Ljetni i dnevni lov liganja 2. dio

Već sam u prvom dijelu spomenuo da se kao mrkve mogu koristiti male tanke skosavice za tataki, međutim bolje je da je samo jedna za tataki a druga klasična mrkva. Mrkve vezujete na pioku od fluorokarbonskog predveza debljine 0,21 - 0,25 mm. E tu je sad jedna caka dosta važna - neka pioke budu kratke dužine kraće nego sama skosavica (mrkva). Ako je skosavica duga 8 centimetara, nek pioka bude 6-7 cm, jer tako se neče petljati a kratka pioka omogučuje kvalitetniju i precizniju prezentaciju varalice. Izboru pozicije za lov treba posvetiti užasno puno pažnje. Prvo i temeljno pravilo je da lignja općenito ne ljubi, a domaćice u širokom luku izbjegavaju izravan korent. Stoga su za ljetni lov liganja nužne zavjetrine od korenta. A najbolje su u srednje velikim uvalama, koje nemaju niti blagi niti previše kosi pad u dubinu, nego nešto između. To su vrlo dobre pozicije za lov peškafondom malo pred zalaz sunca pa skroz do mraka. Važno je za takve uvale da na dnu nisu razasuta kamenja nego da prevladava posidonia i sitna travica, s malim ribicama, to su pozicije koje drže gavune, manulice i male bugve. To je hrana liganja domaćica, i na tome treba bazirati odabir pozicija. Drugi koncept pozicije za lov peškafondom su brakovi, međutim, moraju se obavezno kumulativno zadovoljiti dva kriterija, a to je da se lovi sa najblaže strane braka, dakle one koja polagano pada u dubinu a ne u stepenicama, jer je s te strane vegetacija za lignjinu hranu pogodnija. Drugi kriterij je da ta blaga padina bude obavezno u zavjetrini od korenta. Kad pogledamo smjer pružanja naše obale, kanala, smjer kojim teku korenti, a onda izobate naših brakova, vidi se da su oni uglavnom nezgodno položeni, tako da korent kojeg god bio smjera uvijek prolazi i po blagoj i po strmoj strani, a u zavjetrinama budu oni prijelazi sa strme u blagu stranu. Zato treba puno pozornosti obratiti na odabir brakova, jer rijetko koji dobro drži lignju u toplijem dijelu godine (dok je to u jesen puno češće). Važno je naglasiti da brakovi čiji su vrhovi dublji od 30 metara ljeti rijetko drže lignju, bolji su oni nešto plići. Bilo da se lovi u uvali ili na braku, lovi se obično od 45-15 metara dubine, i to tako da se počne malo prije zalaza sunca na dubinama 35-45 m. Kako sunce pada i smanjuje se osvjetljenje, tako se u pravilu primičemo pliće, da bi prije nego što se skroz smrači lovili od 25-15 m.

