O vršama kao ribolovnom alatu je više-manje sve napisano. Korištenje vrša rašireno je uzduž naše obale i jedan je od tradicionalnih načina ribolova. O vršama nikada nisam čitao ništa više od načina korištenja a na moru sam cijeli život pa bi volio otprlike malo proširiti raspravu o tom alatu. Moj stav o vršama stvorio sam kao osoba koja ga ne koristi ali svakodnevni je svjedok njezinog izlova s obzirom na dug ronilački staž. Isitna je da svatko razmišlja na način da je njegovih par vrša samo kap u moru i da će svatko biti pristran u takvoj raspravi, no ne mogu se otet dojmu da svaki put kada ronim gotovo u svakom dijelu Jadrana vidim jako puno vrša. Istina je i to da je starih i odbačenih vrša bar tri puta više, te vrše love ribu koja unutra ugiba ili privuče hobotnice i ugore koji također uginu. Ako se već odbacuje vrša kao otpad bilo bi ju dobro otvoriti da se riba ne lovi. Ne znam jeste li znali za to ali riba ulazi i u prazne vrše. Ja, a i puno mojih kolega naišlo je na odbačene vrše pune ribljih kostiju. Te vrše stoje mjesecima bez da ih itko obilazi dok se ne počne raspadati zbog galvanskih struja. Svaka bačena vrša mladim ribama koje se mogu iz nje izvući ostavlja ožiljke. Ožiljci nastaju dok vrša miruje ali najviše prilikom izvlačenja vrše sa dna kada se veći broj manjih riba pokušava oslobodit. Roneći oko vrša, a i vadeći ih može se lako vidjeti koliko se ozljede ribe (npr. manji fratri i picevi) koji se izmigolje ili kroz klasičan otvor ili kroz vršnjak. Ribu uhvati panika i sama sebe ozljedi probojem. Ozlijeđena riba postaje olakšana meta morskim predatorima ali i većina njih će sa ožiljkom preživjeti.
Također ono o čemu se rijetko piše javno je vječni sukob lovokradica, vršokradica, onih koji vršama krše zakone i onih koji love pošteno. To je jedna mreža različitih interesa i ponašanja isprepletenija i od same vrše. Postoji zakonski propisi, tradicionalni način lova, nepisana pravila, propis koji jedni misle da bi trebalo “donijeti“, propis koji jedni misle da bi trebalo „ukiniti“ itd. Naći kompromis između svega toga je na prvu ruku nemoguća misija. Što onda uzeti kao ono pravo i na koji način donijeti prosudbu pravde (ne govorim prava)? Dok se ne odredi stvarni utjecaj vrša na riblju populaciju mi naprosto nemamo temelj osim subjektivnog dojma zainteresiranih strana. Možemo samo vidjeti koji su argumenti svih strana i odlučiti se kome reći da ima pravo raditi to što radi.
Zakoni
Dakle lov vršama propisan je u nekoliko zakona i pravilnika. U gospodarskom ribolovu lov vršama se razlikuje u nekoliko kategorija. Pošto sada otprilike govorimo o vršama za lov ribe jasno je u zakonu napisano da se smije koristiti do 50 komada. U malom ribolovu i rekreacijskom ribolovu smiju se kao ribolovni alat koristiti najviše 3 vrše, dok je u sportskom ribolovu zabranjeno koristiti vrše. Valja napomenuti da mali i rekreacijski ribolov imaju i dalje odredbu sa kojom se ne smije uloviti više od 5 kg + organizam na dan. Označavanje ribolovnih alata propisano je u članku 39 pravilnika o označavanju ribolovnih alata u gospodarskom ribolovu (ovo se odnosi na sve načine ribolova vršama). Stavak 5. Propisuje „Položaj u moru pojedinačno postavljene vrše označava jedna plutača, oblika kugle, promjera od najmanje 15 centimetara“. Važan je i stavak 3. Koji govori“ Položaj ribolovnih alata koji se polažu u more mora biti vidljivo označen plutajućim oznakama, koja ne smije biti bijele boje, a na kojima mora biti čitljivo ispisano ime i luka upisa broda, odnosno registarska oznaka plovila kojim se obavlja ribolov“. Dakle zakonski okvir je jasan i odnosi se na sve koji imaju pravo koristiti vrše i na koji način ih smiju koristiti.
Praksa
Koliki je broj onih koji se drže ovih zakonskih odredbi ostavit ću svakome od vas na prosudbu da ne ispadne da govorim na temelju nekih svojih priviđenja. Ako poznajete ribolovce koji uredno koriste onoliki broj vrša koji smiju s obzirom na dozvolu i ako te osobe uredno označuju svoje vrše sa plutačom u obliku kugle na kojoj piše registracijska oznaka onda zakonski nema problema, međutim ako znate za slučajeve gdje se vrše bacaju bez oznake i gdje svatko baca vrša koliko hoće bez ikakvih dozvola onda su takvi ljudi u zakonskom prekršaju i dužne ste ih ili prijavi i zamislit se da li ti ljudi pravedno raspolažu našim zajedničkim resursom ili opravdati takve vlasnike. Je li je uredu da jedni koriste oznake, a drugi ne? Imaju li ljudi koji bacaju vrše bez oznake opravdanja? Jasno je da ima i urednih ribolovaca i onih koji samo poštuju svoja osobna pravila koja su u većini slučajeva udaljena od zakonskih. Na inspekciji je da takve ljude kazni ali svatko u ovom društvu dužan je djelovati na svoj način jer samo tako se stvari mogu popraviti. To se odnosi i na one koji se protive ovoj stavci zakona i na one koji bi htjeli da ju se poštuje.
