Kako izgubiti zubaca

Marin Huzjak

Ima nešto u onoj da najveća riba uvijek pobjegne! Nekako je i logično, jer su u prosjeku najveće ribe ujedno i najmudrije. To zato što su najprije od mladih dana imale “dobre gene“ za preživljavanje, a ostala “mudrost“ je naučena tokom života. A tu se posebno ističe zubatac. Nevjerojatno je koliko će puno načina pronaći da vas prevari. Ili ispadne, ili pregrize, ili pokida najlon, ili uđe u škrapu, ili prepila najlon na stijene ili jednostavno nekažnjeno skine ješku. Kad sam počinjao loviti zubace slušao sam o tome kako treba posvetiti veliku pozornost pravilnoj kontri i načinu izvlačenja, kako se ne bi previše gubila riba. Kontra i način izvlačenja neposredno nakon kontre su dvije različite stvari pa bi to trebalo malo razlučiti. Govoreći o samoj kontri malo ću proširiti problematiku i na završetak predveza, o kojem može ovisiti sami način kontriranja.

“Strpljiva“ kontra

Tu se najprije postavlja pitanje da li je bolje koristiti na predvezu udice ili rampin (trokuku, grampin). Imao sam dugi period u kojem samstalno nešto novo isprobavao s predvezima, gušt mi je bilo svakog sljedećeg gofa ili zubaca uloviti na drugačiji predvez. Pa i danas svako malo nešto novo dodam ili probam. Ulovio sam ih do sada stvarno na raznorazne udice i svakakve rampine svih veličina, na stotien riba na bar 30 različitih varijanti predveza. Otprilike sam došao do ovog zaključka. Kod korištenja predveza samo s udicama malo su češće situacije u kojima prilikom griza uopće ne uspijete zakačiti ribu. Rampin ima 3 kraka i lakše zakaći ribu ali se s njega zubac lakše skida jer se događa to da pojedini krakovi rampina mogu služiti kao poluga za oslobađanje onom kraku koji je zabijen u tkivo ribe. Kod udice kad se jednom pravilno zabije toga nema pa su ispadanja ribe na pola puta puno rjeđa nego kod rampina. Ali zato s udicom treba odraditi “strpljivu“ kontru. Kad riba zagrize, pametnije je ne kontrirati odmah.

Zubatac koji uzme ješku u usta osjeti lagani otpor panule pa se najčešće instinktivno s ješkom u ustima okreće u suprotnom smjeru, da ješku iščupa i odnese da ju pojede. Kad je okrenut glavom od a repom prema ribolovcu realizacija kontre je iznimno visoka, puno veća nego kad je glavom okrenut prema ribolovcu koji kontrira. Udica se bez greške zabija, i to najčešće u kut usana, najsigurnije mjesto. Tada više nema ispadanja. Trebalo bi mu brojati 3-4 zamaha glavom koji ustvari prate zamahe repa dok se okreće (to ja volim napisati kao TUP TUP TUP TUP), pa tek onda kontrirati. To je početnicima jako teško, jer treba svladati adrenalin i refleksni trzaj koji napravimo kad nam riba udari. Tko to uspije savladati riba mu s udice neće previše bježati. S rampina se unatoč ovome riba s vremena na vrijeme otkači. Možete mu popustiti čim takne ješku koliko god hoćete, ali on će ipak s rampina ispasti ne tako rijetko u pola dna. Kod rampina je i prisutan onaj efekt koji se javlja kod fakira koji leže na iglama. Što više igala, to se teže i pliće zabija. Kad se sve zbroji i oduzme, rampin je učinkovitiji od udice kod refleksne kontre ali je najučinkovitija varijanta udica kod “strpljive“ kontre. Na vama je da odlučite. Početnicima bi preporučio rampin za prvih desetak riba, dok ne nauče svladati refleksnu kontru od koje je puno više štete nego koristi. Osobno, u zadnje vrijeme forsiram udicu i strpljivu kontru, ispadanja su postala rijetka.

