Lagana panula za gušt – 1. dio

Marin Huzjak

Nije sve u tunama, zubacima, gofovima... do tog stupnja ribolovnog iskustva s grabežljivcima treba prijeći dalek put, krenuti polako, stepenicu po stepenicu i puno sati provesti u bezuspješnom lovu. A lagana panula je idealna tehnika s kojom se brzo upoznaje more i život u njemu.

skaram

Sjećam se svoje prve ribe ulovljene na panulu, tamo negdje u ljeto poslije 4. razreda osnovne škole. Ćaća je u to vrijeme dosta lovio panulom brancine, a u svojoj “kutiji s tunjama“ imao je jednu šarenu varalicu, za slatkovodni ribolov, koja mu očito nije trebala. Mene su varalice oduvijek fascinirale, onako šarene i sjajne, naoružane rampinima. Svojoim izgledom su odavale da se tu radi o nečem puno ozbiljnijem od pukog naganjanja glavoča, špara i kneza po portu, odmetom nadivenim komadićem ugrca. Samu varalicu sam tada nazivao panulom, nisam znao da je to ustvari naziv za cijelu konstrukciju, štoviše, cijeli koncept lova. A kad sam užicao tu “panulu“, i prebacio je u svoj pribor, ni'ko sretniji od mene. Sutradan sam otišao u zoru na kamenja iza parapeta na rivi. Montirao sam svoju panulu na štap, metar poviše nje stavio 2 olovnice od 3 grama, i sve to zabacio što sam dalje mogao. Kad je panula pala i potonula u po' dna, počeo sam vuči s kratkim ali energičnim trzajevima. Nakon desetak metara udarila mi je riba, kontrirao sam i počeo je privlačiti. Obzirom da se radnja odvijala iznad pijeska, mogao sam i pretpostaviti što je napalo moju “panulu“. Dovukao sam velikog pauka žutca iliti ranja. Pošto sam znao da taj teren obiluje ranjima, sastavni dio mog ribolovnog pribora u to vrijeme činila je i letva, tanji komad drvene daske kojim bi primirio opasnog ranja (čitaj: rascopao mu glavu) da mi ne stvara probleme dok ga skidam s udice. Iako se tehnika s kojom sam ga ulovio danas naziva spin, meni je to u ono vrijeme bio lov panulom. Odmah sam se zaljubio u panulu, i nastavio to jutro spinati ranje dok god su grizli. Panula je po meni značila dvostruki uspjeh, dvostuki ulov, dvostruku prevaru. Ne samo da bi riba zagrizla nešto što nesmije, nego bi je prevario da zagrize i nešto što nije jestivo. To su meni bili strašni gušti, uostalom, tako je i danas, panula je kraljica svih ribolovnih tehnika.

I perga je predator

Ubrzo me ćaća počeo voditi sobom na brancine. E to je tek bila prava zaraza, posebna priča koju ću opisati u jednom od narednih članaka. Uglavnom, ništa mi se u ribolovu nije moglo mjeriti s panulom. Najveći gušt bi mi bio uzeti varalicu i rastegnuti je iza sebe u gumenjaku. Potraga za predatorom, varanje lovca, da lovac postane lovina. Vrlo brzo sam počeo upoznavati more na jedan drugačiji, dinamičniji način. Najprije sam počeo loviti po kraju, vukući panulu u potrazi za brancinom, pritom upoznavajući obalu, dno i predatore koji se tuda kreću. Jeda od riba koja se u toplijim mjesecima drži pličaka je perga. Perga (ili pirka) je dalji rođak kirnje i predator je baš poput nje. Obično vreba plijen u zaklonu pored nekog kamena. Vrlo je proždrljiva pa ju se lako lovi varalicom. Ni jedan oblik ribolova nije za podcijeniti. Pogotovo ne kad su u pitanju početnici. Upravo ciljani lov perge može poslužiti kao odličan uvod u osnove panule. Od varalica su najbolji vobleri, teturavci, jer za silikoncima – twisterima i raglouima - nije toliko luda. Odličnim se pokazao rapalin original floating u boji S (shad). U to vrijeme sam lovio brancine s veličinom 7 cm i ta je ludo lovila perge po pličaku, međutim, veća od 9 cm je bolja, pa čak nećete pogriješitit ni s 11 cm. Dobri su i srebrnkasti pin's-evi, međutim perga više preferira nešto zdepastije varalice, s jako teturavom akcijom. Sitan, prefin rad nije toliko ubitačan. Nisu modeli toliko ni bitni, pa ni boja, jer perga napada “ranjenu ribicu“ (vašu varalicu) i kad nije gladana ako ju provučete dovoljno blizu velikih usta. U toplijem dijelu godine, perge su u samom kraju od 0-4 m dubine. Najbolje sam ih lovio sredinom dana po najjačem suncu i laganom maestralu. Konstrukcijski je panula jako jednostavna. Jako volim loviti iz ruke, pa bih na motovilo namotao osnovni najlon 0,35-0,45 mm. Pri kraju osnove stavljam jedno do dva mala olova od 3 grama, i to ona olova koja se stisnu uz najlon, kao “sačma“, međutim ona duguljasta koja pružaju manji otpor u moru. Neposredno iza olova na kraju osnove slijedi mali zogulin, na čijem drugom kraju vežem oko 5 metara predveza debljine 0,25-0,35 mm. Na kraju predveza vezujem varalicu, i to obavezno čvorom koji tvori omču unutar koje slobodno “pleše“ alkica varalice. Nikad nemojte vezivati varalicu čvorom koji se skroz stisne uz alkicu varalice, jer joj smanjuje pravilnost rada. Kod malih varalica je to posebno izraženo.