Argumenti kršitelja zakona
Pošto ja osobno poznajem slučajeve gdje se koriste vrše van zakonskih propisa mogu otprilike napisat neke argumente koje koriste osobe koje tako okoriste ovaj ribolovni alat. Jedan od najrasprostranjenijih argumenata protiv označavanja je taj da je plutačom olakšana krađa vrša. Uzevši u obzir da je vrša lagan i učinkovit ribolovni alat, a more, pogotovo u noćnim satima, veliko prostranstvo koje je nemoguće čuvati, za pretpostaviti je da će lopovi najviše raditi na tome da kradu ili lovinu ili cijeli alat. Ruku na srce, to je zasigurno efektivan način da se izbjegne krađa jer pouzdati se u ovom slučaju u neke organe reda je gotovo nemoguće. Ribolovne pošte su strogo čuvana tajna i oznakom alata svima je dano na znanje gdje određeni ribar izlovljava svoje ribe. Također jedan od glavnih argumenata za neoznačavanje je i taj da se tako oduvijek radilo, a i taj da se se riba plaši konopa koji je vezan za vršu. Zaista, tradicionalno su se uvijek vrše bacale bez ikakvih oznaka, a ribolovac je uvijek znao gdje mu se koja vrša nalazi u moru po oznakama na kopnu. Da li je danas novo vrijeme i nova pravila ili ćemo se još držati starih običaja? I love li vezane vrše manje? Upitate li bilo koga tko svoje vrše vezuje reći će vam da to nije istina, dok oni koji ne vezuju će reći da je. Glavni argument onih koji nemaju nikakvu dozvolu za bacanje vrša je onaj klasični „ ne radim nikakvu štetu ako ulovim malo ribe za pojest“. Kao što sam već rekao ne može se jasno odrediti potencijalna štetnost ovog alata s obzirom da ne postoje jasna ispitivanja no dozvola za bacanje je stvarno lako dostupna samo treba platiti.
Argumenti protiv kršenja zakona
Pravilnim označavanjem ribolovnog alata može se utvrditi točan broj vrša koji vlasnik ima što je kontrolnim organima velika prednost. Ako se malo upotrebi logika onda je jasno da puno više prednosti ima ako se svim alatima naloži da budu označeni nego neoznačeni. U tom trenutku znamo točan broj i lokaciju svakog ribolovnog alata. Broj vrša koje neki ribolovci mogu koristiti bez da su označene može biti doslovno beskonačan jer prilikom dolaska kontrole za vrijeme vađenja, ribolovac uvijek može reći da mu je to jedina i li da ima još dvije vrše. Ako inspekcija naiđe na neoznačenu vršu u moru, a doista po praksi često naiđu na nju, neće imati koga kaznit. A ribolovci koji takve vrše vade iz mora su jako oprezni jer inspekciju se može vidjeti iz daljine i napustiti to mjesto prije nego stignu.
Iako nema nikakvog opravdanja u osobnoj krađi označenog morskog alata ima li onoga neoznačenog? Gotovo je jednaka vrijednost opravdanja onoga koji svoju vršu baci bez oznake da mu je ne bi ukrali i onoga koji ukrade vršu jer ista nije označena. Ako jedan svoje kršenje zakona opravdava tuđim zar onda i drugi ne bi mogao to isto napraviti? Osoba koja vrši nedopuštenu radnju, a organi reda ne funkcioniraju onda ljudi uzimaju pravdu u svoje ruke u jednom i u drugom slučaju. Treba priznati da postoji određeni broj ribolovaca, a i kolega ronioca koji uzmu ribu iz vrše i ostave alat u moru. Takva radnja je ustvari isto što i lov vršom i sva riba ulovljena je zakonski nelegalna tj. krivolov, a šteta je napravljena i nepisanim vlasnicima koji su također u krivolovu.
Pravno gledano tko je vlasnik neoznačene vrše? Kako itko može dokazat da je upravo on vlasnik vrše koja se nalazi neoznačena na dnu mora. Zasigurno je da ako dođe kontrola i uoči tu vršu, sigurno nitko neće doći i reći da je to njegovo jer time bi platio kaznu. Ali ako bilo tko drugi dira „tuđu“ neoznačenu vršu tada se upotrebljava nepisano pravilo da nije smio dirati, to je ribolovni alat nekog lokalnog ribara.
Ovim tekstom nisam htio osuditi niti jednu stranu, već potaknuti raspravu i razmišljanje o ovoj temi. Svatko tko koristi resurse Jadrana mora imati mišljenje o tome je li opravdano kršenje zakona ili je zakon u ovom slučaju najpravedniji mogući te onda hoće li djelovati ili progledati kroz prste krivolovu.
