Varalica, vobler ili opće prihvaćena "rapala".

U prošlom tekstu smo "kupili" štap i njemu adekvatnu rolu na koju smo namotali upredenicu, svezali predvez i privezali kopču. Sada je vrijeme da potrošimo zadnju paru i kupimo varalicu/e. Odmah u početku dozvolit ću si da malo skrenem s teme te da spomenem i napomenem činjenicu koja odvaja amatere od profesionalaca, dobre od odličnih, prosječne od vrhunskih i najbitnije one koje se pita od onih koji bi voljeli bit pitani. Nije bitno da li si stolar ili arhitekt, znanje i perfekcionizam pri obavljanju neke radnje proizlaze iz dubinskog poznavanja materije kojom se bavimo te spremnosti da u istu uvedemo neuvedeno-novo što će u realnosti prvenstveno značiti prepoznavanje valjanog u moru nevaljanog. Davno je netko pametan rekao kako je prošlost ogledalo budućnosti i obrnuto i bio je u pravu,  tako će istinski poznavatelj prošlosti materije uvijek biti u prednosti pred onim koji o prošlosti posla nema pojma. Ne tvrdim da ukoliko želite biti dobar ribolovac morate na pamet znati cijelu povijest ribolova ali smatram da ste veći ribolovac ukoliko znate od kuda je i zašto je sve onako kako je. Isto tako se nadam da će vas tekst u nastavku barem djelomično osvijestiti i natjerati da počnete razmišljati svojom glavom a ne da slijepo vjerujete preporukama prodavača ili pak živite u nadi kako ćete jedan dan doći do "tajne informacije" o superlovnoj varalici koja će promijeniti vaš ribolovni život.

Mnogi, usudio bi se reći i većina ribolovaca, varalice naziva rapalama što zapravo nije ispravno jer je to naziv branda, ipak nerijetko me pitaju da li lovim rapalama od youzurija i sl.? Kako bi istinski shvatili problematiku odabira voblera, razlog zbog čega postoje takva pitanja i ono bitno u cijeloj priči, osjećat ću se slobodnim da vas povedem u povijest i ispričam vam jednu od najvećih ribičkih priča svih vremena.

Sve je počelo 30-ih godina prošlog stoljeća u Finskoj: tiho veslajući preko jednog od brojnih jezera, loveći ribu nekom vrstom parangala, gladni ribar genije primijetio je nešto što će kasnije promijeniti kompletnu sliku i povijest ribolova. Nedaleko od njega zagledao je štuku kako se zalijeće u jato malih ribica, dalje gledajući zaključio je: velika riba jede malu ribu i to onu malu ribu koja je ranjena ili bolesna, ribu koja pliva drukčije (ima drukčiji wobl). Shvatio je kako će, ukoliko uspije napraviti imitaciju bolesne/ranjene ribice, moći uloviti više ribe nego gubeći vrijeme ješkajući parangale. Nakon popriličnog broja neuspjelih pokušaja da izradi prvu varalicu, uz pomoć lokalnog ribara sa jezera Päijänne i prijatelja Akselija (postolara koji mu je posudio rezbarski nožić i brusni papir koji je onda bio rijedak) stvara prvi uspješan vobler sa vibracijom koja imitira ranjenu ribicu te 1936. započinje eru varaličarenja. Legenda je rođena! Ime mu je Lauri Rapala. Prvi vobler bio je izrađen od pluta, obložen sjajnim omotom od bombona kako bi dobio potreban odsjaj a umjesto laka koji je tada bio izrazito skup bio je preliven otopljenim fotografskim negativima. O efikasnosti varalice govore i priče Laurijevog sina koji tvrdi kako je Lauri dnevno na parangale lovio oko 3 i pol kile ribe u prosjeku dok mu je varalicom rekord u jednom danu prelazio 270 kila(!!). Kao što je bilo i za očekivati riječ o lovnosti umjetnog mamca proširila se vrlo brzo tako je početkom drugog svjetskog rata Lauri već započeo proizvodnju umjetnih mamaca za ostale ribare a spomenuti će mamac kasnije postati najpoznatiji i najprodavaniji mamac svih vremena koji se naravno proizvodi i danas a zove se Rapala original. Svoje sam prve brancine ulovio upravo na njega a gotovo da i nema ozbiljnog spinera koji u kutiji sa mamcima nema bar jednog "originala". Zašto pričam cijelu ovu priču? Ne zbog toga da varalice ne biste nazivali rapalama (to samo govori koliko je Rapala jak brand kada je ljudima normalno da svaku varalicu nazivaju rapalom) nego zbog toga da vam ukažem na bitnost akcije mamca (vibraciju) i viziju, odnosno volju ribolovca da probija granice i odlazi u nepoznato, testira, gleda, promatra i zapaža u vlastitom okruženju. Rekli smo da je Lauri imao nekoliko neuspjelih pokušaja stvaranja lovnog voblera, u vrijeme kad je on stvarao varku nije bilo mogućnosti igranja raznoraznim bojama jednino što je određivalo da li će varka biti lovna ili ne bila je vibracija mamca tzv. wobble tako je i danas. Stoga se ne dajte zavaravati šarenim pakovanjima i marketinškim trikovima nego se raspitajte kod iskusnijih spinnera što kupiti ili ipak pročitajte tekst do kraja...

