Mikroplastika

Mikroplastika predstavlja zagađenje u obliku sitnih plastičnih čestica manjih od pola centimetra koji kada se nađu u moru ili sedimentu predstavljaju gotovo nevidiljiv, ali opasan oblik zagađenja. Zbog masovne upotrebe plastike tako je i mikroplastika postala sveprisutna u morskom okolišu. Razne toksične tvari se nakupljaju na površini mikroplastike te je ribe mogu zamijeniti za hranu pa tako ulazi u prehrambeni lanac koji uključuje i ljude. Mikroplastika nastaje zbog usitnjavanja većih komada plastike u moru pod utjecajem sunca, valova i vjetrova. Tako usitnjena plastika se nije razgradila niti promijenila kemijsku strukturu samo je u manjim komadima kao kad se npr. staklena čaša razbije u sitne komade, ti sitni komadi su još uvijek stakleni. Izravni izvor mirkroplastike možemo naći u kozmetičkim proizvodima za ‘’peeling’’ kože gdje nalaze sitne polietilenske čestice koje nakon korištenja kroz kanalizaciju i ispustne vode odlaze u rijeke i mora. Još jedan izvor mirkoplastike u moru su plastični peleti. Plastika se proizvodi u obliku sitnih peleta koji se od proizvođača transportiraju do prerađivača tih peleta gdje se prerađuju u gotove predmete. Često peleti tokom transporta završe u moru i postanu smeće bez da su poslužili za izradu bilo čega korisnog.

Plutajuća plastika u moru se giba zajedno s vjetrovim i morskim strujama. U oceanima postoje velike i stalne morske struje između kojih nastaju vrtlozi (eng. gyre) i kada se plutajuća plastika nađe unutar tih vtloga uglavnom tamo i ostaje jer nema stuje koje bi je izvadila. Unutar pet velikih oceanskih vrtloga nalaze se velike količine plutajućeg otpada.Tako je još 1997. godine otkriveno u sjevernom Pacifiku nakupina plutajućeg otpada, često u medijimanazivan ‘’otok smeća’’ ( eng. ‘’garbage island’’). Za tu pojavu ispravniji bi bio termin ‘’plastična juha’’ jer se na ogromnom području mora nalazi mnoštvo plastičnog otpada od mikroplastike do velikih predmeta raspršenih po površini mora i malo ispod nje tako da sve nalikuje na jednu ogromnu plastičnu juhu.

U Jadranu još nije bilo sustavnog istraživanja mikroplastike, no novim međunarodnim projektom DeFishGear će se po prvi put sustavno istraživati količinu i raspodjelu mikroplastike u Jadranu. Projektni partneri za DeFishGear u Republici Hrvatskoj su Regionalna razvojna agencija RERA, Split i Institut za oceanografiju i ribarstvo, Split s projektnim kordinatorom dr. Perom Tutmanom. Početak istraživanja u sjevernom Jadranu ukazuje na prisutnost mikroplastike. Istraživači su svakim izlaskom na more pronašli mikroplastiku koju su istraživali pomoću tzv. ''manta mreže'', posebna mreža građena od čvrstog metalnog okvira na koji je pričvršćena mreža promjera oka trećine milimetra. Mreža se vuče po površini, te se kasnije analizira sadržaj mreže.

Predvodnik istraživanja na području mikorplastike na svjetskoj razinije udruga ''5 Gyres institute''  koja je dobila ime prema pet velikih svjetskih oceanskih vrtloga (dva u Pacifičkom oceanu, dva u Atlantskom oceanu i jedan u Indijskom oceanu). Udruga svake godine organizira prekooceanske ekspedicije, a sljedeća ekspedicija ide u sjeverni Atlantik tokom lipnja ove godine. Mjesto na ekspediciji se plaća 8 500 američkih dolara i ove godine su organizirali video natjecanje putem intereneta čiji pobjednik dobiva priliku besplatno se pridružiti ekspediciji uz pokriven trošak avionskih karti.