Griz zubaca

Zubatac grize na nebrojeno puno različitih načina. Najčešći je griz u kojem zategne tunju i “čujete” živčano TUP TUP TUP TUP. Zgrabio je lignju, obično s glave do pola ili cijelu, i sad mlati glavom lijevo-desno da ju iščupa, ili mu “čujete” zamahe glave dok se okreče u kontra stranu. Ponekad zaguca ješku i odmah sve nategne na drugu stranu. Ako ste lošije sreće, neče zagucati ješku nego će ju samo ugristi sa strane po sredini, držati u zubima i tako poletiti na drugu stranu. Vama će se tunja full nategnuti, adrenalin ća vas puknuti i panično ćete mu kontrirati. Udica će ga nakratko zakačiti negdje po nosu, no čim počne borba slabo zakačena udica s njuške zubaca se uglavnom oslobađa. Nekad isto tako ugrize ješku sa strane i drži ju u zubima izvana i lagano pliva. Čujete ga da je tu, da je na tunji, ali samo je otežano bez da konkretno grize, buba, lupa itd. Ima situacija u kojima zubac samo gricka živu lignju lagano za glavu, ali neće da ju cijelu uzme u usta. Nekad odmah zaguca ješku i poleti prema naprijed, a ti misliš da više nije na tunji a on ješku već preživa. Onda svako malo osjetiš opet otežanje, pa ga nema, i ništa ti nije jasno a on je cijelo vrijeme na tunji i pliva prema naprijed. To se posebno zna dogoditi s gofovima, najčešće s felunima. Feluni su ful čudni, polete prema naprijed, sve ti olabave, a onda naglo u kontra stranu i izbiju iz ruke 2-3 metra najlona. Ostaneš iznenađen i taman kad bi htio kontrirati sve se olabavi i misliš da je pustio ješku, a on opet pliva prema tebi. Jesenas me tako jedan felun vozao više od pola minute, cijelo je vrijeme imao lignju u grlu ali nisam mogao u tom trenutku ocijeniti da li je to tako ili se samo svako malo vraća na lignju. Ima još jedna podmukla stvar koju zubac zna raditi - prati ješku 50 metara i svakih 3-4 metra samo jednom samo ugrize i pusti. Kako se u svim tim situacijama ponašati? Treba znati da su situacije u kojima zubac “pokvareno” grize češće tamo gdje je ribolovni pritisak veći i gdje je riba izlovljenija. Tamo gdje je riba mirna i brojna, gdje nije navikla na pritisak i alate, gristi će halapljivo i uglavnom neće biti potrebno previše taktizirati. A na napadanim terenima, kontru treba odraditi vrlo pametno, uglavnom strpljivo, da bi se zadržao visok postotak realizacije. Najčešći način za izgubiti zubaca je ispadanje. Riba zagrize, vi prerano kontrirate i udice se nakratko samo zabiju negdje u čeljusti oko zubiju, gdje je vrlo tvrdo i gdje se teško probija. Ili negdje izvana oko. Zubac nemilo podivlja, riba je to koja svu energiju sagorijeva u vrlo kratkom vremenu, on odmah daje 100% od sebe da se oslobodi, ne štedi se niti malo. I ta mu taktika uspijeva bolje nego ijedna druga taktika kod ijedne druge ribe, izuzev možda kirnje koja se zavuče u rupu a da bi to postigla koristi svoju veliku masu i efekt iznenađenja. Puno puta mi je zubac ispao u prvih 20 metra povlačenja, a jednom i na samo 10-12 metara od broda, taman smo ga trebali ugledati. Ispadanje zubace se najbolje prevenira strpljivom kontrom. Zubac se nerijetko gubi i kad pokida ili precvika najlon.

Cvikanje i kidanje

Kad izgubite ribu, vrlo je važno ustanoviti da li je došlo do cvikanja ili kidanja. To su dvije različite stvari. Ima masu ljudi koji redovito gube ribu, a ni ne znaju što se ustvari događa. Da bi se problem ispravno riješio treba ga najprije pravilno dijagnosticirati. Kidanje (trganje) je pucanje najlona pod utjecajem vlačne sile. Vi vučete na jednu stranu, riba na drugu, i najlon pukne. Tu se radi o svojstvu prekidne čvrstoče najlona, to je ono što mi zovemo nosivost. Tu treba pripaziti da je stvarna nosivost najlona dosta manja nego ona koja je deklarirana na proizvodu. Kidanje se relativno lako izbjegne, tako da ne kontrirate previše, izbjegavajte silu na silu. Cvikanje je nešto sasvim drugo. Riba može pregristi najlon dok je tunja olabavljena, ili samo blago nategnuta. To baš ne ovisi o nama, i mi tu u trenutku borbe teško da možemo znatno utjecati. Eventualno pomaže ekstra jako počupati zubaca da ga se šokira u prvih 5-6 sekundi. No to kod velikih primjeraka ne pomaže. I tu sad dolaze o razlozima cvikanja puste (uglavnom pogrešne) teorije. Najgluplja je ona talijanska teorija da do cvikanja dolazi kad najlon sjedne zubacu pod očnjak. Zato oni stavljaju na završetku predveza paralelno 2 tanja najlona, jer tanji najlon kao teže sjedne pod zub, a i ako precvika jedan, mala je vjerojatnost da će i drugi. Jednako gube ribu kao i prije, ali njima statistika i rezultati valjda nisu važni. Na mojim najdražim pozicijama bi izgubili sigurno 60% zubačevine s takvim predvezima. Ono što mnogi pogrešno misle je to da zubac cvika najlon s očnjacima. To nije istina. Pregledajte malo detaljnije čeljust većeg zubaca. U svakom kutu usana je takozvani “sjekač“ kojim zubatac pregrize najlon. Prema tome je potpuno jasno da će 2 tanja najlona još lakše precvikati. Kad sam mislio da zubac cvika s očnjacima, pokušao sam loviti s upredenicom, jer je gotovo nemoguće da mu ona zbog svoje tankoče i spojstva uvijanja pravilno sjedne pod očnjak.