U trgovini  

Izbor varalica je u nekim trgovinama doslovno zastrašujući međutim u nadi da ćete osjetiti „tu“ vibraciju i kasnije je znati prepoznati sami ukoliko naiđete na varalicu istog rada u nastavku ću spomenuti nekoliko varalica iste vibracije različitih proizvođača koje su se sve pokazale lovnima u lovu na brancina kao i na druge morske predatore, pa krenimo redom od prve ikad napravljene. Rapala „Original“ u boji S i B i veličini 7-9-11 su varalice koje su definitivno izvadile najviše riba u povijesti varaličarenja. Poznajem nekoliko starijih spinera koji dan danas ne prihvaćaju ništa drugo osim nje. Sjećam se svog prvog brancina, ulovio sam ga baš na originala 9 u boji „S“. Cijelu sam večer proveo bezuspješno spinajući na rivi. Oko 11 odlučio sam se na povratak kući, vraćajući se prema autu trebao sam prijeći preko mostića na kojem je sjedio „stari Frane“, već poznat iz viđenja, međutim i on je pakirao štap, kaže kako cijelu večer gleda brancine ispod mosta i ne može im ništa. Niz korenat je puštao dvije male varalice opterećene malim olovom, međutim bez griza. Bacio sam pogled preko ograde i gle stvarno, korenat i mala lampadina koja je svjetlila na kraju mosta bili su dovoljni da okupe nekoliko manjih brancina. Lakom i nabrijan, iako umoran ponovo slažem štap i stavljam onda jedinu varalicu, zabacujem niz korenat, puštam da mi struja odnese varalicu još malo i nakon nekoliko namotaja osjećam ono na šta sam čekao dvije godine, griz brancina. Da, da dvije godine sam lamatao svakih par noći bez ijedne ulovljene ribe...koja je to volja bila, a nigdje nikog ko bi bar savjetić dao. Lagano, sporo povlačenje, skoro stajanje u mjestu kontra struje bilo je dovoljno da original isprovocira griz. Tu sam večer ulovio još jednog, shvatio da je sporije brže i 3 sata kasnije otišao kući kao spiner, bar sam onda tako mislio. Kasnije sam ulovio još nekoliko brancina na istog originala međutim bio je već kraj proljetno-ljetne sezone i za daljnje akcije trebalo je čekati jesen. Sa jeseni su došli novi ulovi, nove vrste, nove pozicije, a sljedeće proljeće i novi prijatelji
Tako sam jedne večeri kasno nakon posla krenuo na more, oko 22:30 i po dolasku na poziciju vidio sam da mi je omiljeno mjesto zauzeto sa strane tada jedva poznanika, a kasnije prijatelja, partnera i učitelja. Na moje pitanje dal ima šta odgovara sa „ne, al sad će počet i izguštat ćeš se, ja moram doma“ vadi varalicu iz kutije  „evo, to ti poklanjam, stavi ju i lagano je ubrzavaj vrhom štapa kontra struje 1,2…..3 uz ultrasporo namatanje“. Hagy odlazi doma a ja u čudu radim kako mi je rekao i u sljedećih sat vremena dobivam 5 brancina i gubim ih još bar toliko za što sam tada okrivio neiskustvo. Dao mi je Monarch Dokov „Dok 7“. To sam proljeće proveo loveći na njega kombinirajući ga sa originalom i pokojom novom varalicom koju bi si priuštio, međutim kad je trebalo izvući večer uvijek bi se vraćao na „poklonjenu“ bar neko vrijeme. Kako se sezona bližila vrhuncu sve sam češće primjećivao kako mala varalica uvijek probire male ribe a kad bi konačno zakvačio veću izgubio bi je zbog malih udica. Nema što nisam pokušavao, a stavljanje većih udica nije bio dobar izbor jer su velike udice narušavale rad varalice. Jedino bi ponekad u danima ultrakorenta skidao samo prednju udicu i stavljao umjesto nje skoro duplo veću kako bi malo „ulijenio“ varalicu odnosno usitnio/smirio vibraciju i na taj način dobio pokojeg brancina više što je i bio slučaj. Brojim ih na veliko i ide mi…..bar sam onda tako mislio.  