Tehnika i vrijeme lova

To ne mora biti pravilo, lignja može odmah početi na zalasku sunca raditi na 20 m i pliće, i tako se ponašati cijelo vrijeme, a može biti raspoložena samo za duboki lov. Lovi se na mjestu, tako da se sistem spušta do metar iznad dna. Važno je da brod ne bude usidren, nego da bude slobodno nošen laganim vjetrom ili drugim utjecajima, jer je prezentacija bolja i lakše je prevariti lignju koja nema volju ugristi. Sistem se spušta bilo okomito ispod sebe, bilo da se baci horizontalno pa da nakon zatezanja najlona sistem tone ukoso kako je ranije opisano. Treba probati i jednu i drugu varijantu, jer su domaćice vrlo čudljive i nepovjerljive, nekad radi jedno, nekad drugo, a rijetko oboje. Kada je sistem uz dno, treba povremeno samo lagano skosati, ali skroz lagano, po nekoliko centimetara samo. Tu je sad otvoren prostor za mali milijun varijacija skosanja. Možete samo skroz lagano podizati i spuštati sistem, i to samo po nekoliko centimetara, tako da vam za podizanje 7-8 centimetara sistema treba 5 sekundi. Teško je to opisivati u teoriji, morati ćete se igrati i eksperimentirati kako bi došli do što više učinkovitih tehnika prezentacije mamca. Najbolje je doba od zalaska sunca pa do potpunog mraka. U tom periodu se treba po istoj poziciji premještati nekoliko puta ako lignja nema volju. Kako je već prije rečeno, ljeti općenito populacija liganja uz obalu nije brojna, štoviše, lignje u uglavnom rijetke pa ćete se morati potruditi da ih skupite što više čestim premještanjem. Vi morate doći k lignji, jer ona vama neće. Kad padne noć, oni koji love u okviru sportskog ili rekreacijskog ribolova u toplijem periodu (od 1.ožujka do 30. rujna) ne smiju koristiti vlastitu umjetnu rasvjetu u lignjolovu. Zakonodavac nekim čudom smatra da to isto ne treba zabraniti profesinalnom i malom ribolovu, jer oni kao ne čine štetu, dok sportaši i rekreativci čine. Bolje da se sad ne upuštam u tu raspravu, ovdje bi ona bila besmislena baš kao što je i taj propis. No tome se može doskočiti na dva načina. Jedan je taj da se lovi po mjesečini ako je ima. Iako je sumrak najbolje vrijeme za lov, lignju se može loviti i kasnije, a nekad će se dogoditi i da se kasnije po mjesečini lovi i bolje nego u sumrak, pogotovo ako je u sumrak bio nepovoljan korent koji kasnije stane i okrene. Drugi način je da lovite uz neki porat, ili ispred njega, ako je osvijetljen. Svaki porat je vala, a svaka vala drži svoju lignju. Ljudi najčešće ne percipiraju da porat može držati lignju, pa ga preskaču, iako on ima sve što treba za lignju. Ima dubine, dno nije previše strmo, obično je na dnu pomiješana trava i pijesak, a porat je uvijek krcat gavuna, manulica, bugava i ostale sitne ribe koja paše lignji kao hrana. A svijetla u portu neodoljivo privlače lignju. Ispred nekih poznatih porata sam se znao dobro naloviti liganja u sred ljeta. Pravio bi se da sam se tu usidrio i da ću prenoćiti, a u moru tunja.

Skosavica i rapala

Opet ću naglasiti da svaka vala ima svoju lignju koja u njoj stražari. To je jako važno, jer se na tome može bazirati ljetni lov. U zalaz sunca, ili kasno popodne po danu se pretražuju veće duboke vale, a onda u sam sumrak je često najefikasnije skosavicom napraviti par krugova u nekoj manjoj vali, ili odraditi dvije susjedne. O skosavici sam već dosta pisao, a u principu izgleda kao mini teška panula. Dakle osnova debljine 0,50 mm je duga nekih ukupno 30 metara, a pri kraju osnove u zadnjih 3-4 metra je stisnuto 12-16 olovnica od 3 grama, kako 'ko voli. Na kraju osnove lijedi zogulin s čije druge strane ide 5 metara predveza 0,30 mm, može i od fluorokarbona. Na kraju predveza se vezuje skosavica, varalica za lignjolov s olovnim stailizatorom. Uvijek su mi bile najdraže Yo zuri, u narančastim i rozim bojama, a od jesenas sam počeo opako loviti i sa Kanji skosavica koje su me oduševile neki msvojim karakteristikama. One bi trebale biti posebno pogodne za ovaj period, jer imaju nekoliko dezena u kojima se preklapaju narančasta i zelena boja. Lov se izvodi tako da se vrtite u krugovima brzinom od 1-2 milje (na sat, čvor). Ja to radim u krugovima promjera 40-50 metara, i to tako da zavezem do brzine od 2 milje, a onda stavim u ler dok brzina ne padne na 1 milju, pa opet zavezem i tako ponavljam.

E sad, razlika u odnosu na zimski lov je što u uvjetima toplog mora ne skosam često i jako, nego jednolično vučem, odnosno svakih 30 sekundi skosnem nešto laganije. Pozicije nisu vrhovi brakova, punte i srednje velike vale kao u jesen i zimi, nego manje uvalice u zavjetrini od korenta. To nisu vale koje po svojem konceptu drže puno liganja, nego od nula do pet komada, obično samo jednu-dvije. Lov se zasniva na tome da prođete što više takvih pozicija. U sumrak se stigne odraditi sam odvije susjedne, ali ako ima mjesečine onda se može cijelu noć pretraživati vale, ponekad u svakoj samo jedan krug je dovoljan da se snimi situacija. Znao sam tako dosta goriva i vremena potrošiti u jednoj noći, ali bi pronašao 7-8 liganja da imam sutradan za cjelodnevno panulivanje.

