Panulom na gofa - 1. dio

Marin Huzjak

gof Gof je vladar pučine. Neustrašiv je toliko da se hrani zajedno s dupinima. Pa opet s druge strane, intuitivan toliko da ne prilazi podvodnom ribolovcu tako lako. Izuzetno je cijenjena i atraktivna lovina u sportskom ribolovu. Isto tako, neopravdano je zapostavljen po kulinarskoj vrijednosti. Mnoge puno bezveznije ribe su neosnovano cijenjenije od gofa, iako mu nisu ni šporkica ispod nokta. Zamislite samo, jedan arbun (blato) je nerijetko skuplji od gofa. Zato to iskoristite i kad god imate priliku na peškariji kupite par feta od gofa, pogotovo pravilno otkrvljenoga. Nećete požaliti.

Red veličine

Priče o njegovoj veličini i snazi su oduvijek plijenile maštu sportskih ribolovaca. Seriola Dumerili, kako glasi znanstveni naziv gofa, u Jadranu naraste do nekih 60 kilograma, a u Atlantiku čak i do 80 kg. Međutim, zabilježeni su i još veći ulovi, pa tako je navodno u Atlantskom oceanu ulovljen gof (točno ove vrste) od sitno ispod 100 kila, a u podvodnom ribolovu je najveći što znam ulovljen na Tenerifima, 77 kg. Kod nas se priča da je prije par godina između Cresa i Krka ulovljen komad od 72 kg dok s druge strane govore da je to prenapuhano i da je taj gof s godinama nakon ulova još “rastao“. Čuo sam priče s Visa da su lovljeni gofi preko 70 kg, ali su ih višani razlikovali od „naših“ gofova, jer su ovi gorostasi navodno većinu života proveli u južnom Mediteranu (gdje zbog toplijeg mora metabolizam brže radi i riba više naraste) pa pred kraj života ušli u Jadran. No to su ekstremi. U Jadranu su gofovi koji uspiju umrijeti prirodnom smrću u prosjeku teški oko 45 kg, što implicira da je nekim jedinkama genetski predodređeno da ne mogu narasti niti preko 35 kg. Gof pripada obitelji bitnica (Carangidae). Uz gofa, najpoznatiji karangidi u Jadranu su šarun i lica. Na sjevernom dijelu Jadrana je posvuda poznat pod nazivom gof, dok na jugu drži nekoliko naziva, koji se prvenstveno vežu uz veličinu ribe. Tako npr u potpuno nedorasloj fazi, do nekih 50-60 deka ga nazivaju žutej, jer je po bokovima izražene žute boje. Kasnije, do veličine nekih 2-3 kg ga zovu felun. Veću ribe zovu gof, da bi kapitalne ribe preko 20-25 kg nosile naziv orhan. Meni je kao osnovnoškolcu sam naziv orhan ulijevao strahopoštovanje i nagovještao da se s ovom ribom nije za šaliti. Malo pomalo, a najviše pod utjecajem interneta, knjiga i tekstova o panuli, nazivi felun i orhan su se proširili i na sjeverni dio Jadrana, pa se danas i tamo nerijetko nazivi za gofa razlikuju ovisno o veličini ribe. Izuzetno brzo raste, pa se smatra da u prvoj godini postigne težinu od 70 deka, nakon 2 godine ima 2 kila, a nakon 3 godine već 5 kila. Smatra se da riba od 20 kg ima nekih 7 godina.

Izgled

Gof ima izuzetno snažno tijelo, živi mišić s malo masti, izduženog oblika. Gof je dosta sličan lici, s tom razlikom da je u presjeku okrugliji, dok je lica po boku plosnatija, ima lopatasti oblik tijela po sredini, te je od gofa razmjerno veličini čak i duplo snažnija i brža. Gof unatoč tome je i dalje izuzetno snažna i brza riba, ponajviše zahvaljujući hidrodinamičnom obliku tijela i vrlo snažnim mišićima. Smečkasto-modro-sive je boje po leđima, da bi u spuštanju prema sredini ta boja prelazila u sivo-srebrnu, po sredini tijela je srebrnkaste boje koja s trbušne strane prelazi u bijelu.

