Koliko znamo o posidoniji?

Jadranski moreplovci i štovatelji morske površine godinama su znali da je biljka sa raznim hrvatskim imenima poput: lažina, voge, purola, purić itd., trava koja pokriva dno gotovo cijelog područja Jadrana. Posidonija je ustvari više od svega što možemo zamisliti, ona je pokretač života, starac i svjedok povijesti. No međutim, ona nestaje i nestajat će sve više i više. Prije svega malo o ovoj morskoj travi. Vrsta koja živi kod nas i u cijelom Mediteranu je Posidonia oceanica, dakle radi se o endemskoj vrsti koja živi na mediteranskim obalama do 50 metara dubine. izbjegava strme kamenite obalu i obalu podložnu čestim miješanjem zrna pijeska ili mulja. Osim u Mediteranu postoji još 8 vrsta posidonije koje žive na južnim obalama Australije. Osim posidonije u Jadranu postoje još tri vrste morskih cvjetnica:

• (Cymodocea nodosa) raste na pješčanom dnu do 10 metara dubine, preferira tople i sunčane obale. Razgranata je sa listovima veličine do 30 cm od kojih svaka grana ima po nekoliko listova.
• (Zostera noltii) brojna je u plitkim lagunama u plićacima, često se nađe i van mora kod velikih oseka. Dužina listova može biti do 40tak cm.
• (Zostera marina) Raste na muljevitim i pjeskovitim obalama kanala i boćatih voda. Većina ljudi zamjeni je za mladu posidoniju jer je slična ali uža i manja.

Odlazeći na more mnogi će ronioci i moreplovci gledajući u dno vidjeti velike površine morske cvjetnice posidonije. Naravno kao i svaki druga bogata područja ljudskom oku činit će se da je jedna takva nepregledna džungla nešto što se nikad ne može uništiti. Nažalost vidljive promjene i činjenično stanje govore sasvim drugačije. Livade posidonije sustavno se smanjuju godinama zbog djelovanja čovjeka. Najveći uzrok nestajanju su naravno sidrenja, mreže, zagađenje i gradnja lučica i nasipa koja su u nekim uvalama zauvijek istisnule ovu travu. Mnoge mediteranske zemlje, uključujući Hrvatsku, shvatile su da se uništavanje ne smije nastaviti tako da je posidonija zaštićeni morski organizam. Naravno to sa sobom nosi i zabrane bacanja mreža preko njezinih livada.. No upravo zbog nerazumijevanja morskog sustava većina ljudi zapravo i nikad neće biti svjesna koliko je osjetljivo naše more.
Nabrojat ćemo nekoliko važnih funkcija ove morske trave:

• Jaslice - mnogi morski organizmi, a ljudima najvažnije su naravno ribe, pronalaze zaklone u svojoj najranijoj životnoj dobi. Bez ovakve protekcije količina riba u našem moru smanjila bi se a sa njima i cijeli izgled našeg podmorja bio bi nepovratno narušen. Najspretnije ljudsko oko promatrajući posidoniju neće vidjeti samo posidoniju nego tisuće drugih organizama koji neposredno ovise o što većim površinama koje posidonija zahvaća. Osim toga životni sustav koji je ovisan o posidoniji pruža svim ostalim organizmima bogati izvor zdrave hrane što će naravno na kraju dovesti do kvalitetnog rasta i zdravlja morskih stanovnika.
• Erozija – Ova pojava može biti jako opasna u dijelovima na kojima bi sa velikom snagom valova dijelovi obale potpuno bili promijenjeni. Erozijom se konstantno mijenja izgled podmorja, a bez posidonije bi brzo došlo do nedostatka hranjivih soli koje obogaćuju primaru proizvodnju. Također svojim korijenjem stabilizira morsko dno a svojim stabljikama zaustavlja lebdeće čestice. Ukoliko nestane posidonije more bi bilo mutnije, promatranjem se lako može primijetiti razlika, tj. kad se nalazimo u krajoliku u kojem prevladava posidonija uvijek je more bistrije.
• Kisik– svima je jasno koliko je kisik bitan čimbenik za sve morske organizme uključujući čovjeka. Fotosinteza biljaka i algi nam je od krucijalne važnosti. Kako se šume od milja znaju zvati pluća svijeta tako se i posidonija može nazvati pluća mora.

Posidonija raste na mjestima velike slanosti te se teško prima na područjima boćatih voda. Također za rast ove trave potrebna su mekana dna i velika količina sunca. Sunce je važan faktor rasta posidonije jer tamo gdje je more bistrije posidonija će rasti dublje. U kanalima će naravno zbog manje prozirnosti zadnje stabljike posidonije biti na manjim dubinama a u nekim slučajevima gdje je utjecaj čovjeka sa raznim polutanima te mutnim ispustima veći posidonija će vrlo brzo iščeznuti čak i na dubinama u kojima na otvorenom moru tek počinje rasti.

Poput biljaka na kopnu posidonija u rano proljeće razvija cvijet koji oplođen prerasta u plod tj. sjemenku bogatu hranjivim sastojcima. Također valja napomenuti da se sjemenke ne javljaju svake godine i ne na svim lokacijama. U Italiji je poznat naziv morska maslina zbog izgleda koji podsjeća na maslinu. Odvajanjem sjemenke od stabljike posidonija nošena morskim strujama traži nova prostranstva u kojima se može razviti. Prilikom ateriranja na dnu pušta svoje korijenje iz sjemenke te uspostavlja novu koloniju. Sve zvuči idealno ali za odvijanje ovakvog procesa potrebno je mnogo godina i mnogo neuspješnih pokušaja. Upravo zato njezino nespolno razmnožavanje dosta je važnije za njezin opstanak jer se kroz korijenje može proširiti na područja koja se nalaze u bližem okruženju. Rast posidonije se odvija ekstremno sporo što je ustvari i čini tako osjetljivom jer je poznato da se stabljika korijena razvija 1 cm godišnje a dok se razvije u koloniju može proći čitavo stoljeće. Povećanje turističke ponude i sve veći udar na more zasigurno nadmašuje njezinu moć reprodukcije. Jednom izvađena biljka od gotovo metar može biti stara i tisuću godina što dovodi do zaključka da na tome mjestu još generacijama nećemo vidjeti istu biljku.

Jedinstvenost travki posidonije je u tome što starije travke rastu poviše mlađih. Kada ostare listovi bivaju odbačeni te nerijetko dolaze na plaže gdje se skupljaju u velikim količinama i imaju specifičan miris. Truli listovi također su bogati izvori hranjivih sastojaka koje obogaćuje more. Na kraju valja napomenuti još i da osim direktnog utjecaja čovjeka velika opasnost prijeti i od raznih invazivnih organizama od kojih su najpoznatije caulerpe koje bez milosti zauzimaju područje koje je od uvijek zauzimala samo naša autohtona posidonija.  
Iako se kod nas već dugo radi monitoring naselja morskih cvjetnica i vrši upoznavanje ljudi problemom nestajanja livada posidonije koja je pogotovo vidljiva u Istri, još uvijek je jako malo ljudi svjesno problema promjene čitavog ekosustava našeg mora. Ne možemo posaditi novu, ne možemo pričekati da opet naraste, možemo samo paziti da nepotrebno ne čupamo.