Vi panulaši priznajte koliko ste samo puta bili očajni i u stanju cijelu noć loviti za samo 3-4 lignje kad imate za ujutro sigurnu poziciju s velikim zubacima? Ja jesam više puta! I ovdje vrijedi da je bolje loviti s nešto manjim skosavicama, a uvale u kojima lovite nek imaju ranije opisani sastav dna s travom i sitnom ribom. Isto tako, oni osvijetljeni porti koji nemaju dubine za lov peškafondom (u sredini plići od 15 m) su jako pogodni za lov skosavicom. Znao sam se usidriti u sred porta pa skosavicu na tankom najlonu rukom bacati oko broda. Rijetko se dogodi da ne ulovim bar jednu lignju. Ti porti su karakteristični po tome da ćete u njima jednaku količinu i jednaku veličinu lignje loviti kroz cijelu godinu, neovisno o godišnjem dobu. Ljeti će vas spasiti, a zimi su loš odabir jer neke otvorenije pozicije puno izdašnije daju lignju. Ako se odlučite loviti rapalom, (mislim na panulivanje liganja) uglavnom vrijede iste pozicije kao i za lov skosavicom. Također su u igri manje i još važnije - tanje varalice. U toplijem dijelu godine su se dobre pokazale varalice prirodnih boja, koje imitiraju gavuna ili inćuna, tako da radije njih birajte nego one kričave za zimski lov. Osobno ne volim lov rapalom ljeti, jer varalica ima po meni preagresivan rad. Ne kažem da ne lovi, ali se ligju uspješnije po meni lovi finijim, nježnim tehnikama koje sam ranije opisao. K tome još treba naglasiti da lignja ljeti izbjegava ući skroz plitko u sloj u kojem se obično panuliva rapalom (pliće od 10 m). U svakom slučaju, ljetni lov se bazira na puno premještanja, jer su lignje rijetke i treba ih pronaći, jednu po jednu.

Dnevni lignjolov

Lov lignje u sred dana je filozofija za sebe. Tu je prava pošta ekstremno važna. Radi se o dubljim pozicijama na koje se lignje sklanjaju tijekom dana. Treba u biti pogoditi poziciju na kojoj se lignje koncentriraju, ili gdje je veća šansa da se naleti na dnevnu lignju, jer se lignje znaju držati totalno raštrkano na velikim dubokim ravnicama, pa bi ju tamo bilo vrlo teško pogoditi. Glavne pozicije su velike duboke uvale, gdje je dno u sredini dublje od 35 metara (nekad i preko 60!). U sredini takve vale bi trebala biti kao kotlina - zaravnanje ali da nije dugačka ravna površina, nego da taj dio ima u promjeru maksimalno 70-80 metara, a da se s tri strane onda ne previše strmo diže dno prema obali, a na četvrtu stranu prema vani može i padati. Drugi tip pozicije je kotlina u ravnom terenu, udubljenje, tako da je sredina opet kotlina ali se sa svih strana dno diže u pliće. To su pozicije kojima je dno kotline od 35 do 70 metara duboko, ovisno o poziciji. Važno je da nema korenta. Treći tip pošte je uz neki manji otok, strana koja je u zavjetrini od korenta, i to onaj prag, prijelaz u kojem strmi pad obale otoka u dubini zaravna. Lignja se drži taman tog prijelaza iz ravnice u kosinu. Četvrti tip pozicije je isti takav, samo na braku. Dakle isto prijelaz relativno strmog u ravno koji je u zavjetrini korenta. Imperativ za sve opisane pozicije je da nema korenta. Može korent biti negdje u blizini (npr samo 50 metara dalje), ali sama točka lova mora biti u zavjetrini. Lovi se s ranije opisanim sistemom za lov na dnu. Ako je oblačno, dobro je da je jedna varalica u kombinaciji bijele i plave boje. Oblaci trpe i narančastu boju, pogotovo kombinaciju narančaste i roze ili crvene. Zelena je uvijek aktualna, a super su se za dan pokazale ljubičasta ili plava s rozim ili crvenim drobom. Dnevni lignjolov zimi zna biti vrlo izdašan ako dobro pogodite poziciju, ili imate 2-3 susjedne pa se stalno po njima premještate i odmarate svaku od njih dio dana da na nju pristignu nove lignje, jer su u jesen i zimi lignje vrlo aktivne i dio njih stalno u nekom premještanju. Dnevni lignjolov ljeti po najvećem suncu je najveća majstorija, ali nije neizvediv. Radi se o tome da su lignje vrlo rijetke, pa ćete se morati dosta premještati po poziciji dok ne nepipate jednu-dvije, pa drugdje opet jednu-dvije itd. U dnevnom lignjolovu morate biti vrlo mirni, s vrlo laganim i kratkim provokativnim skosima. Nerijetko ni to neće upaliti, nego ćete morati skroz mirovati sa sistemom na dnu dok lignja sama ne zgrabi sistem.