Prijenos težine

Uz ostale razloge, od kojih je najbitniji želja za eksperimentiranjem, zbog kojih sam se ostavio Originala i Doka bila je i činjenica da ih nisam mogao zabacivati koliko sam htio, što zbog lakoće same varalice, što zbog načina izrade varalica. Ono što mi je trebalo je bila varalica sa prijenosom težine. Naime, modernije plastične varalice u sebi imaju tubicu koja na svakom kraju ima magnetić a kroz nju se „šeće“ željezna kuglica koja prilikom zabačaja stoji na jednu stranu tubice, a prilikom povlačenja na drugu, time omogućuje prijenos/decentralizaciju težine u stražnji dio varalice prilikom zabacivanja što znači duži let, prilikom pada u vodu kuglica se vraća u sredinu i varalica radi normalno. Proveo sam nekoliko mjeseci tražeći varalicu koja će letjeti daleko i praviti isti „frrrrrr“ efekt kao Dok i original prilikom povlačenja. U tom periodu haranja dućana i pustošenja vlastitih bankovnih računa naletio sam na  Maria Fake bait tada, ako se ne varam, tek novi mamac kojeg sam mogao dobiti u samo jednoj boji-KIRH. Odlučio sam se za 6-icu i kupio ga zajedno sa hrpom od još nekoliko varalica. Po prvom zabačaju znao sam što sam kupio, varalica je lovila sve a pogotovo se dobrom pokazala za tehniku twichanja lica, tako je broj ulovljenih jedinki po ribolovu redovno bio dvoznamenkast a nisu joj bili strani ni tada već rijetki brancini.

Zima je prošla u znaku smrzavanja sa puno obaveza i ne tako puno ulova, za kraj nas je još počastila neviđenim burama i nezapamćeno niskim temperaturama vode, kao da nije htjela odustati; „ne moliva zima, bi' će da bi stila da je pamtimo“. Iako sam gotovo mrtvu vodu skroz zapustio štapom, puškom sam zabilježio nekoliko „nikad više“ ulova brancina. Izgleda da su zbog izrazito niske temperature vode, koja u Istri većinom nije prelazila 6-7 stupnjeva, brancini (isto kao i ostala riba) bili primorani promijeniti/prilagoditi cikluse kretanja odnosno reducirati migracije. Tako ih se na nekim pozicijama moglo naći „na pola ledene“ kako leže po rupama di su već davno trebali otići itd. Pod pretpostavkom da su zbog  netipične situacije ostali netipično blizu poduzimam netipične mjere i proljetnu sezonu netipično počinjem već početkom četvrtog mjeseca. Uspjeh je izostao, međutim svrbe me ruke i nešto mi ne da mira. Vozeći se smrznut doma jedne noći, ne skrivajući nervozu izazvanu „gubljenjem vremena“ i živaca zabacujući u mrkli mrak na još ionako preledenom noćnom zraku, stručno krešem nekoliko ne prosto složenih nego prostih složenih rečenica obećavajući sam sebi da ću ohladiti od spinna  na još neko vrijeme jer mi je teorija u k****! Te sam noći zaspao nemiran. Iako sam se trudio zaboraviti more, jutro i prčkanje socijalnim zlom (fejsbuk) na nos mi nabijaju sliku brancina, izgleda oko kile i po, ulovljenog nedaleko od mjesta di sam ja lovio, ALA (!!)….(red-dva prostih složenih i glađenje tipkovnice me smiruju)… Razmišljam:

