Goran Čolak nije uspio oboriti vlastiti svjetski rekord u ronjenju na dah

Svjetski rekord nije pao, Goran Čolak nije uspio još jednom postaviti novu granicu u dubinskom ronjenu na dah, vlasnik je rekorda sa 225 metara, cilj je bio metar dulje, no nakon 3,13 minute pod vodstvom odlučio je izroniti, zaustaviti se na 178 metara. Dosta dugo, iako je nakon izrona razočarenje bilo takvo da se moglo “rezati zrakom”. Stigli smo taman pola sata prije zakazanog termina nastupa hrvatskog reprezentativca, početak priprema za pokušaj obaranja rekorda. Tišina na malom bazenu u Poljudu, mir i koncentracija. I zajedništvo jer svi uz bazen priskaču jedni drugima, provjerava se oprema, zakopčavaju kostimi. Splićanka Lidija Lijić, hrvatska reprezentativka, je baš pomagala Čolaku. Čim je ušao u bazen “izmjeriti” ritam ronjenja Lidija nas je “uvela” u priču:

- Odlično je prvenstvo organizirano, dobro nam dođe pred nastup na Svjetskom prvenstvu. Ovo će potrajati tri-četiri minute, puno je teže nego statika, dosta se troši energije za vrijeme zamaha. Nije ovaj rekord nemoguća misija, naši su rezultati uvijek pri svjetskom vrhu.

Uslijedila je nova Čolakova “porcija” koncentracije, duboko disanje, vizualiziranje staze. Sve to izgleda jako ritmično. Zaklopljene Goranove oči pokazale su da je baš “duboko” u ovom natjecanju, čuo se samo šum vode u filterima bazena. Nije ga to ometalo.

Potom se u 9.46 sati spustio lagano u vodu, razgibao se, pripremao za cilj, kako preroniti devet bazena, onih 25 metarskih. I metar više. Potom signal za start, tišina pod vodom, tišina uz rub bazena, suci su pomno pratili kretanje, četiri-pet zamaha nakon što se odvojio na okretu od bloka, gore-dolje...

No, nakon okreta na 175 metara, još točno tri metra (sve je na bazenu označeno, nemamogućnost pogreške, snima se kamerom) Goran je odlučio izroniti. Ništa od rekorda, stao je uz rub bazena, čisto kako bi se vratio “sebi”, znao je koliko je bio “daleko” od rekorda. A jako daleko je bio od starta, 178 metara na dah, uz potrošnju energije u bazenu rezultat je vrijedan respekta.

- Razočaran sam, očekivao sam da ću srušiti svjetski rekord. Jednostavno sam osjetio da to neće biti dobro, zbog toga sam izronio, bilo mi je svejedno hoće li to biti 180 ili 210 metara, nije bilo dovoljno za rekord što mi je bio cilj – priča nam Čolak nakon pokušaja obaranja rekorda.
Kako se orjentirate pod vodom, znate li na kojoj ste daljini?

- Naravno, u svakom trenutku plivanja znam gdje sam, koliko sam prešao, kako se osjećam. Zbog toga sam i izornio, jednostavno sam znao da nije dovoljno dobro. No nema veze, ovo je dobar rezultat, malo sam razočaran, no vrlo brzo je Svjetsko prvenstvo, okrećem se novim izazovima.

Koliko je potrebno priprema za Svjetsko prvenstvo?

- De facto se pripremaš cijeli život, ali za konkretno ovo natjecanje i pokušaj obaranja rekorda jedno osam mjeseci tempiranja forme, treninga kako bi bio maksimalno spreman.

Možete li se sjetiti svoje prve duljine?

- Joj, bilo je to jako davno, ne znam točno, mislim da je bilo negdje pedesetak, najviše šezdesetak metara.

Nekad dvije duljine bazena, jučer sedam. Cilj je bio devet. No bit će prilika, Čolak je čvrst momak, moraš biti jak “u glavi” za ovakva natjecanja, maksimalno koncentriran. Ćut ćemo mi za još mnogo rekorda, ne sumnjamo. Jučer samo nije bio taj dan...Izbornik Vedran Milat: Mi smo u ovom sportu velesila

Želja svih na bazenu, bez obzira na klupske boje, bila je ta da Goran Čolak obori svjetski rekord. Izostalo je to završno uzbuđenje, no takav je sport, ne donosi uvijek ruže.

- Naši su standardi izuzetno visoki, ovaj Goranov rezultat je vrhunski. Ali smo navikli na sami vrh. No, treba javno kazati ‘mi smo u ovom sportu velesila’, ispred mnogi koji imaju višestruko veće budžete.

Goran Čolak, Lidija Lijić, Katarina Zubčić, sve su to svjetski prvaci. Kriterij za ulazak u reprezentaciju biti među osam na svijetu što je za mnoge nemoguća misija. Recimo ovdje je Austrijanac Ralph Staudigl oborio osobni rekord od 78 metara i posljednji je u konkurenciji naših natjecatelja – ispričao nam je izbornik Vedran Milat.

Svakog ronitelja snimaju kamerom i ima četiri pratitelja

Da ne bude zabune, Otvoreno prvenstvo Hrvatske na kojem su nastupila 23 najbolja hrvatska ronitelja na dah, te gosti iz Slovenije i Austrije, je organizirano na najvišim standardima.

Troje AIDA sudaca Mario Žužić, Petar Bojović i Darija Subotin pratili su svakog natjecatelja uz rub bazena, snimalo se svakog natjecatelja kamerom, uključena je štoperica, uz rub bazena razvučen je metar koji je označavao prijeđeni put pod vodom.

Uz to, uz svakog natjecatelja na dvije staze raspoređeni su bili timovi, uz jednu stranu Ivo Birimiša i Miro Jakovljav, uz drugu stranu Toni Vrdoljak i Vicko Gracin koji su u svakom trenutku bili spremni intervenirati i izvući natjecatelja na površinu. Sigurnost neophodno važna svakom ronitelju. (Robert Radica/Slobodna Dlamacija)