Sve su cake jako bitne

Dobro mi se pokazalo kad me skroz lagani vjetar nosi brzinom od 0,2-0,3 čvora pa bez skosanja samo pustim da olovo struže po dnu i za sobom diže oblačić mulja. Dogodi se da vam se lignje mota oko peškafonda ili mrkve po par minuta, stalno mu se naglo približava na 1 centimetar i naglo bježi, interesira ju ali je plašljiva i nema dovoljno volje (gladi) da zagrize. Tu će do izražaja doći vaša istreniranost i arsenal caki koje joj imate ponuditi da ju navedete na griz. Dnevni lignjolov iziskuje puno intuicije, strpljenja, premještanja i češljanja pozicije. Kako budete nalazili nove pozicije za dnevni lignjolov tako ćete u tome biti sve bolji, pa ćete na kraju kad dođete na novi teren samo pogledatu kartu i s nje pročitati gdje su pozicije za dnevni lignjolov, i to s 90-postotnom preciznošću. Lani sam u Kolovozu s prijateljom Ćustom išao na panulaški Kup Nikole Repanića. Glisiramo po najvećem suncu i komentiramo kako bi bilo fora uloviti par liganja. Meni odmah sine jedna zanimljiva kosina, koja se spušta do 37 metara dubine, a onda čini na istoj dubini ravnu ploču dugu oko 100 metara, koja poslije toga koso pada do 65 m dubine. Nikad nisam tu lovio, jednom sam samo tu prošao brodom u vožnji pažljivo gledajući sonder. Ali čim sam vizualizirao tu ploču i tu dubinu, imao sam dobar osječaj. Na dubini od 36 - 40 metara (a to je u svom konceptu onakav prijelaz o kakvom sam maloprije pričao) smo u manje od 40 minuta digli 8 liganja. Da nismo morali ići, i da je bilo forsirati, dobro bi se nalovili. U dijelovima nekih akvatorija ljeti zaista nema liganja ili vrlo malo. Većina ribolovaca to misli za svoj kraj, ali praksa je pokazala da na gotovo cijelom Jadranu i ljeti ima liganja u ograničenim količinama, samo se treba dobro potruditi za uloviti ih. Jako je bitno za uspješan lov da se sve zakonitosti poštuju. Vrlo su bitne pozicije, jako bitan njihov sastav dna, obavezno zavjetrina od korenta, manje i šarene varalice, tanki najloni i kratko, nježno i ograničeno skosanje, puno premještanja i traženja raštrkanih liganja. Tajna nije u jednoj magičnoj caki nego u dosljednom i kumulativnom zadovoljenju svega navedenog da bi se ljeti mogla loviti lignja, a sve isto vrijedi i za zakonitosti kod dnevnog lova. Našlo bi se tu još caka, ali nisu sve jednako primjenjive u svim akvatorijima i dijelovima Jadrana. Sve ovo ćete morati još malo prilagoditi vlastitim terenima, ali bitna je dosljednost. Zato dajte malo više truda da to savladate i iznenadit ćete se rezultatima!