Osnove se brzo uče

Iza sebe je dovoljno ispustiti oko 50-60 m tunje, a idealna brzina je oko 3-4 čvora, manje varalice traže manju brzinu, a veće veću. Perga se drži samog dna, i tu joj treba i servirati varalicu. To je pomalo rizičan lov, jer uspjeh ovisi o tome koliko je varalica blizu dna. S obzirom na gore opisanu konstrukciju ove panule, idealno je loviti na dubinama od 1,5 do 3 m. I to je rizično, pogotovo s većim plovilom. Tu bi manji gumenjak bio idealan, jer se vizualnim pregledom uspije pratiti otprilike dubinu kao i opasne stijene koje su tik pod površinom. Iz opisanog proizlazi kako se već ovdje, kod ovog banalnog početničkog lova panulom, može naučiti pratiti dubinu dna kao i pratiti položaj plovila u odnosu na kraj. Najbolje mi se pokazala kamenita obala koja se relativno strmo spušta u more, kao i nešto ravniji tereni s puno škrapa na lovnoj dubini. Kod ovog lova ćete naučiti u koje doba dana koja brzina paše ribi koju lovite, kao i caku u kojem trenutku se naglim dodavanjem gasa i povečanjem brzine može isprovocirati predatora, u ovom slučaju pergu, na griz. Perga se na varalicu u njenom “dometu“ baca brzo i silovito. Razmjerno veličini ribe, prvi udarac je snažan, no međutim, perga se baš kao i njezini ostali srodnici nakon toga opusti i tek tu i tamo pruži malo otpora. Pritom se najčešće vrti u krug i zasvrdlava najlon. Perga je jedna od najljepših riba u moru, uvik je lijepo vidjeti njene boje koje se presijavaju na podnevnom suncu. Velika perga je izuzetno ukusna riba, po meni nezasluženo podcijenjena a i puno ukusnija od mnogih drugih razvikanijih vrsta. Izvrsna je u brudetu kao i lešo zalivena domaćim maslinovim uljem.

