Lica - Podvodni ribolovac protiv predatora

Šum mora u daljini jedino je što me moglo odvratiti da dignem glavu i bacim pogled tamo daleko prema pučini dok sam još kao dijete sa tunjicom u ruci muku mučio pokušavajući uhvatiti pokojeg šparića sa lokalnog porta. More bi se iz bonace u čas zamreškalo, a iglice bi iskakanjem iz mora odavale poziciju i nekoliko desetaka metara dugačkog jata. Prvo bi iskakale pravocrtno, po dužini paralelno sa obalom, a onda bi naglo promijenile smjer i zaokružile. U sljedećem trenutku iz mora bi izvirila oveća peraja gladne ribetine i uz prasak repa, još jedna iglica bi skončala svoju štoriju. Kada bi krvavi pir završio shvatio bih da mi je sa tunjice ješka odavno odnesena, a cijelo tijelo bi mi se treslo od adrenalina. Dugo godina, svakog proljeća iz dana u dan ponavljale su se iste scene, a ja sam u dječjoj glavi zamišljao sebe sa trofejem – licom! Od tih vremena pa do danas stvari su se poprilično promijenile; ribe je sve manje, friži na rukama i licu sve više, za dane na moru sa tunjom u ruci nema se vremena, ali ipak lica se svako malo nađe na stolu.

O lici

Kada govorimo o lici u podvodnom ribolovu, mislimo na licu bjelicu koja zbog svoje veličine predstavlja pravi trofej. Po literaturi naraste do 25 kg težine i 2 metra dužine no ti su podatci šturi i neprecizni jer smo često svjedoci ulova i težih od 30 kg! Prosječna težina ove ribe kreće se od 5 do 6 kilograma, a kapitalni primjerci su oni od 15 i više kilograma.

Lica nije teritorijalna riba no postoje mjesta na jadranu gdje se češće susreće. To su sjeverna strana poluotoka Pelješca i ušće Neretve, otok Murter i okolni arhipelag, Novigradsko more i Velebitski kanal, vanjska obala Istre, česta je u blizini riječnih ušća i u blizini većih luka i naselja, česta je svugdje gdje je prisutnost ribe kojom se hrani velika, a to se odnosi na iglice, ciple, bugve i modrake. Moguće ju je susresti na svim dubinama, od 2 metre pa na dublje.

Licu se može loviti tijekom cijele godine , ali najbolje se lovi u proljeće i jesen. Tada su ulovi najveći, a moguće ih je ostvariti i više u jednom danu. Najčešće se licu susreće samu, kako manje primjerke tako i one kapitalne, no isto tako nerijetko se može susresti i u skupinama od po 3-4 primjerka kao i u plovama od stotinjak primjeraka i težih od desetak kilograma. Jednom kada se nađete okruženi takvim jatom taj se prizor više nikada ne zaboravlja i doslovno vam bude žao prekinuti pogotkom u jednu od riba, no lovački instinkt ipak odradi svoje. . .

Lica je izraziti predator koji ne suspreže ni pred čim. U moru se kreće elegantno i samouvjereno prilazi ribolovcu svjesna svoje veličine te upravo zbog svoje pretjerane samouvjerenosti postaje lak plijen i onih neiskusnijih podvodnih ribolovaca. Lovi se klasičnom čekom, čekom u modro ili šuljanjem, a nije ju rijetkost uloviti ni onako „kaubojski“, pogotkom sa površine. Ulov lice se uglavnom ostvaruje slučajno, prilikom lova na drugu ribu no moguće je u lov na licu ići i ciljano. Za takvu avanturu potrebno je mnogo upornosti i izvrsno poznavanje terena na kojem se lovi i pozicija koje lica posjećuje.

Gdje ju tražiti?

