeme u moru onda vam se sigurno zalijepio i narastao. Specifičan je po tome da kada ga pokušate dohvatiti ištrca određenu količinu mora iz sebe što uvelike podsjeća na... Osim što je interesantan za gledanje i igranje nema nikakvu upotrebljivost u vidu mamca ili degustiranja kao niti jedan drugi plaštenjak osim morskog jaja koje je delikatesa.