Ušata

Ušata je manji sparidni predator poznat po svome oprezu. Naime, kod ušate su jako razvijena 2 osjetila. Prvo je znatno izražena bočna pruga, preko koje osječa i najmanje vibracije u morksom okolišu oko sebe. Zato se lovi ludrom u velikim količinama, jer ju plaše vibracije uze (konopa) od ludra. Također ima vrlo razvijeno osjetilo vida. Velikim očima, po kojima je dobila svoj drugi naziv – očada, vidi sve oko sebe pa je među ostalim jako osjetljiva i na debljinu najlona. Kombinacija ova dva osjetila je od nje učinila često izuzetno opreznu ribu. Taj oprez ljudi ponekad zamjenjuju s lukavstvom i inteligencijom, osobinama koje su pretjerano izmistificiane kod ušate. Ne radi se tu ni o kakvoj posebnoj pameti; prenaglašeni oprez je čisti instinkt kao rezultat dobrih osjetila. Ušata voli manje, bijele i svjetlucave varalice. Odlično sam ih lovio s varalicama sa sitnim, finim radom, i to razni pinsevi plavkastosrbrnastih boja, dalje s bjelkastima, a poseban hit noću po mjesečini je red head uzorak. U prolazima s jakim korentom lovio sam ih dobro na male poluprozirne žute twistere, kao i na silikonce koje sam sam izrađivao od običnog prozirnog staklarskog silikona. Kod lova očade panulom, treba obratiti pozornost na koliko detalja. Prva stvar je tanak najlon. Predvez ne bi smio biti deblji od 0,30 mm nikako, a dobro bi bilo koristiti kvalitetni najlon debljine 0,20 mm. Ima situacija kad očade ludo grizu i na višestruko deblje najlone, ali takve situacije su ipak iznimka, a ne pravilo. Ako hočete igrati na sigurno, tanak najlon je imperativ. Ni osnova nebi smjela biti znatno deblja od predveza.Drugo, ušate su bojažljive i oprezne, pa je potrebno ispuštati 70 i više metara tunje iza sebe. Treće, pjena nam je najbolji saveznik, jer osim što prikriva prevaru u obliku umjetne varalice i najlona, ona predstavlja prirodni ambijent u kojem ušata najčešće lovi. Zato iskoristite pjenu koju stvaraju valovi udarajući o stijene. Kod manjih plovila je ponakad dobra i pjena koju motor ostavi iza sebe. Tako sam namjerno s malim gumanjkom vozio, sjedeći što više po krmi da gumenjak ore i u kombinaciji s povečanim okretajima pente pravi puno pjene u kojoj bi mi “bubale“ očade u sred dana po najvećem suncu. Preporučam predveze duljine 10 metara, kao i vrlo malo olova na osnovi u blizini predveza. Brzina panulivanja ovisi o uvjetima, međutim, generalno je pravilo da što je svijetlije i sunčanije da je brzina veča.

Panceta – prirodna varalica

Tako se po danu može loviti i brzinom od 5 čvorova, dok će to noću ponegdje biti samo 2 čvora. Vrlo dobra metoda panulivanja očadi je na trakicu pancete (špeka, slanine). Izrežite komadić bijelog masnog dijela pancete, i to duljine 5-7 centimetara, a širine 4-8 milimetara. Trakica se nadiva na 2 male udice, koje su vezane u nizu jedna iza druge, na razmaku od 3-4 centimetra. Jedna se udica kači u početak trakice, a druga gdje stigne prema duljini razmaka s prvom udicom. Obzirom da je ovdje ješka prirodnog porijekla, brzina panulivanja može biti znatno manja, jer će ušatu svejedno namamiti kako miris tako i okus pancete. A nije ni luda, zna ona što valja. Međutim, obzirom da se većom brzinom stigne pretražiti znatno više terena, kao optimum mi se čini brzina od nekih 3 čvora. Ušata voli strme odvaljene terene, kao i isturene punte i prolaze s jakim korentom. Ima je dosta i u uvalama koje su stalno posjećene od strane turističkih brodova s kojih se bacaju komadići hrane. No u takvim uvjetima očade najčešće nisu raspoložene za napad na varalicu. Ušate se kreću dok love u srednjim i gornjim slojevima mora, najčešće zaliječući se za lovinom prema površini. Uovio sam ju i par puta na tešku panulu uz dno na 30 metara dubine, no to su ipak iznimke. Ušata najčešće napada varalicu s repa, i to udara istu silovito te se cijelo vrijeme snažno bori. Obzirom da je velik borac, a lovi se tankim najlonima, idealna je početnicima za istrenirati osječaj za popuštanje, meko držanje najlona da ne bi došlo do pucanja sistema, ali isto tako i za naučiti kad se treba snažno privlačiti k sebi i pokazati tko kontrolira situaciju – tko je lovac a tko lovina.

