Profesionalna ili amaterska, širokog ili uskog vidnog polja, crna, mimetizirana, ili pak transparenta, ronilačka maska je neophodna ukoliko želimo imati bi star pogled kroz more. Uslijed direktnog dodira ljudskog oka sa vodom, svjetlost se lomi pod drukčijim kutom nego u slučaju kada je ispred oka zrak, što rezultira nejasnim, mutnim vidom. Upravo iz tog razloga, ro nilačka maska sadržava zrak u svojoj unutrašnjosti, te na taj način stavlja oko u prirodan okoliš.
Nekad...
Nekad se o volumenu, a da ne govorim o drugim karakteristikama, poput mimetizacije, ili pak metaliziranih (zatamnjenih) stakala, nije marilo puno. Naši stari su bili sretni sa bilo kakvim modelom, ukoliko je služio svrsi. Okrugli komad stakla relativno glatkih bridova, te zračnica automobila i par zakrivljenih komada žice, bili su dovoljni da se izradi ronilačka maska. Zbog ručnog načina izrade, a samim i tim i upitnog stupnja kvalitete, gotovo je nemoguće bilo izbjeći propuštanje mora unu tar maske, ili pak magljenje iste, a kada mi na pamet padne izjednačavanje tlaka u ušima, mogu samo zamisliti kojih su problema imali oni ronioci koji su spomenuti manevar izvodili stiskanjem nosa prstima.
Danas...
Danas je situacija višestruko drugačija. Na tržištu je moguće pronaći stotine modela, te sam gotovo siguran da ne postoji osoba čiju potrebu za maskom nije moguće zadovoljiti. Od onih najobičnijih, amaterskih, sa pla stičnim staklima i gumenom obrazinom, do najsofi sticiranijih koje možemo vidjeti samo na fi lmu, ili u kakvom katalogu vojne opreme, ronilačke maske su najtraženiji, a samim tim i najkorišteniji artikl na moru.
Kako odabrati?
Sama građa maske je relativno jednostavna. Sastoji se od gumene ili silikonske obrazine, jednog ili dva stakla, uglavnom plastičnog okvira, dvije kopče za remen, kao i samog remena. Iako gotovo svaka maska izgleda slično, izuzev nekih izvanserijskih modela, razlike su prisutne, pa je preporučljivo da prilikom kupnje jednog od modela maski isprobate sve što se nudi. Počnimo redom. Već smo spomenuli amaterske modele sa plastičnim staklima i gumenom obrazinom. Upravo ovakvi modeli su i najjeftiniji, naravno, s razlogom. Gumena obrazina, za razliku od silikonske, je znatno tvrđa što može rezultirati lošim prianjanjem na lice, ali i neudobnošću, dok se plastična stakla izgrebu već na sam pogled prema šljunku ili kamenju. Isto tako, magljenje je gotovo nemoguće spriječiti, te su ovi modeli predviđeni za ništa više doli brčkanja djece po plićaku. često se kupuju u kompletu sa disalicom, a set je dostupan već od 50-ak kuna. Maska silikonske obrazine sa temperiranim staklima, klasičnog oblika i crne boje, bila bi model kojeg možemo svrstati na početak kada govorimo o iole ozbiljnijim maskama za ronjenje. One su ujedno i osnova za sve modifi cirane modele, poput maskirnih, ili pak onih sa zatamnjenim staklima, pa ih tako nalazimo i u najširoj ponudi. Samim tim, ovi modeli se svrstavaju u cijenom pristupačnije, a dostupni su već od 150 kn. Stoga, ako tražite klasičnu, kvalitetnu masku za ronjenje, solidne kva litete i višegodišnjeg roka trajanja, a pritom se podvodnim aktivnostima bavite rekreativno, netom opisani model je sve što vam treba. No ipak, razne discipline podvodnih aktivnosti zahtijevaju specijalizirane modele, pa iako su danas svi dostupni modeli dosta slični, te ih je moguće upotrijebiti za razne podvodne aktivnosti, mišljenja sam da univerzalna maska ne postoji. Krenimo redom.
Klasični snorkeling, ili plutanje po površini sa povremenim zaranjanjem na ne dublje od 5 metara, zahtijeva najobičniju masku. Pod ovom „najobičnija“, svrstavamo modele izrađene u raznim bojama oblicima i veli činama. Unutrašnji volumen nije bitan, jer se ne radi o vrsti ronjenja gdje nam je bitna ušteda zraka, kao ni boja, ali ni oblik same maske. Čini mi se da su ovakvi modeli i najrasprostranjeniji na tržištu, jer zadovoljavaju zbilja širok spektar rekreativnih ronioca koji samo žele zaviriti pod površinu. Ovakvi modeli se također koriste i prilikom amaterskog scuba ronjenja (ronjenje sa „bocama“). Ponovno, zbog zraka kojeg koristimo iz ronilačke boce, unutrašnji volumen nije bitan, a s obzirom njida se ipak radi o rekreativnom i relativno plitkom ronjenju, važnost maske bi sveo na udobnost obrazine i spriječeno magljenje. Cijenom, vakve maske su relativno dostupne, te je za njih potrebno izdvojiti cca 200 kn.
