Portal za ljubitelje mora, ronjenja i ribolova

Da, mene je pregazio jet ski!

Jet Ski3Dragi prijatelji portala podvodni.hr, dugo me nije bilo sa vama i žao mi je što se javljam s ovakvom temom, ali možda se ipak izvuče neka pouka iz ove priče. Dakle, ovo pišem iz šok sobe u pulskoj bolnici, nakon što me jučer jet ski koji je vukao skijaša samo čudom nije ubio na 20 metara od obale u Barbarigi. Čitam danas sljedeći članak u Glasu Istre koji je pun netočnih činjenica koje iskrivljuju istinu i u čitatelju ostavljaju pogrešan dojam o samom događaju. Na taj sam članak poslao primjedbu i očekujem demant!!
Dakle, ono što je istina je sljedeće:
Ja i moj prijatelj iz Zagreba smo jučer oko 10 sati ušli u more na rtu Barbariga i kod samog ulaska u more se desila situacija da je njemu puknuo laštik  i ostali smo na samo jednoj ispravnoj pušci. Obojica smo imali bovu. Budući da je on bio moj gost odlučio sam mu dati moju pušku, a ja sam nastavio roniti i gledati rupe s lampom. Pošto su me zadnjih dana mučili sinusi nisam mogao zaroniti dublje od 4-5 metara uz jake bolove pa sam se držao obale koja je ionako blaga i treba jako puno izaći van da bi se uhvatila neka dubina od 7-8 metara.
Dakle, najdalje što sam se maknuo od obale je bilo u jednom trenutku možda 50 metara, a u trenutku kada se dogodila nesreća nisam bio dalje od 20 metara.
Uglavnom roni moj prijatelj, šulja se uz obalu, a ja idem za njim na udaljenosti od 20-30 metara i svako toliko lagano podronim ispod kojeg kamena tek toliko da nešto radim. Prometa barki nije bilo, možda ih je u sat i pol prošlo 3-4, ali sve na pristojnoj udaljenosti od nas i naših bova.
Ja se samog trenutka nesreće ne sjećam jer sam doživio retrogradnu amneziju (tako kažu liječnici stručnjaci), ali sam siguran da se od obale nisam udaljavao jer daleko od obale nemam šta radit! I tako se ja de facto kupam kad odjednom mrak - sljedeće čega se sjećam je da ležim na leđima i netko mi postavlja pitanja kako se zovem, kako mi se zovu žena i djeca, a ja rigam vodu i želudac na sve strane.
Pamćenje me i dalje slabo služi, čujem poznate glasove, ali ih ne prepoznajem, vozim se u nekom vozilu i rigam vodu i sve. Skužio sam da je to hitna, prepoznao sam kroz prozor vozila jednu kuću na ulazu u Pulu i skužio sam da mi se izgleda nešto dogodilo, ali još uvijek nisam siguran je li san ili java.
upozorenje bijelo resizeKad sam stigao u bolnicu malo sam došao k sebi i skužio da je sve to što se događa oko mene stvarno. Skużio sam da mi je glava stvarno razbijena i krvava i da me stvarno boli prsni koš i pluća. Nakon što su me obradili i smjestili ispričali su mi ono što su znali i što misle da se dogodilo. Nedugo zatim, dok sam još bio dobrano sjeban pojavilo se dvoje iz pomorske i postavilo mi par pitanja u stilu - na kojoj sam udaljenosti od obale bio i jesam li imao plutaču i točka. Sreća u nesreći je da postoje očevidci nesreće i to moj prijatelj u moru, moj sin na obali i jedan turist iz Austrije kojem smo bili zanimljivi od samog dolaska. I unatoč tome taj dnevni list objavi članak sa nizom tendencioznih neistina koje dolaze iz usta okrivljenika - to je naše novinarstvo! Znam tko su počinitelji, dva mlada Slovenca, bili su kod mene u bolnici i ispričali se!  I da, oni su me izvukli s dna gdje sam potonuo bez svijesti! Nakon toga su došli moj prijatelj i sin od 13 godina. Za to im svaka čast i na tome sam im se zahvalio jer su me spasili od utapljanja! Ipak moram spomenuti da su pokušali prodati priču policiji i kapetaniji da sam ja izronio na 300m od obale i da su me oni izvukli sa 7m dubine!!! Mene od 100 kila + olova i odijelo njih dvojica žgoljavaca bez maske i peraja - moš mislit   Prava istina je da je na tom mjestu more duboko tako da je mom sinu od 170cm voda do brade! Dakle, obojica smo imali bove (iako je nisam niti morao imati jer nisam obavljao PR), bili smo blizu obale, ronili smo u paru - dakle sve pretpostavke vezano za sigurnost ronjenja su s naše strane bile ostvarene i opet se dogodilo.
Po meni je poanta priče da neovisno o tome koliko sam učiniš u pogledu sigurnosti ronjenja opet sve ovisi o onoj drugoj strani na koju kao pojedinac ne možeš utjecati već su za to nadležne institucije koje ne rade svoj posao!!! Zaista smatram da moj udio u nastanku ove nesrće ne postoji (niti 0,00001%) jer smo sve napravili po zakonu i pravilima, a opet se dogodilo!! I to je po meni ono oko čega se svi skupa moramo ne samo zapitati nego konkretno početi DJELOVATI!

Živjeli!!!