Brancini su zbog tek prošlog mrijesta i nemogućnosti relativno normalnog obavljanja hranjenja, što zbog preledene vode, što zbog nedostatka hrane (za što je ponovno kriva ista ta temperatura) izrazito gladni, slabi i hlapljivi. To nas dovodi do geparda (!). Gepard je najbrža mačka na svijetu koja ukoliko ne ulovi plijen u tom jednom turbo-trku sebe dovodi u situaciju da joj je život na kocki jer je sad već turbo potrošen i turbo gladan, bez snage i mogućnosti da ponovo potrči istom brzinom. Stoga će lukava mačka uvijek tri puta promisliti za čime se i kada isplati trčati što nas ponovno vraća na brancina. Recept debljanja i vraćanja snage glasio bi: što veći kalorijski unos uz što manju potrošnju energije što znači da će ako je to istina, a je, u ovom periodu hladne vode i nedostatka energije brancin birati samo velike zalogaje. To je to, povećat ću mamac.

Zvono za kraj već prenapornog radnog dana dobro je zakasnilo i zvoni debelo iza 21, za sobom ostavljam dreku, negodovanja i sam sebe lažem da dizanje u 5 sutra ne bi trebalo biti problem a pola sata vožnje do pošte u biti niti nije tako puno. Kiša je tek prestala, iako brbljav ne znam riječi kojima bi opisao miris na koji je more te večeri mirisalo. Štap nisam ni složio a koljena su mi klecala od uzbuđenja, uvijek sam tvrdio, napisat ću i tu: znao sam da ću uloviti pravu ribu iako još nisam ni zabacio. U glavi su mi zaključci od neki dan i činjenica kako nemam vremena za pipanje terena, idem direktno u glavu, hot spot i najveća varalica iz kutije. Po prvi puta vadim još jedan Hagyjev poklon, debeli  Dokov heps 12 u boji GAV i spuštam se do mora. Prvi zabačaj ništa, drugi sve petljam, raspetljavam u mrklome mraku, ne palim svijetlo ni slučajno, ne pada mi na pamet i nakon desetak minuta napokon raspetljavam. Treći zabačaj ide baš tamo di treba, u doslovno kvadrat mora di se lome dva korenta, brži i sporiji. Kako je varka takla površinu odmah radim lagani bijeg, ubrzavam ju, na taj način imitiram maloga ciplića koji skoči pa naglo kidne u stranu. (pretpostavljam da ne skoči pa se pusti da lagano pluta u mjestu prije nego zapliva) Učinilo mi se kao da je nešto promašilo varalicu u tom momentu ubrzavanja, zastajem na sekundu i ubrzavam ponovo-DUM(!!!)…ZZZZZZZZZ. Nakon par minuta nasukavam brancinetinu od preko 70 cm i 4.60 kg. Pakiram njega, štap i budim Hagyja-TU SU!! Sad znam sve….ili sam onda bar tako mislio.