Lica je riba otvorenog mora koja obali prilazi zbog hranjenja, mrijesta ili jednostavno odmora negdje u kurentu. Susrećemo ju na položenim obalama bez obzira na vrstu dna donekle s iznimkom muljevitog. Susrećemo ju na svim dubinama i u svim slojevima mora, kako uz samo dno, tako i ispod same površine. Dakle, na prvi pogled lica nije nimalo zahtjevna što se staništa tiče no ipak, postoje neka mrijesta koja lica posjećuje češće nego ostala i jedino poznavanje takvih pozicija garantira uspješan lov lice. Takva mjesta osim što su blaže položene obale, obiluju sitnom ribom koja tu obitava. kada lica na tom mjestu jednom napuni želudac, uvijek će se vraćati na gozbu sve dok ne susretne vas. Česta je na mjestima gdje je izraženo strujanje mora u odnosu na okolinu. Tereni za lov lice se mogu nalaziti od par stotina metara od obale pa do samoga kraja. Jednom sam prilikom svjedočio pohodu lice na jato iglica u samom kraju na pola metra dubine – rezultat je bio popriličan broj nesretnih duguljastih ribica na kamenitoj obali. Ljeti lica voli mir i iz tog razloga češća je na udaljenijim brakovima i hridima. U jesen, kada dođe vrijeme mrijesta, licu u velikim jatima možemo naći iznad livada posidonije. Iste livade koje su nekoliko tjedana ranije vrvile od sitne ribe sada su prazne, bugve i modraci u strahu od ovog predatora prisiljeni su mijenjati stanište. U proljeće lica je najgladnija i tada joj je radijus kretanja najveći što istovremeno povećava vjerojatnost za ulov lice na širem spektru mjesta, pa čak i na onima koja nisu njoj karakteristična.

Kada?

Ovaj predator se lovi cijele godine no najbolje vrijeme su proljeće i jesen! Sredina proljeća kada za vrijeme sunčanih dana živa na termometru počne brojati 20 i više, a morska površina počne naglo zagrijavati, odlična je za lov lice. Lica je tada najgladnija, a obali prilaze najveći primjerci. Ljeti je lica sramežljivija no i dalje obilazi svoja tradicionalna mjesta te ju se može iznenaditi.

Jesen je najbolja sezona za lov lice; bure su već pošteno izmiješale more i rashladile ga te spustile termoklin u dubinu, a sunčeve zrake zbog sve manjeg kuta upada više nemaju energije za ugrijati morsku površinu. Nakon dugog ljeta površina sada opet počinje ključati , ovaj puta rjeđe zbog sitne ribe u bijegu, a češće zbog peraja lica koje se instinktivno skupljaju u jata pod samom površinom poradi mrijesta. Leđne peraje koje vire iznad površine i po 20-tak centimetara odaju lokaciju jata koje se lagano kreće prateći smjer morske struje. Zanimljivo je da se tada barkom moguće približiti do samoga jata, a prizori koje sam tada mogao doživjeti ostavljali su me bez daha; dok bi plovio na laganom gasu, cijelo jato lica s primjercima težine i do petnaestak kilograma bi doslovno na dohvatu ruke pratilo odvajanje mjehurića zraka od propelera pente. U takvim situacijama nisam uspio ostvariti ulov puškom. U prvom dijelu zime licu je još uvijek moguće susresti u jatima, a onda sredinom veljače kada temperatura mora dosegne najnižu vrijednost, povlače se ka pučini da bi se na proljeće ponovno vratile ponoviti ciklus.

Doba dana za lov lice je sat nakon izlaska sunca pa do sat prije zalaska sunca no najbolji rezultati se ostvaruju u kasnim jutarnjim satima. Dakle, dobro je da je sunce visoko, a morska površina namreškana ili blago valovita. Od vjetrova najviše joj paše bura i to na pozicijama na zaklonjenim stranama obale te olujno jugo kada vreba neopreznu ribu zabavljenu hranjenjem i ometanu jakim valovima.

Tehnika lova

Osnovna tehnika lova je čeka ili čeka kombinirana sa šuljanjem u slučaju da se licu vidi, a ona nije zainteresirana za prilazak ribolovcu. Čeka na ovu vrstu ribe je možda najmanje zahtjevni oblik čeke koji poznajem. Princip je jednostavan; zaroni, lezi, čekaj i dočekaj! Za razliku od čeke na brancina, zubaca ili bilo koje druge ribe, ovdje je jako malo stvari koje možete krivo napraviti. Nakon što se dođe na područje gdje se očekuje nailazak lice uz pripremu zarona budni okom se promatra ponašanje okolne sitne ribe. prisutnost lice ili jata lica odaje i pustopoljina na mjestu na kojem inače sve vrvi od života. Tada se uz udarac rukom po površini treba spustiti na odabrano mjesto koje je dobro da bude zaklonjeno , ali nije i nužno. Pravilno je postaviti se paralelno s obalom ii pod kutem od 45 prema „vani“. Kada smo postavljeni na čeku, olakotna okolnost nam je prisutnost bugvi i crneja u širem području koji će svojim priljubljivanjem uz dno pravovremeno upozoriti na dolazak dotične nam gospođe. Lica prilazi samouvjereno i umjereno meškoljenje ribolovca na dnu neće predstavljati problem. Povremenim laganim okretanjem glave poželjno je motriti situaciju jer lica ne bira smjer prilaženja. Kada se ugleda glava lice kako se gingajući približava vrhu vaše strijele tada se treba povlačiti iza zaklona takvim tempom da u trenutku odapinjanja strijele vaša vidljiva silueta bude minimalna. Kada lica primijeti vaše povlačenje registrirat će to kao strah što će joj pobuditi dodatno samopouzdanje da vam priđe bliže.