Iglica

Iglica je sitni plavi predator kojeg veći dio godine nalazimo posvuda uz obalu i u kanalima. Omiljena hrana su joj gavuni, ali i ona sama je omiljena hrana tunama, gofovima te većim palamidama. Iglica krajem prolječa i početkom ljeta migrira u kulf na otvoreno moreradi mrijesta, i to je period u kojem ju je najteže uloviti uz obalu, jer se panulivanje svodi na traženje zaostalih jedinki koje još nisu otišle u kulf, ili su se prerano vratile, ili ni neće sudjelovati u mrijestu. Iglica se dosta dobro lovi na manje sitne srebrnkaste varalice, slično kao ušata. Najbolje su one koje imitiraru gavuna, kao npr. yo-zuri pin's minnow duljine 5 i 7 centimetara. Neloše su i takozvane “žlice“, koje svojim sjanim komadićem metala neodoljivo privlači iglice, međutim, postotak kačenja je nešto manji. Konstrukcijski panula za lov iglice je vrlo slična onoj za ušate uz pokoju manju razliku. Ne treba ispuštati puno najlona iza sebe, eventualno tek kad se prođe plovilom nekoliko puta preko istog mjesta pa se iglice baraju i rasplaše. Pošto iglica lovi uz samu površinu, nikakvo otežanje nije potrebno, osim u slučaju valovitog mora kad bi dobro bilo staviti malo olovo do 3 grama težine. Osobno najviše volim loviti iglice na vunicu, matassinu, u koju se ova zaplete brojnim sitnim zubićima u svom “kljunu“. Idealna brzina kojom lovim iglice na vunicu je oko 3,5 čvorova, a sama boja vunice bijela, narančasta i žuta, mada se mnogi kunu u crvenu i plavu. Iglica se odlično, možda čak i najbolje lovi na trakicu slanine kao što je to gore opisano za ušatu. Međutim, ima jedna bitna razlika u načinu kontriranja. Najlon panule se za vrijeme povlačenja drži samo lagano, mekano među prstima. Iglica daleko najčešće napada na način da prvo jednom samo udari, i to lagano. Nakon što tako jednom “tucne“, koju sekundu kasnije se vrača i napada ponovno, ovaj put uzimajući skroz ješku u usta i konačno gutajući je. Odakle takvo ponašanje iglice? Evo o čemu se tu zapravo radi. Iglica najprije samo udari plijen vrhom kljuna da ga onesposobi. Osim toga, vrh kljuna sadrži brojne živčane završetke i receptore za okus, pa iglica pritom i ocijeni da li je napadnuti plijen jestiv.

Strpljiva kontra

Tek kad je to obavila, iglica se ponovno vrača, uzima plijen te istoga guta. Poznavajući ovakvo ponašanje iglice, potrebno mu se prilagoditi, odnosno iskoristiti ga u panulivanju. Kad vam iglica prvi put udari, treba popustiti nekoliko metara, tako da se ješka zaustavi na mjestu, oponašajući ošamućenog gavuna ili kakav drugi uobičajeni plijen iglice. Tad se iglica vraća na pancetu i guta je, a vama samo preostaje da kontrirate kako bi se udice zabile, te da ju počnete izvlačiti. Iz ovakvog lova se može jako dobro naučiti biti strpljiv u kontri prilikom panulivanja živim mamcima. To poslije možete jako dobro iskoristiti u lovu zubaca panulom sa živom ješkom, jer on ima poseban način napada na ješku, pa je od velike važnosti pravilna, što najčešće znaći strpljiva, kontra. Pozicije na kojima lovimo iglicu su raznovrsne. Obično se radi o plitkim i uglavnom uskim prolazima s jakim korentom, kao i plitkim isturenim puntama stalno oplakivanim kurentom. Manje iglice se često love uz rubove i strmine vanjskih otoka. Ima je i u mnogim nešto plićim valama. Primjetio sam da se iglica na večini pozicija kad se vrati iz kulfa početkom srpnja najbolje lovi na dubini od 12-13 metara. Kako odmiču tjedni, ta se dubina smanjuje, tako da je to početkom kolovoza 8-9 metara, početkom rujna 6-7 metara, a u listopadu se najbolje love na svega 2-5 metara. Ulovljena iglica je snažan i zanimljiv borac. Kad kontria to čini izuzetno snažno, a kad se opusti, činiti će vam se da je ispala, jer zbog hidrodinamičnog tijela ne stvara gotovo nikakav otpor opuštena u moru. Ono što voli raditi za vrijeme borbe je to da pliva brzo prema vama, prestiže vas, tako da je najlon otpušten. To je opasno jer s opuštenim najlonom ima najviše šanse da se otkači ili da “ispljune varalicu“ . U borbi s iglicom ćete lako naučiti kako je zapravo u svakoj vrsti panule izuzetno bitno brzo skupljati olabavljani najlon, pa čak i voziti da se najlon nebi prilikom izlvačenja olabavio i time ribi dao nemalu šansu da pobjegne. Mnogi iglicu ne cijene u kužini zbog njenih zelenih kostiju, međutim veča iglica na gradele je prava slatka delicija. A ako ju ne želite jesti, uvijek je možete sačuvati živu u kakvom bazenu ili bujolu s morem, pa ju na obližnjem braku s teškom panulom ponuditi gofu ili zubacu, ili pak u plitkom i mutnom moru lici i brancinu kapitalcu.