“Sjekač“ u kutu usana

Kad sam izgubio par zubataca, shvatio sam da on to drugačije pregrize, s alatom stvorenim za to u kutu usana. S druge strane ima masu ljudi koji hvale neki najlon, u smislu da je to kvalitetno pa da neće nikad precvikati. Ni s tim se ne slažem jer je to samo stvar sreće hoće li ili neće zubacu najlon sjesti na sjekač u kutu usana. Bezveze je kad neko tko je dosad ulovio samo cca 15 zubataca na samo 2 različite pozicije priča o tome kako je neki najlon zakon i kako je to nemoguće precvikati. Nešto kategorički tvrditi u vezi cvikanja može samo onaj 'ko je ulovio stotine zubataca, svih veličina, na više desetaka različitih pozicija, od travnatih ravnica do okomitih rubova i kampanela usred ničega. Jer samo taj zna da se različiti zubaci ponašaju različito, da cvikanje ovisi o veličini jedinke, o temperamentu jata, o načinu života zubaca uvjetovanim baš tom pozicijom na kojoj živi itd. Ima pozicija na kojima nikad ne cvika, kao što ima i onih na kojima to radi redovito. Isto tako, neke je ribolovce zakon vjerojatnosti malo i “pomazio“, pa nisu imali dosad cvikanja. Ali tko god mi se s time pohvalio, sam je sebe urekao i uslijedio mu je period brojnih i učestalih gubitaka ribe zbog pregriženog najlona. Stvar je prilično jednostavna, kad većem bijesnom zubacu dobro sjedne najlon, on ga precvika bez obzira na debljinu. Imao sam cvikanja i najlona debelog čak 1,10 mm od strane zubaca ne većeg od 4,5-5 kg. Ono što treba uzeti u obzir je to da deblje najlone ipak nešto teže pregrize, no nije znatna razlika. Isto tako, ako želite malo smanjiti postotak cvikanja, bolje je koristiti krute, tvrde najlone. Krutost najlona se ne smije shvatiti kao manu, u smislu da je teško vezati čvor, da se teško slaže itd. Bolji je kruti nego meki najlon bez obzira što je teže baratati s njim, jer ga riba ipak nešto teže pregrize. Potrudite se samo malo više za čvor i imat ćete godišnje kojeg zubaca više. Nebrojeno sam puta slušao kako se hvali onaj mekani Asso Double strenth Doppia forza najlon , kojeg i danas svi neosnovano dižu u nebesa. Nevjerojatno je s kojom lakočom cvikaju taj najlon i mali zubaci od 3 kg. I ja i mnogi moji poznanici smo jako puno ribe izgubili zbog tog najlona. Toplo preporučam zaobići ga u širokom luku. Imao sam čudo tih cvikanja, i po 3 dnevno. Govorim o pozicijama s vrlo agresivnim ribama od 7-9 kg. A dva puta mi je zubac precvikao na čvoru na udici, na onim namotajima oko tijela udice. Probajte nožem ili kliještima na tom mjestu probati odsječi najlon 0,80 mm, pa ćete vidjeti koliko je to teško i kakva sila je potrebna. Velika je rijetkost da se to dogodi, da mu udica tako pogodno “sjedne“ u vilici i da uspije takvu silu centrirati na taj dio. To može samo zubatac! Cvikanje se najbolje izbjegne tako da se zubac jako čupa iz mora bez stajanja, no tu su onda tolike sile da može doči do kidanja najlona. Nedavno sam jednu grdosiju pokušao zadržati nasilu pa mi je pukao leader od nalona debljine 0,80 mm. Što se tiče kidanja, ono se može izbjeći laganim popuštanjem i amortiziranjem, no tu se kod velikih riba opet javlja mogućnost cvikanja. Poseban je taj adrenalin zbog straha da ne precvika, odnosno ne pokida ako ne popuštate pokušavajući tako (nepopuštanjem) spriječiti cvikanje. Ima sa cvikanjem i bizarnih situacija. Poznam 2 panulaša koji su neovisno jedan o drugome imali istu situaciju - čuju samo jedan lagani i kratki TUP i to je to. Muk, ništa se ne događa, čekaju zubaca da se vrati i ništa. Nakon 100 m izvuku panulu a ono prevcikano i nema lignje.