Tvrda, elastična i žilava koža mu je prekrivena brojnim sitnim ljuskama. Sve peraje kod gofa su vrlo izražene, prilagođene brzom plivanju i manevriranju u jakom korentu. Repna peraja je vrlo snažna i razvijena, ali ipak ne tako velika kao kod lice koja ima duplo veći raspon između gornjeg i donjeg kraka repne peraje. Usporedbe se licom namjerno radim jer su najbliži rođaci i dosta slični izgledom. Gofu je leđna peraja smještena na polovini dužine, a podrepna mu je, kako sam naziv ukazuje, blizu repa, dok su kod lice leđna i podrepna peraja gotovo u istoj razini - na polovini dužine tijela. Bočna linija je razvijena i izražena, bogata živčanim završetcima kojima gof rgistrira vibracije i stvara sebi sliku o događanjima u okolini. Gof ima dosta veliku glavu, puno veću nego lica iste težine. Na glavi se ističu velike oči s izraženom bjeloočnicom, i golema usta, čija veličina daje naslutiti da gof hranu guta bez previše žvakanja. Čeljusti su mu vrlo snažne, odnosno žilave, a vilice prekrivene širokim poljem sitnih zubića, od kojih je unutarnji zadnji red veći, nazubljen i okrenut prema unutra, tako da ono što gof zahvati ustima ne može van, samo unutra u ždrijelo prema želucu. Često se debatira o tome da li su gof i lica bijela ili plava riba. Mogli bi smo možda reći da je gof plava riba s bijelim mesom. To bi u biti značilo da je gof u biološkom smislu, obzirom na svoje ponašanje, plava riba, dok je u gastronomskom, bijela riba. S druge strane, iako pokazuje u svom ponašanju elemente plave ribe, ipak je ne tako mali dio godine vezan za uzobalna nešto plića područja koja obiluju iglicama i novopridošlim lignjama. Meso mu je bijele boje, ali u okusu ima nešto što lagano vuče na plavu ribu. Meni idealna kombinacija za gradele. Zaključno mi se čini da je gof kao i lica vrlo interesantan hibrid bijele i plave ribe.

Gofocid u vrijeme migracija

Godišnje migracije gofa se generalno svode na to da je gof u dijelu godine s hladnijim morem u dubljim slojevima na otvorenom moru, da bi za vrijeme toplijeg mora prilazio obali. U praksi to izgleda tako da se gofovi krajem proljeća okupljeni u masama približavaju obali radi mriješčenja, na za to pogodna mjesta. Tu ih nažalost zadnjih desetak godina dočekuju profesionalci plivaričari s plivaricama ciplarama. Iako nose naziv ciplare, nema to više nikakve veze s ciplima, kako obzirom na ciljanu lovinu tako i obzirom na konstrukcijske karakteristike. Zapasuju se velike mase gofova, nekad i po nekoliko tona. To su u pravilu sve ribe u naponu snage, koje pucaju od zdravlja i od dobrih gena, a nose jaja i mliječ najbolje kvalitete, veličine, s najboljom mogučnošću preživljavanja, i s kvalitetnim genima. Osim toga, takve ribe (od 30-35 kg) daju i daleko najveći broj jaja. To znači da su takve ribe daleko najpogodnije za nastavak i održivi razvoj vrste u Jadranu. A upravo se takve ribe izlovljavaju u genocidnim količinama. Zbog posebnih kasnoproljetnih i ranoljetnih plivaričarskih zapasa, gof je zadnjih nekoliko godina ekstremno ugrožen i prorijeđen. Na mnogim pozicijama se mogao panulom uloviti bilo koji dan u godini u prvom prolazu, a danas ga se tu ne može uloviti ni kad je najbolji period, u špici. Jednostavno ga nema. Nakon mrijesta gofovi se drže tu negdje blizu obale no u prosjeku ne suviše blizu i plitko. U kolovozu se lagano primiču obali, da bi ih se u rujnu moglo uloviti i na samo nekoliko metara dubine, a najčešće na 15-30 m. Listopad je pravi mjesec za lov panulom, gofovi se intenzivno hrane i pripremaju zalihe za zimu, kad će malo jesti. Ribe su najdeblje u studenome, pucaju od snage i imaju deblji sloj masti ispod kože. U studenome se lagano povlače u dubinu, da bi ih u prosincu već bilo teže uloviti panulom. Pretpostavlja se da tijekom zime borave na dubokome i daleko od kraja, na otvorenom moru. unazad par godina je u jednoj masovnoj pojavi otkriven dio njihovog ponašnja, upravo u periodu na kraju zime a prije početka mrijesta. Gofovi se naime u to vrijeme grupiraju blizu podnožja dubokih brakova na rubu kulfa. Ishrana i ponašanje im je skroz drugačije od onog na koje smo navikli. Pa tako npr. najprije uopće nisu htjeli taknuti živu lignju na panuli, a napadali su jigove za vertical jigging. No i tu su najprije igrali samo veliki izduženi teški jigovi uglavnom plavosrebrne boje, što nam ukazuje na specifičnan način ishrane u tom periodu, da bi kasnije bolje napadali gumene jegulje – takozvane „guje“. Prošlu sezonu je na tim pozicijama lignja opet dala više ribe nego umjetni mamci, što govori da ta riba aktivno mijenja ponašanje i uči.

