Što jedu podlanice?

Marin Huzjak

Krenuli ste na more napaljeni na jesenske orade. Dolazite na poziciju s brdo opreme, zabacujete tri štapa, na jednom crv, na drugom bibi, a na trećem rak. Lovite s tankim fluorokarbonom i nemate ni griza. Tip pored vas lovi iz ruke debelim najlonom, i na smrdljivu, od podnevnog sunca usaftanu srdelu, i vadi jednu za drugom! Ništa vam nije jasno!

Sljedeći godišnji odmor ste dobili u proljeće, i sa sobom nosite, poučeni iskustvom od jeseni, vagon što friških što usoljenih srdela. Nabavili ste i haringe za tov tuna u kavezima, nek se nađe. Samo, ovaj put ste na skroz drugom terenu, pored uzgajališta daganja. Opet ništa na srdelu (a ni na smrdelu), a vama se pod nogama velike podlanice hrane.

Daj joj ono po što je došla

Zadnji dan je godišnjeg, rezultat je porazan, tek jedna nevalidna podlaničica. Gledate tri komada kako drobe nešto na dnu, i onda vam sine! Pa one drobe dagnje! Brzo ste se sagnuli, nabrali par komada, očistite prvu, nadijete i zabacite. Orada je odmah zainteresirano krenula, ali ju je pretekao veliki špar koji je odmah razbucao mekanu dagnju. Nadivate ponovo, nestrpljivi ste i ostao vam je veliki komad ljušture s mesom, ali nema se vremena, godišnji istjeće za sat vremena, pa bacate tako. Opet se podlanica zainteresirala, opet ju špar pretekne, ali se ovaj put stane mučiti s dagnjom zbog onog komada ljušture. E upravo to je posebno napalilo podlanicu pa krene odlučnije, a nju pretekne još veća koja se stvorila od nikuda, silovito je zgrabila školjku, usiše ju, razmrvi i proguta “u dahu“. Kontrirate i napokon imate dril dostojan godišnjeg odmora, nakon koju minutu imate nasukanu prekrasnu podlanicu od oko kilo ipo.

Od zlatnog mosta među očima joj je samo ljepša nedefinirana naračasta fleka na škržnom poklopcu pored crne fleke. Ova je sve preplašila pa zabacujete dalje, na kraju dobijate i onu drugu nešto manju. Napokon se ženi pojavljujete pred očima bez pokunjene glave. Poanta je da ribi date jesti ono po što je došla, ono čime se tu hrani, čime se navikla hraniti. Poznato je da se oko uzgajališta daganja, kakvih je uz našu obalu podosta, orada hrani uglavnom samo dagnjama, čak čineći veliku štetu uzgajivačima. Dagnja je premekana, pa ako ju ješkate cijelu očišćenu, treba ju omotati nakon ješkanja s filo elastico silikonskom niti, te tako dodatno učvrstiti. Česta je varijanta da se skine samo jedna polovica ljušture, jedna školjka, pa se udica kači u meso dagnje. Postoji varijanta da se bez čišćenja samo malo razmaknu dvije polovice te unutra ubaci i zakači udica. Ovo je posebno učinkovito za velike podlanice, a to se nekad dosta radilo oko Dubrovnika i Stona odakle se proširilo na ostatak obale.

Ljeti proteini

U dijelu godine s najtoplijim morem, podlanici posebno paše hrana puna proteina. Zbog toga se tada odlično lovi na bibija, crva i rakove. Te ješke daju podlanici u smislu nutricionizma ono što joj je potrebno za razvoj i rast, u uvjetima toplog mora kad metabolizam najbrže radi i traži sastojke potrebne za rast mišićne mase - bjelančevine. Tada je recimo crv bolji od srdele, koja je podlanici, pogotovo početkom ljeta, pomalo i nepotrebno premasna. Pojest će srdelu, ali ne tako rado kao crva. Problem masne hrane je i u tome što ju najsitnija riba ljeti rasturi prije nego se podlanica uopće zainteresira za nju. Hočete li izabrati bibija, raka, crva, ili pak kakvu školjku, ovisi o konkretnom terenu i prehrambenim navikama podlanice na toj poziciji.

Za ljetnih podnevnih sparina, često je oguljeni trp bolji od svih nabrojanih ješki. Voli ga i šarag i fratar, sve plemenito društvo. Crv je noću odličan zato što svjetluca i krvari, širi miris, a mirisi su noću naglašeniji faktor nego danju. Bibi je po danu odličan, skroz se lagano miče što oku podlanice tešk promakne, te ju tako zainteresira na griz. Raku je dobro pokidati i ostaviti samo dvije nožice, tako da petlja po pijesku i time privlači podlanicu da mu zapečati sudbinu. Ljeti je jako dobro koristiti i koktel različitih ješki, i to tako da na udicu s drugim vratom nadijete komad crva, dagnje, lignje i ugrca. Pogodili ste sve što voli, pa ju izabrana kombinacija neće ostaviti ravnodušnom.

U jesen masno

Podlanica se mrijesti u kasnu jesen. Nakon ljeta, odmah nakon prvog razbijanja termoklina, čim podlanica osjeti dolazak jeseni, mijenja način ishrane. Kao i svakoj ribi, i njoj je potrebna masna hrana radi stvaranja masnih zaliha radi prezimljavanja u uvjetima zimskog hladnog mora kad su i aktivnost i hranjenje bitno smanjeni. No pored toga, podlanici je masnoća potrebna radi kvalitete ikre i uljne kapi, tako da joj treba duplo masnoće nego ribi koja se mrijesti u drugo doba godine. Zato u to vrijeme najčešće kao ješke najbolje rade srdela i lignja. Srdela je krcata masti, odlične rezultate daje nadivena na parangalu, bilo onom za po brakovima bilo za po kraju. Jedno vrijeme sam ih dosta lovio malim najlonskim parangalima po kraju, u rujnu i listopadu obavezno na srdelu. Najbolje i najveće komada tada i na tu ješku. I s obale ćesto onaj tko lovi na srdelu prođe puno bolje nego ekipa s ostalim ješkama. Ne zaostaje puno ni lignja. Posebno je dobra kao ješka na brakovima.

Podlanica u jesen ima toliku potrebu za debljanjem da napada žive lignje na panuli. Ima pozicija na kojima ih se može tada doslovno ciljano loviti teškom panulom. Onima koji tada love s kraja preporučio bih paralelno ili naizmjence korištenje lignje i srdele. Pozavršetku jeseni i mrijesta, podlanica ulazi u zimsku hibernaciju. Mnogi ribolovci žive u zabludi da su tada podlanice duboko, da ih nema u kraju. To što ne grizu ne znači da ih nema. One su i dalje tu negdje, oprezne, plašljive i nezainteresirane za hranjenje. Oni koji rone u to vrijeme, i dalje će ih viđati po kraju i to na mnogim pozicijama u ne baš malom broju. Ribolovac nakon cjelodnevne zimske negrizice misli da tu nema podlanice, a one uredno šeću terenom i izbjegavaju njegov najlon da o isti ne zapnu. Dobar podvodnjak šuljator ih zna dobro naloviti i u tom periodu. U to doba bi preporučio eksperimentiranje s koktelima ješki raznih karakteristika. Još bolje da radite s dva štapa, na jednom lignja a na drugom crv. Mast i proteini, pa nek izabere. Bolje bi bilo manje ješke, jer ionako nije zainteresirana za prežderavanje. Zato su manje oštre udice imperativ. Proučavajte čime se hrani na tom terenu, puno ćete bolje proći. Dajte joj da jede ono što ona želi!