Temperatura vode povećala se sukladno sa brojem brancina u „bari“, tako se Hagy prebacio na heps 8 dok sam ja bjesomučno pokušao dokazati inferiornost spomenutog mamca. Ponukan dobrim iskustvima ponovno sam nabavio, tad već izgubljeni fake bait, al ovog puta 9 cm u istoj boji i obećao kolegi da ću u sljedećih, udarnih, mjesec dana dokazati kako nema pojma. Uslijedio je jedan od najaktivnijih perioda u mojoj „spin prošlosti“ a ulovom smo dobro zagrabili u troznamenkasto. Imao  sam nešto više izlazaka na more od kolege tako da sam sezonu završio sa većim brojem nasukanih riba, dok je profesor odnio „utješnu“ pobjedu za najveći broj riba u jednu večer. Eh, toliko o dokazivanju. Iako nije svake godine isto, cake koje su radile onda a rade i sada, većinom se sastoje od neujednačene prezentacije mamca. I jedan i drugi smo dobivali grizeve prilikom ubrzavanja ili usporavanja mamca, ponekad bi čak potpuno zaustavio mamac u mjestu, kad bi krenuo, dobio bi griz. Ovisno o poziciji i jačini/smjeru struje varalicu bi ponekad bacao na način da je sama struja nepravocrtno dovede pred brancina odnosno na mjesto di brancini dočekuju nemoćne, ranjene ribice nošene korentom. Tada ne bi namatao rolom nego bi vrhom štapa tjerao varalicu da blinka (izvrće bokove) u mjestu a rolom kupio samo eventualni višak špage. Spomenuta mjesta su većinom džepovi u korentu, obično se nalaze iza potopljenih predmeta, puntica ili iza naglih podvodnih ili priobalnih oscilacija u terenu, di su struje nešto slabije ili voda mješa pa se čak pojavljuje i lagani kontra-korenat. Idealno mjesto za brancina da legne i u mjestu sačeka laki zalogaj koji mu struja donese ili pak izleti na metar-dva udaljen plijen. Primijetit ćete da se ponekad grizevi ponavljaju točno na istome mjestu, što nije slučajnost, tada zapamtite grotu na kojoj stojite i vratite se ponovno TOČNO na nju jer ste našli „spot“ koji će vam vjerojatno davati još ribe kad za to dođe vrijeme.
Vratimo se na „sukobljene“ varalice. Evidentno je da su se i jedna i druga varalica pokazale izrazito lovnima međutim uz činjenicu da se za cijenu jednog fake baita može dobiti gotovo dva hepsa a da je moj fake bait nakon svakih 40 riba bio gotovo neprepoznatljiv, dodajem u kutiju nekoliko „pobjedničkih“ i nestrpljivo čekam jesen. Ljeto sam proveo rijetko spinajući sa barke i zabavljajući se šurima, felunima, pirkama i pokojim domaćim brancinom.

Heps 8

Iako sam u to vrijeme bio poprilično nabrijan na „plastiku“ prvi lov sljedeće jeseni započeo sam loveći hepsom 8 GAV na jednom od nekoliko izvora koje posjećujem u ranijem djelu sezone jer se tamo brancini najprije okupe. To traje oko 2-3 tjedna, tada ponovo nestaju i vraćaju se nakon 20-30 dana u većem broju, tada ih nalazimo po svuda. To je onaj dio godine kad polako svi već kuže da su tu i kreće sezona brancina što je pravom spineru, po meni, tek bonus. Uglavnom, u prvih nekoliko zabačaja dobivam jednog kilaša i to je to za tu večer. Oduševile su me karakteristike ovog, inače drvenog, mamca. Nije bilo prijenosa težine međutim usprkos tome mamcem se solidno da zabaciti čak i po vjetru a činjenica da ponovno lovim drvom, s nečime što za razliku od plastike ima dušu, tjera me da se osjećam bliže Lauriju i dovoljan je razlog da sa njime provedem ostatak jeseni. Sljedeći bitan lov dogodio se sredinom 11. mjeseca, sa Monarch Dokom osobno, našli smo se na ožujskoj iako je bio studeni da pogledamo novi heps 8 u boji SFC, žutu boju prema kojoj, moram priznati, tada nisam gajio nikakve simpatije. Nije nam trebalo dugo da se ostavimo kafanskih poslova i odemo isprobati „žuću“. U sat i pol ispunili smo sve norme, zakonske a i one dobrog ukusa. Nema smisla pričati o brojevima samo ću izdvojit prvu „žućevu“ žrtvu sa moje strane, brancin od 3 i pol kile i jedno dokvo gubljenje ribe koja je morala biti 6 kg+ jer se uopće nije dala s mjesta. „The večer“ je bila mračna, oblačna i vjetrovita što je uvelike pasalo odabranom koloru, istini na volju vrijeme je bilo idealno za SFC međutim o tome ćemo kasnije u tekstu. Zbog  izrazitno tamne noći i mutne vode voblere smo i ja i Dok vodili izrazito sporo, jedva da ne isplutaju, uz pokoji cim vrhom štapa tek toliko da varalica jednom blinkne uz jedva primjetnu promjenu brzine što je bilo dovoljno da se isprovocira griz. Kasnije sam na Žuću ulovio još brdo brancina pa čak i po bistrim i mjesečinom okupanim noćima, međutim to je priča za sebe. Trenutno uživa penzionerski staž u povlaštenoj kutiji zajedno sa nekoliko već spomenutih varalica. Kad sam otkrio boje znao sam da znam sve, ... ili sam bar tako mislio.