Specijalizirani modeli
Podvodni ribolov, ili pak slobodno ronjenje, freediving, u bilo kojem obliku, zbog svoje specifi čnosti zahtijevaju posebne modele maski. Uporabom prije navedenih modela, podvodni ribolov bi izgledao u najmanju ruku neozbiljno, te se upravo iz tog razloga za ovaj sport koriste razne varijante mimetiziranih maski, ali i disalica. Metalizirana stakla još više lovca skrivaju od ribe, a čine treptanje ili pak drugi pokret oka manje vidljivijim. Ipak, u trenucima slabe vidljivosti, ovakvi modeli nisu preporučljivi jer je sama vidljivost poprilično smanjena. Mnogi ovakve teorije slušaju sa podsmjehom, ali oni koji se ovim sportom bave iole ozbiljnije, znaju prepoznati važnost čak i najmanjeg detalja. Zbog što veće uštede zraka prilikom izjednačavanja tlaka, poželjno je da je unutrašnji volumen što manji, kako bismo nepotrebno gubljenje zraka sveli na minimum.
S druge strane, za razne discipline slobodnog ronjenja, koriste se maske isključivo ekstra malog volumena. Naravno, kada vam je svaki mililitar zraka bitan za što dublji ili dulji zaron, da ćete pokušati pronaći što manju masku. U ovim disciplinama, osim navedenog volumena, ostale karakteristike poput boje, nisu bitne, a ako je moguće birati, dobro je izabrati što hidro dinamičniji oblik. Cijene modela maski za podvodni ribolov kreću se od 200 pa i do 500 kuna, a slična je situacija i sa maskama za slobodno ronjenje.
Profesionalne maske
Osim svima nam dostupnih, prije navedenih modela, na tržištu se mogu pronaći i neki, ne baš uobičajeni i svakidašnji modeli. Mahom namijenjeni za profesionalce, maske koje koriste tehnički ronioci ili specijalne vojne postrojbe gotovo je nemoguće uživo vidjeti, a da ne govorim o dostupnosti u slobodnoj prodaji.
Jedan od glavnih razloga je i njihova cijena, pa se tako trgov cima ne isplati držati ovakve modele na svojim policama. Radi se uglavnom o maskama koje pokrivaju cijelo lice, fullface maske, sa integriranim regulatorima za disanje kao i raznim sistemima žične i bežične komunikacije. Ukoliko se radi o klasičnim varijantama maske za autonomno ronjenje, go vori se uglavnom o ekstra kva litetnim i obvezno crnim modelima koje je moguće pronaći i u slobodnoj prodaji. Cijene raznih modela fullface maski uvelike ovise o modelu i tehničkim specifikacijama, kao i o dodatnoj opremi i mogućnostima iste, no ispod 1.000 kn, u pravilu nisu dostupne. Ovakva cijena na prvi pogled i nije previsoka, no znajte da se radi o zbilja najjeftinijoj varijanti. Spomenuti modeli mogu stajati i nekoliko tisuća eura, no bitno je za napomenuti da kada je riječ o tehničkom ili vojnom ronjenju, dubine i uvjeti nisu stav odabira, pa samim tim i u ovom slučaju cilj opravdava sredstva.
Disalice
Samo korištenje maske, bez ronilačke disalice, dovelo bi nas u prilično zapuhano stanje, te bi nam samo ronjenje brzo dosadilo. Disalice su neophodne, a možemo ih svrstati u par skupina. Amaterske, plastičnog, ravnog tijela i gumenog usnika, ove, na tržištu najjeftinije disalice, idu u paru sa isto toliko kvalitetnom maskom. Silikonski usnik i zakrivljeno tijelo, bio bi opis disalice koja zadovoljava potrebe gotovo svakog podvodnog ribolovca. I kod disalica nailazimo na razne modele, pa je tako moguće kupiti klasičnu crnu, mimetiziranu, ili pak prozirnu varijantu, a spomenuti modeli se koriste uglavnom u podvodnom ribolovu. Isto tako, kada je riječ o rekreativnom korištenju, među popularnijim modelima su disalice jarkih boja sa nepovratnim ventilom. Potonji služi kako ne bi morali snagom pluća ispuhivati tekućinu koja se skupi u samom usniku. Cijene disalica se kreću od 30-ak kuna za najklasičnije, preko 100-ak kuna za one sa silikonskim usnikom, pa sve do 150 kuna i više za mimetizirane i za modele sa nepovratnim ventilom.
Na što paziti?