Velike mase

Mase u koje se okupljaju znaju biti ogromne, po više stotina, ako ne i više tisuća velikih odraslih jedinki. To je bilo posebno izraženo po vanjskim Žirjanskim brakovima, gdje je zadnjih 3-4 godine sva sila ribolovaca tamanila gofove isključivo vertical jigging tehnikom. Uključili su se i profesionalci, neki su dizali i do 30 riba dnevno. Riba je bila blesava, grizla je jigove u padu. Opet, ni to nije ispalo dobro, jer je krajnji efekt bio kao da je plivarica skupila nekoliko tona riba, u vrijeme kad se riba nije mogla brinuti sama za sebe. Gof je isključivi predator, uzima samo živu hranu, ili bar ono za što misli da je živo. Ekstremno rijetko se ulovi na mrtvu ješku položenu na dnu. Ponekad se ulovi na parangal nadiven cijelim srdelama dok one naješkane lagano tonu prema dnu, kao i na drifting prilikom lova tune s cijelom srdelom, šarunom itd. Vidio sam sliku gofa od nekih 12-13 kila ulovljenog u vršu, ušao je glavom do dvije trećine dužine tijela, a onda se zaglavio. Ovaj zanimljivi, rijetki i slučajni ulov je ostvaren negdje na jugu Jadrana, oko granice s Crnom gorom, koja je u odnosu na hrvatski dio Jadrana, bar do prije koju godinu bila eldorado što se tiče mnogih ribljih vrsta. No imaju nedovoljno razvedenu obalu pa će prije nego mi satrati ribu, jer ribu čuva razvedenost obale i jaki korenti u takvoj konfiguraciji terena. Gof se ciljano, osim u podvodnom ribolovu, lovi još i vertical jiggingom te panulom, nudeći živi ili umjetni mamac u pokretu. Upravo je panula u prosjeku najuspješnija alatka za lov gofa u sportskom ribolovu. Mali primjerci, najčešće do 2 kg, love se umjetnim varalicama, kasnije gof rijetko posegne za plastikom, isključivo ga zanimaju prirodni mamci. Tako se feluni, pogotovo u jesen, lako love na svu silu varalica, pa čak i spinning tehnikom s obale. Posebno u tom periodu vole uske pliće prolaze s jako puno korenta, ali i većom dubinom negdje u blizini. No lov feluna ću namjerno preskočiti, jer je šteta loviti ribu 50 puta manju i lakšu od maksimalne težine za tu vrstu. Volio bih opisati lov panulom odraslog gofa - ribe koja puca od snage i koja će vam priuštiti nezaboravne trenutke nabijene adrenalinom. Gof je toliko snažna riba da pribor mora biti vrhunski, vrlo jak i izdržljiv, tako da svaki element u sistemu uspješno odolijeva ekstremnim silama koje se razvijaju u borbi s ovom ribom. Panulivati se može štapom ili iz ruke - ručnom panulom.

Lov gofa panulom - ruka ili štap?

To ovisi o osobnim preferencijama ribolovca. Tu postoje neke objektivne okolnosti, neovisno o tome što nam se više sviđa. Tako pri lovu štapom kočnica multiplikatora/role može puno sigurnije i savršenije popuštati ribi da ne dođe do pucanja najlona. S rukom je to teže procijeniti, dok kočnica to radi čistom mehanikom, tu je fizika nepogrešiva. I štap svojim savijanjem preciznije može amortizirati udarce koje ulovljeni gof izvodi velikom i snažnom glavom. Kad se lovi štapom i rolom, može se za osnovu upotrebljavati i tanka a jaka upredenica, s kojom se zbog njenog smanjenog promjera i manjeg otpora mora postižu veće dubine uz manje otežanje. Međutim, pri lovu rukom lakše se prepozna vrsta griza, na koji način riba grize, lakše se pravovremeno malo popusti prije kontre, kad riba ponese ješku i još ne sluti što joj se sprema. Kod lova rukom, kad olova zastružu po dnu, iskusni panulaš čak može prepoznati vrstu dna po kojoj je zastrugao, da li je to pijesak, posidonia, kamen, rub itd. Dalje, rukom se može dati snažnija kontra, ruka može puno brže izvlačiti najlon itd. Sve ima svoje prednosti i mane. Kod lova sa štapom dva su načina otežanja. Kompliciraniji je pomoću downriggera. To je uređaj s kojim se na tankoj sajli ili jačoj upredenici u more spušta olovna kugla težine 1-5 kg. Kugla ima na sebi štipalicu kojom se kači najlon osnove sa štapa, na mjestu koje je udaljeno bar 20 metara od ješke. Tako pomoću kugle spuštamo ješku na željenu dubinu, a u trenutku kad udari gof ili zubatac, najlon sa štapa se oslobađa kugle downriggera i ribolovac sa štapom ima neposredni kontakt s ribom. Drugi način je da direktno na najlon osnove na štapu montiramo olovno otežanje. Obično se koriste olova oblika sličnog torpedu sa zakačkama za najlon. Često su u upotrebi i različita olova čuvari koji se montiraju na najlon gumicom ili koncem tako da ih se lako i brzo skine kad se u tijeku borbe s ribom najlon namota do njih, da bi se potom najlon nastavio nesmetano namatati sve do predveza. Kao osnova na štapu, najboljom se pokazala kvalitetna upredenica koja ima istu nosivost kao i dosta deblji najlon. Tako možemo koristiti upredenice puno tanje od najlona koje stvaraju mali otpor u moru pa se tako mogu koristiti i lakša olova s kojima imamo bolji osjećaj prilikom panulivanja. Meni je daleko veći gušt loviti na ruku.