Spomenuli smo nekoliko mojih favorita koji provjereno love i načine kojima se njima lovi, a kako to nije tekst u kojem reklamiram niti želim reklamirati, red je da nadodam još nekoliko proizvođača i modela varalica koje nisu toliko često na kraju mog predveza iako sam i na njih ulovio pokojeg brancina, a možda će te lakše do njih ili ih već imate ili ili ili.  Rapala (x rap, max rap) Megabass (ito, fx9) Yozuri ( pins i christal minow) DTD gavun itd. To su sve varalice koje dobro love brancina zbog vibracije koju imaju, nema smisla da vam sada pričam što je krupna što sitna vibracija i kakva ona točno mora biti da bi „radila“ nego probajte par od spomenutih i zaključite što im je zajedničko. Osim toga moram spomenuti rijetke i samozatajne majstore/ribiče koji su temeljem enormnog iskustva sakupljenog tisućama sati provedenih na vodi sami počeli izrađivati varalice. Imao sam prilike probati nekoliko takvih varalica koje se obično ni ne može nabaviti jer ih novac ne kupuje i moram priznati da me je ugodno iznenadila svaka, kako lovnošću i izradom tako i trajnošću premaza. Stoga, ukoliko u vašem kraju ima neki barba koji pravi vlastite varalice ne rugajte mu se megabassevima od 300 kn nego ga zamolite da vam da ili proda jednu njegovu.

Boja

Boja mamca/varalice je tema koja se često nameće kako na forumima tako i na javnim raspravama (pijankama) međutim, ukoliko se mene pita, boja sama po sebi nije nešto što može biti standardizirano, ono što lovi na mojim terenima u Istri možda ne lovi u Dalmaciji i obrnuto, čak se situacija može razlikovati i od pošte do pošte. Ono što je sigurno je da ista vibracija brancina lovi i tu i u Grčkoj. Nadalje, u noćima bez mjeseca, oblačnim i škurim noćima, te u mutnoj vodi bolje će raditi nešto svjetlije varalice npr. žute sa bijelim trbuhom (SFC), plave itd. Kako bude voda bistrija ili noć sa više svijetla tako je bolje da kolor bude što prirodniji. Za oblačnih dana i noću kad je nešto mutnija voda odlično rade siva ili crna leđa u kombinaciji sa crvenim trbuhom itd. Eksperimentirajte, gledajte, isprobavajte i ne budite škrti podijeliti svoja iskustva sa drugima bez obzira koliko teško do njih došli, na taj način i vi ćete doznati nešto novo što niste znali. Razmišljajte logički i ne zaboravite da je brancin lukava i snalažljiva riba, morski vuk koji mijenja način ishrane i po 4 puta na dan, bez obzira na okruženje u kojem se nalazi. Promatrajte male ribice u okruženju di lovite i pokušavajte ih imitirati varalicom. Eto sada znate sve.....ili bar ja tako mislim.