Spinning i sabiki za šaruna

Šarun je pravi predator koji će se lakomo baciti na sve što mu se učini jestivim i dovoljno pokretnim. U obalnom sportskom ribolovu se najčešće lovi sporadično, u prvom redu kančenicom i omecima raznih konstrukcija, dok ga samo rijetki pasionirani spinneri love varalicom. Stoga se kančenica za lov šaruna zapravo uopće ni ne razlikuje od kančenice namijenjene ostaloj ribi tako da neke posebne specifikacije ne postoje. Za uspješan je lov važno samo da ješka bude u pokretu. To potvrđuje i većina ulova ostvarenih u tonjenju ili pak u podizanju i izvlačenju sistema, a što dovoljno govori o njegovoj predatorskoj naravi.  Upravo stoga glavni alat za šaruna i jesu varaličarske montaže, s obale spinning, a iz barke panula. 

Šarun (Trachurus trachurus, Linnaeus, 1758.) je riba iz obitelji bitinca-šnjuraka-trnoboka (Carangidae). Može narasti do 40 centimetara u duljinu i težiti 1,80 kilograma. Srednja lovna težina se kreće tek oko 0,16 kilograma.  Šarun ima vretenasto, bočno spljošteno tijelo. Glava je velika šiljata. Oko je krupno, pokriveno velikom staklovinom koja na sredini ima karakterističan procijep poput okomito postavljenih kapaka. Ima velika i istezljiva usta. Bočna je linija vidljiva cijelom duljinom i pokrivena štitastim uspravno izduženim oštrim ljuskama od kojih svaka ima unatrag okrenuti oštri vrh. Peraje su dobro razvijene, posebno repna.
Boja mu varira preko od srebrnkasto-modre do zelenkasto-smeđe, a s donje strane je srebrno-bijel. Rubu škržnog zaklopca je ukrašen tamnom mrljom. Nalazimo ga posvuda, no najviše na pučinskim stranama otoka na dubinama od 80 pa sve do 500 metara dubine. 
Mada šarun kao pelagička vrsta nije ovisan o morskom dnu najbrojniji je iznad pjeskovito ljušturastog dna. Za razliku od nedoraslih šaruna koji formiraju jata od desetak do više tisuća jedinki i to najčešće u blizini obale, odrasle se jedinke radije zadržavaju u manjim jatima na otvorenom moru. Glavna hrana šaruna je sitna riba. Mrijesti se krajem jeseni i zimi kada ženke polažu od 3000 do 139 000 jaja. Nakon što se nađe na suhome, šarun ispušta roktave zvukove, zbog čega ga na nekim dijelovima obale i nazivaju mužikantom. Osim ovog šaruna u našem se moru mogu uloviti još dvije vrste - šnjur pučinar (Trachurus mediterraneus, Steindachner, 1868.) i šnjur golemi (Trachurus picturatus, T. E. Bowdich, 1825.).

Spinning

Poseban izazov i test upornosti i vještine predstavlja obalno varaličarenje. Ovaj način ribolova zahtijeva poznavanje cijelog niza sitnica i detalja koji zajedno ukomponirani donose puni uspjeh – od poznavanja terena, doba dana, mjesečevih mijena, plime i oseke, do konačnog odabira pribora i načina vođenja varalice. U principu, šaruna varaličarimo na pomno odabranim lokacijama, pri čemu se najbolji uspjesi postižu noću.
Šarun se voli zadržavati oko rtova koji su izloženi kurentima pri čemu bira pozicije na kojima se kurenat lomi. To su mjesta na kojima može u 'zavjetrini' čekati nailazak obroka po kojega se strelovito zalijeće da bi se već idućeg trenutka vratio u zasjedu. U trenutku kada naiđe jato sitnije ribe, šaruni prakticiraju nešto drugačiju taktiku. Love plivajući ispod jata i naizgled nezainteresirano se okreću na bokove, izvijajući se prema površini dok ne progutaju prvu rubnu ribu nakon čega se vraćaju u donji sloj. Takav način lova ne rastjeruje jato i ne unosi paniku što šarunima omogućuje duži lov.