Škraping

“Škraping“ obuhvaća dva načina gubitke zubaca. Jedno je struganje po škrapama i rubu, a drugo je zavlačenje u škrapu (rupu, procjep). Prvi problem predstavlja situacija kad ulovljeni zubonja nekontrolirano izvlači najlon iz ruke (ili role), i struže ga po škrapama. Tu se javljaju sile i opterečenja na najlon koja su otprilike kombinacija sila kao kod cvikanja i kidanja zajedno. Tu treba biti jako oprezan. Ako mu previše popuštate, on će gospodariti situacijom i najlon će pilati i oštećivati po škrapama. Zbog abrazije se smanjuje promjer, odnosno nosivost najlona. Tada više ni ne smijemo povlačiti jako jer se najlonu znatno smanjila nosivost. Najbolje je odmah u pečetku zubacu ne dozvoliti da ide prema dnu. Pošlu jesen sam imao jednu struganje na jednoj ekstremno teškoj poziciji. Odmah mi je nakon kontre ponio predvez niz zid stružući najlonom preko ruba.

Točno se osjetilo struganje i “drljanje“ do stijenama, mislio sam da ću ga izgubiti. Bojiš se čupati ga na silu da sve ne pokidaš, a još ti je gore pustiti ga da ide poluslobodno jer će sve prepilati ijoš se na kraju zavuči u kakvu škrapu. Trajalo je to desetak sekundi, i imao sam sreče da sam ga nekako uspio odlijepiti i od škrapa i od ruba. Izašao je (za mene) sretno na površinu sa svojih nevelikih 5,5 kg. I onda sam ugledao predvez - to više nije bilo ni za špare loviti, na mjestima je bilo toliko stanjen i ižuljan da imam pravu sreču da sam ga izvukao. Tu sreću nažalost nisam imao proljetos s velikim gofom kad mi je cijeli predvez prošuljao na skalini od 60 na 88 m, na kraju ga prepilao i oslobodio se. Drugi način za izgubiti zubaca je kad se zavuče u škrapu. Zakačeni zubac je poznat po tome da se pokušava dočepati dna, da spas traži među stijenama i gleda da se uvuče u prvi procjep. Imao sam nekoliko gubitaka ribe ulaskom u škrapu, a najviše me se dojmio prvi. Radilo se o drugom zubacu koji mi je zagrizao, kad sam tek počeo loviti. Nakon silovitog udarca, nisam ga mogao okrenuti, a onda je počeo strahovito snažno vući, najlon 0,70 to ne bi izdržao da sam zategnuo svom snagom. Jedva sam uspio uhvatiti motovilo (doslovno) prije nego mi je skoro 10 metara rezerve iscurilo iz zgrčenih prstiju; motovilo se počelo vrtiti i nikako da stane. Zatezao sam snažno, najlon samo što nije pukao, i jedva ga uspijevam zaustaviti, ali samo na kratko, prasac opet vuče ovaj put još jače, krstareći između kamenja i posidonije tražeći pogodnu škrapu da se zavuče.