Prilikom kupnje ronilačke maske, kao i kod kupnje bilo kojeg drugog dijela ronilačke opreme, prvo se zapitajte kakva će biti svrha kupljene opreme. Ukoliko ste potpuni amater, te ronite 3-4 puta tijekom dvotjednog godišnjeg odmora, nešto bolje od klasične (čitaj što jeftinije) crne maske silikonske obrazine i temperiranog stakla, nije vam potrebno. Bitno je masku isprobati na način da ju prislonite na lice, bez korištenja remena, te povlačite zrak iz iste na nos, dok se maska ne prilijepi na lice (stvoriti vakuum). Ukoliko to niste uspjeli, te maska negdje ne brtvi dobro, posegnite za drugim modelom. Ovakvo isprobavanje može rezultirati neuspjehom, ukoliko niste svježe obrijani ili pak nosite brkove. U tom slučaju je potrebno pronaći što mekši silikon kako bi brtvljenje bilo što bolje. Želite li se baviti podvodnim ribolovom, bilo bi poželjno da unutarnji volumen bude što ma nji, da je maska prikladno mimetizirana, te da je prije svega udobna zbog višesatnog korištenja. Postoje i modeli sa metaliziranim staklima, no u ovom slučaju vidljivost je nešto manja.
Temperirano staklo
Gotovo svi modeli sadržavaju temperirano staklo. Temperirano staklo je jedno od dvije vrste sigurnosnog stakla koje se koristi u slučajevima kada obično staklo može biti potencijalno opasno, a nastaje zagrijavanjem na visokim temperaturama, te naglim hlađenjem običnog stakla što ga čini 4-5 puta jačim i izdržljivijim od običnog stakla. Zbog posebne termičke obrade, temperirano staklo je i vatrootporno, te se u slučaju pucanja raspada na više manjih oblih komada, smanjujući na taj način opasnost od ozljede rezanjem. Upravo zbog takvih tehničkih karakteristika, temperirano staklo se našlo u širokoj upotrebi, poput automobilskih stakala, a sve češće se postavlja i kao u uvijet prilikom gradnje modernih građevina. U ronilačkom svijetu, nalazimo ga kod ronilačkih maski, a označeno je velikim slovom T, ili jednostavnim natpisom „TEMPERED GLASS“ u jednom od kutova stakla.
Odmagljivanje
Prije prvog korištenja maske, potrebno je odmagliti stakla. Maska se magli iz više razloga, a glavni je kondenzacija, odnosno razlika u emperaturi lica i mora, što rezultira magljenjem. Kako bi kondenzaciju sveli na minimum, poželjno je ohladiti lice u moru na način da uronimo glavu u more, te dišemo samo sa disalicom otprilike 2-3 minute. Ovakav postupak će pomoći i u samoj pripremi zarona.
Osim kondenzacije, maska se magli i zbog samog načina izrade. Na staklu ostaje nevidljivi sloj silikonske pare koju je potrebno odstraniti. Na tržištu je moguće pronaći razne antifogging (sredstva koja spriječavaju magljenje) proizvode u obliku tekućine ili spreja. Uglavnom su korisni, a korištenje je jednostavno. Naijeti tekućinu, ostaviti 10-ak minuta, te isprati. No, uvijek, pa po gotovo danas, kada su stakla zbog što manje dioptrije sve tanja, ovakav način odmagljivanja i nije dovoljan. U narodu su poznate raznorazne metode, poput mazanja stakala sa pastom za zube, trljanja krumpirom i slično, no jedna je tehnika zbilja okazana. Paljenje stakala na prvi pogled izgleda opa sno, no upravo zbog već spomenute termičke obrade, do pucanja ne dolazi. Naravno, nije potrebno iskušavati granice, već je dovoljno svega 10-ak sekundi sa otvorenim plamenom upaljača preći preko unutrašnje strane stakla. Ovakav postupak je nekada potrebno ponoviti i nekoliko puta, no uglavnom, već nakon prvog puta su vidljivi rezultati. Sve što nam ostaje je oprati garež nastalu paljenjem, te pljuvačkom isprati staklo neposredno prije ronjenja. Ispiranje pljuvačkom je potrebno svaki put prije nego stavimo masku na glavu, te je to defi nitivno najbolji način odmagljivanja.
Maske sa dioptrijskim staklima
Gotovo svaki proizvođač u svojoj ponudi ima dioptrijska stakla za maske. Radi se uglavnom o staklima negativne dioptrije (kratkovidne osobe), ok su modeli sa + dioptrijom rijetko zastupljeni (osobe koje imaju poteškoća sa gledanjem na blizu). Astigmatizam je u potpunosti nezastupljen zbog teškog načina izrade, ali i zbog unikatnosti. Dioptrijska stakla su uglavnom dostupna svakih pola broja (-1, -1,5, -2 itd.), a moguće ih je kupiti u dioptrijama od -1 pa do -7. Cijene ovakvih stakala su uglavnom oko 200 kn za komad, kupuju se odvojeno zbog uglavnom nejednake dioptrije oba oka, a sama montaža je jednostavna, te je preporučljivo da se obavi od strane trgovca, kako bi se eventualne pogreške svele na minimum.
Organizacije