Poznavajući ta dva osnovna načela nije nam se teško prilagoditi i odabrati taktiku. Pribor se slaže od spinnerskog štapa dužine 2,70 metara i lagane role naoružane najlonskim monofilom promjera do 0,30 milimetara ili upredenicom promjera 0,16 – 0,18 milimetara s fluorokarbonskim predvezom promjera do 0,28 milimetara. Fluorokarbonski je predvez potreban jer uvijek postoji realna šansa za napad kakvog brancina koji bez fluorokarbona od varalica bježi glavom bez obzira.
Mogući izbor varalica je uistinu bogat, no ono čime se moramo prvenstveno rukovoditi je veličina. Modeli ne bi trebali biti ispod 5 i iznad 7 centimetara. Da li ćemo upotrijebiti wobblere, silikonce ili pak neki treći tip varalice, stvar je osobnih sklonosti i trenutnih uvjeta. Još jedan detalj s kojim ne možemo pogriješiti je obojanost. Šarun će uvijek radije napasti svijetle, po mogućnosti bijele modele od svih drugih. Još ako su dodatno opremljeni kakvim holo-elementima to je siguran zgoditak. Varalice treba povlačiti kombiniranim tehnikama, često mijenjajući brzinu povlačenja. Ne treba se bojati prebrzog izvlačenja varalice jer i najbrže povlačenje šarun s lakoćom sustiže.

Panula i sabiki

Panula za šaruna ima dvije osnovne verzije. Prva podrazumijeva korištenje klasične lake varalice sa ili bez montažnog olovnog opterećenja. Osnova je u pravilu najlonski monofil promjera 0,40 do 0,70 milimetara na koju se nastavlja fluorokarbonski predvez dužine 150 centimetara promjera 0,35 milimetara na čijem se kraju nalazi wobbler dužine 5 do 7 centimetara ili silikonac dug do 11 centimetara sa jigg glavom težine ne iznad 15 grama. Ovakva se panula povlači brzinom 2,4 do 4 milje. Drugi način panulanja šaruna je pomoću sabikija ili turske panule. Iznad olovnice u obliku torpeda se nalaze do tri prame dužine 15 do 20 centimetara sa udicama širine luka 12 milimetara ukrašenima s lamelastim ukrasnim trakicama. Ova se panula povlači brzinom i do pet milja, sve u zavisnosti od dubine na kojoj se šaruni nalaze. Ukoliko se pak šaruni uoče na fishfinderu pa se ocijeni da se ne kreću, tada se može pokušati loviti svojevrsnim vertical jiggingom. Sabiki se spušta u jato te se naglim trzanjima pokušava isprovocirati riblji griz.

Otkrvite ribu

Prilikom izvlačenja zakačene ribe ne treba imati straha, jer šaruni u principu uvijek duboko gutaju ponuđene varalice. Jedino se nedorasli primjerci redovito kače za tanku opnu između usana i čeljusti dok su odrasli šaruni u pravilu dobro zakačeni.
Zapravo jedini problem kod izvlačenja šaruna nastaje kad se na udicama nađe nekoliko primjeraka od kojih svaki vuče na svoju stranu što može rezultirati trzajima u tvrdo i gubitkom ribe. Šaruna po izvlačenju treba odmah otkrviti nakon čega mu meso postaje izuzetno tečno. Mada se može spremati na mnoge načine najukusniji je pečen na gradelama i spremljen pod pekom gdje uspješno parira znatno razvikanijim morskim delicijama.

Zbog redovite invadiranosti trbušnim nametnicima i potencijalno mogućem prijelazu tih nametnika u ljudski organizam šarun je na mnogim mjestima neomiljena riba. No problem s nametnicima od kojih je najopasniji Anisakis, parazit s kompliciranim životnim putem koji se lako može naseliti i u ljudskom organizmu, zapravo je lako rješiv. Ribu treba odmah po ulovu očistiti čime se nametnici koji žive u probavnom traktu fizički odstranjuju. Osim toga dobrom termičkom obradom svi eventualno zaostali nametnici budu trajno uništeni