Iz škrape ponekad izađe

I moje najcrnje misli su se nažalost obistinile. Povlačenje je odjednom stalo, odlažem motovilo sa strane, pokušavam vuči i odmah kužim da je u škrapi. Ni tamo ni vamo! Šijamo, okrečemo se, polako vadimo višak panule dok se približavamo iznad mjesta gdje je ušao u grotu. Skeptičan sam, previše je tvrdo da bi se vjerovalo u dobar ishod. Dođemo iznad, probaj ovo, probaj ono, na kraju uspješno oslobađamo predvez iz grote, naravno bez ribe. Prasac je srednju udicu zadio u grotu i u tom trenutku mu je moj Mustad Platil 0,70 bio poput kakvog končića, i tako je spasio glavu samo sa zadnjom ownericom u gubici. Po mojoj tadašnjoj procjeni je imao minimalno 8 kila. Danas, gledajući to s dosta iskustva, sigurno je bio preko 7, možda i 9kg. Da mi se sad naći s ovim iskustvom u toj istoj situaciji, mislim da bih ga izvukao ali bilo bi gusto. Danas imam osječaj koliko mogu točno zadržavati, koliko amortizirati itd. Mislim da bih ga uz amortiziranje uspio zadržati da 0,70 ne pukne, ali ponavljam, bilo bi gusto. Kad uđe u škrapu, najbolje je prvo sve olabaviti. Zubac u 50% slučajeva uđe u prvi procjep na koji naleti, obično je to vrlo plitki procjep iz kojeg mu pola tijela viri vani i tu se ne osječa sigurno. Kad osjeti da je labavo često sam izađe i tad ga je potrebno nasilu počupati nekoliko metara. Znao sam tako spasiti i zubace od 6-7 kg. Međutim, ponekad nađe pravi duboki procjep i zavuče se duboko. Tad se osjeća sigurno i ne izlazi vani. Jedina je šansa čupati sve na silu, uglavnom ga se ne uspije “izguliti” iz škrape i riba bude izgubljena. To mi se jako rijetko događa, ali evo, baš nekidan sam izgubio tako jednog od 7-8 kg.

Razne situacije

Pored ispadanja, vrlo su česte situacije u kojima zubatac samo skine ješku s predveza. Ima terena na kojima su zubaci pravi majstori u tome. Kad to pričaš panulašima koji se s tim nisu susreli, gledaju te s podsmjehom. Onda kad dođu vamo, pa u 2 dana popuše 10 grizeva a ne dignu niti jednog, ploča se malo promijeni. Ponekad samo s jednim kirurški preciznim grizom otkine lignji glavu bez da se zakači. O iglici da ne govorim, samo ostavi tragove zubiju na njoj, ili ju prepolovi. Često lignju uzme zubima sa strane po sredini i trese. Ima dana kad se ne žele hraniti već samo ubijaju lignju, kao da ju nemogu podnijeti živu. Proljetos u travnju je bio period od desetak dana kad su se tako ponašali, svi bi imali po par takvih grizeva dnevno a nitko ga ne bi ulovio. Teško je reći kako se točno ponašati u svim tim trenutcima, trebate to osjetiti. S druge strane, ponekad odmah zaguca ješku i guta ju tako da se nakon kontre udice zabiju za škržne rese. Riba kojoj je udica zakačena za škržnu resu osječa jaku bol i puno je mirnija nego riba zakačene recimo u kut usana. Jesenas sam digao zubaca od 8,5 kg zakačenog iznutra za škrge. dok sam ga vukao mislio sam da imam ribu od 4 kg, toliko budu mirni.
Riba se zna izgubiti i tako da pukne udica, ili da se udica izravna. I to sam imao i sa rampinom i sam udicom i sa dvokukom. Najčešće se to događa kad udica ne uđe do kraja, do dna luka, nego naleti na neki tvrdi dio pa je zabijen samo vrh. Tako udica ne podnosi velike sile pa se izravnava ili puca. Na slikama u tekstu imate 4 puknute i iskrivljene udice od zadnjih 5-6 izlazaka. Radi se o pozicijama s velikim ribama, no zanimljvo je kako ni jedna riba nije izgubljena, jer bi uvijek bila zakačena i za drugu udicu. Ruzinava ownerica sa slike je udica mog predveza kojeg mi je precvikao zubac u 3. mjesecu 2012. godine, a ulovio sam ga u jesen 2012. s tom udicom u ždrijelu. Znam da je moja jer tu niko ne lovi, a zubac je imao malo preko 6 kg. Slijedeći vijađ sam imao situaciju koja već spada u bizarnost. Oko podne mi je precvikao zubatac, a sat vremena kasnije sam ga ulovio s tim predvezom u ustima. Preluda situacija. Više puta sam ga zakačio okolo po tijelu, pa tako isvoja dva najveća. Ribu od 9,8 kg sam zakačio dvokukom ispod škrga prema drobu, a jednog od 9,1 kg s malom kantarušom za škržni poklopac. Pa ipak, najluđe je bilo kad sam zakačio zubaca od 4,7 kg s udicom kroz nosnicu. A jutros mi se to isto dogodilo, samo s kovačem od 2,40 kg. U panuli će vas riba iznenaditi na 100 načina, i zato mi to još nije dosadilo.