Murina žutošarka

Zamislite usta, dva broja veća nego što bi trebala biti, naoružana nizom čunjastih oštrih zuba uglavljenih u neobično snažne vilice. Hladan pogled te ribe nudi samo jezu, bez trunke milosrđa, a splet mišića i tetiva pod sluzavom naboranom kožom ne poznaje umor. Da, to je murina žutošarka. Murinu smo do unatrag desetak godina nalazili u južnom, rjeđe u srednjem Jadranu dok je na sjeveru bila gotovo nepoznata riba. Danas, zahvaljujući prvenstveno globalnom zatopljenju, imamo priliku loviti te prekrasne ribe u svim dijelovima našeg mora. Zbog svoje lakomosti često završi na parangalima i udicama zamršena u nevjerojatno komplicirane čvorove. I koliko god izgledala beživotno i iscrpljeno, uvijek će smoći snage za još jedan ugriz. Usmrćena, ostavlja dojam želatine. Mlohavo, izduženo tijelo s neproporcionalno sitnom glavom, prošarano nepravilnim žutosmeđkastim mrljama, je teško zamisliti kao nemilosrdnog lovca sa hridi i stjenovitog dna. Preko dana sakrivena u svojoj rupi tek povremeno proviruje kao da se želi uvjeriti da je sve onako kako je i ostavila. Jao si ga neopreznom uljezu! Murina napada i bez očitog povoda. Pritom se nimalo ne obazire na veličinu plijena pa će bez premišljanja napasti i ronioca koji se, ni ne znajući približio njenoj rupi bliže od pristojne udaljenosti.

Oprez – otrov!

Zbog sitne svijetlo uokvirene zjenice, pogled murine se doima hladnije i okrutnije nego u ostalih morskih predatora. Pored izuzetno oštrih zuba kojima sa lakoćom progriza i deblje ronilačko odijelo, usta murine kriju još jedno strašno oružje. Otrovne jednostanične žlijezde pri ugrizu putem njene sline dospijevaju u ranu i tek tamo počinju lučiti otrov. Strahote uzrokovane ugrizom murine su bile poznate i Starim Rimljanima. Tako Plinije Stariji bilježi postojanje bazena sa živim murinama na čiji su spomen drhtale kosti neposlušnim robovima i gladijatorima. Rane izazvane ugrizom murine su uvijek ružne, a ugriženo mjesto unatoč pravovremenoj liječničkoj interevenciji godinama ostaje modro i bolno utrnuto.

Osim toga, i njena krv je također otrovna. No srećom, kao i svi riblji otrovi i ovaj je termolabilan, pa se kuhanjem ili pečenjem otrov u potpunosti neutralizira. Nedavna istraživanja su svim užasima kojima su ispredene legende vezane uz ovu ribu dodala još jedan detalj. Murina nema jednu nego dvije čeljusti. Druga, izvana nevidljiva, smještena je u ždrijelu baš kao kod Aliena, glavnog junaka istoimenih SF filmova. Kada murina zagrize svoj plijen tada se ždrijelna čeljust otvara i pokreće prema naprijed prihvaćajući zalogaj. Kada ga prihvati, prednja se čeljust otvara, a stražnja zalogaj povlači prema ždrijelu. Nakon što dospije u zadnji položaj, ponovo se zatvaraju prednje čeljusti i cijeli se postupak gutanja ponavlja.

Noćni razbojnik

Murina je noćna riba pa su dnevni ulovi vrlo rijetki, a ostvaruju se jedino ako naješkana udica padne u neposrednu blizinu rupe u kojoj murina leži.
No zato noću postaje potpuno drugačija. Sa zalazom sunca nestaje pospanost i inercija i murina se pretvara u pravog razbojnika koji ne oprašta ničemu na što naiđe. Sitni beskralježnjaci, rakovi, glavonošci, ribe, ništa nije sigurno kad murina lovi. Zahvaljujući istančanom čulu mirisa, u potpunom će mraku nepogrešivom preciznošću pograbiti plijen. Ugriz je munjevit. Tek kad se plijen omamljen otrovom i gubitkom krvi primiri, slijedi drugi, dublji ugriz. Za cijelo se to vrijeme murina polako i uporno povlači unatrag kao da želi plijen odvući u rupu, čak i kad rupa nije u blizini.

Nema pravog poteza

Sa naješkanom udicom murina postupa jednako kao sa živim plijenom. Jedina je razlika u tome što u trenutku kad osjeti ubod udice prestaje sa povlačenjem i pokušava se u mjestu osloboditi čelične napasti. Indikatori se pritom rijetko oglase, a štapovi ostaju tek malo napetiji nego što su bili. Zbog stanke između dva ugriza murine se najčešće kače za usta, za razliku od ugora koji svoj plijen odmah gutaju. Zakačena je murina u stanju ostati na mjestu i do pola sata ničim ne odajući prisustvo. Kao da ubodom udice postaje svjesna povezanosti strune i neposredne opasnosti po život. Kontra gotovo i nije potrebna, a u izvlačenju i nema nekog značajnijeg otpora – tek nešto malo batrganja i zavlačenja. Prava drama počinje u trenutku kada murina izroni.

Majstor za čvorove

Od lovine koja pruža gotovo zanemariv otpor, murina u trenu postaje opasnost za sve što joj se nađe na putu. Izvijajući tijelo u nevjerojatno komplicirane krivulje, formira čvorove koje "svlači" preko glave prenoseći ih na strunu. Za cijelo to vrijeme neprestano grize sve što joj se nalazi pred gubicom uključujući i vlastito tijelo.
Sve se to događa živčanom brzinom i nevjerojatno žilavom upornošću. U tim trenucima tijelo murine postaje splet mišića i tetiva izuzetno velike snage koji je gotovo nemoguće obuzdati. Ukoliko je ulovljena parangalom najčešće zamrsi nekoliko susjednih prama, no u ribolovu udicom najčešće ne stigne napraviti toliku strku.

Živa ili mrtva

Izvučenu murinu treba čim prije usmrtiti jer živa predstavlja stalnu i neposrednu opasnost za sve u blizini, na palubi ili obali. Za to je najčešće dostatan tek jedan ubod nožem, neposredno iza glave. Naravno, ukoliko je namjeravate osloboditi, egzekutorski dio se preskače. Za puštanje ove ribe nije dovoljno samo prekinuti pic i reći "neka ide". Zaostala udica u njenim ustima najčešće izazove infekciju koja je ubrzo i ubije. Stoga je prije puštanja udicu potrebno izvaditi. Ni u ludilu ne pokušavajte prihvat izvoditi golim rukama. Taj bi vas potez mogao stajati šake. Murinu je potrebno ukliještiti neposredno iza glave ili je prihvatiti posebnim ribičkim kliještima za donju vilicu, te drugim, dovoljno dugačkim kliještima izvaditi udicu. Oslobođenu murinu nije potrebno animirati. Puštena ubrzo će se zavući u kakvu rupu i već iduće noći nastaviti svoj prekinuti lov. 

Murina nije ružna

A pribor... Murina nije izbirljiva i kao što sam rekao, guta sve što joj ponudite. Veličina udice kao i debljina strune ili sajle nije od nekog značaja. Trebalo bi samo izbjegavati tanke promjere koji lako pucaju. Unatoč svom izgledu i jezivim navikama, murina je prekrasna i jedinstvena riba, kao stvorena za surovo hridinasto dno. Tko god ju je vidio kako se provlači između stjenovitih oštrica, morao je ostati zadivljen elegancijom i skladom pokreta. Njeno mjesto u hranidbenom lancu je od izrazite važnosti pa je ne treba nepotrebno ubijati.