Lica često ribolovcu zna prići s leđa i upravo to je situacija kada neiskusan ribolovac često ostaje bez plijena jer će na iznenadnu pojavu tijela velike ribe naglo „odskočiti“ te na taj način svojom reakcijom i potjerati ribu. Oni iskusniji takvu pojavu lice doživljavaju s manjom dozom adrenalina , stoga brže reagiraju i uz manju korekciju puškom trofej se ubrzo nađe u barci. U prilasku lice rad očima nije bitan kao što je to slučaj u lovu na brancina ili zubaca, lica ne čita tako dobro podvodnog ribolovca što je zna skupo stajati.

Lica prilazi jako blizu ribolovcu bez imalo straha, toliko blizu da je ponekad potrebno pušku povlačiti unazad i gađati iz ruke kako bi se ostvario ulov. Ovu ribu nije potrebno gađati na ražanj; idealan trenutak je kada nam je riba bočno okrenuta, a takva nam se servira gotovo uvijek.

Idealno mjesto za pogodak je par centimetara iznad i iza bočne peraje. Tu je tijelo ribe relativno mekano – tako da ga sulica može probiti, čvrsto je- nema straha od paranja utrobe, taj dio tijela nije prožet mišićima tako da ne postoji opasnost od loma sulice, a između ostalog vjerojatan je pogodak ravno u srce što će znatno skratiti vrijeme umaranja ribe. Pogodak u glavu neće joj ozbiljnije naštetiti osim ako se ne radi o direktnom pogotku u mozak no lica ima relativno malo glavu usporedno sa tijelom i gađanje mozga je blago rečeno riskantan potez. U svakom slučaju treba izbjegavati pogodak u rep ili na polu ražanj kada je vjerojatnost loma sulice i bijega ribe najveća.

Pogođena lica će burno reagirati i krenuti sa strijelom prema dubini. Tada licu treba pustit da odlazi od ribolovca, a konop treba održavati zategnutim. Nakon tridesetak metara riba će se zaustaviti i početi kružiti oko lovca. Tada vi kontrolirate situaciju, dok riba gubi krv vrijeme radi za vas. Tada si uzmite koju minutu i uživajte u adrenalinu dok se riba potpuno ne izmori. Kada ste osjetili da je riba dovoljno oslabila, tada valja otići po nju cijelo vrijeme držeći konop blago zategnutim. Ni u kom slučaju ne vucite joj kontru! Prilikom prihvaćanja većeg primjerka ribe rukama valja biti oprezan – riba osjeti da joj se bliži kraj te u trenutku doslovno poludi što može biti opasno po ribolovca s obzirom da je tu i oštra strijela! Kada ste svom kapitalcu ugurali ruku u škrge, slavlje može započeti.

Šuljanjem se licu lovi onda kada ju vidite, a ne želi prići na klasičnu čeku. Tada idemo na „sve ili ništa“ i umjerenim perajanjem joj se pokušavamo približiti vodeći računa da ne radimo prenagle poteze te da se ne odižemo previše od dna. Licu valja gađati čim joj se dođe u domet jer bi u suprotnom daljnje približavanje moglo rezultirati strelovitim bijegom ribe. Također šuljanje se uspješno primjenjuje ljeti kada se za velikih vrućina kapitalni primjerci lica znaju odmarati u hladnoj morskoj struji postavljeni paralelno sa obalom. Tada treba podroniti bočno od ribe i prišulja joj se iznimno oprezno sa repa. Ova tehnika zahtjeva iznimno dobru kondiciju budući da se treba preroniti i 30-40 metara terena od čega dobar dio kontra morske struje.

Oprema za lov

Budući da je lica izrazito snažna riba koja na svojevrstan način prilazi lovcu tako i odabir podvodne puške treba prilagoditi određenim specifičnostima dotične ribe kako bi lov učinili učinkovitijim. Dva su osnovna zahtjeva pri odabiru puške; tijelo lice mora biti probijeno što zahtjeva izrazito jake gume budući da se radi o velikoj ribi. U ovom slučaju olakotna okolnost nam je ta što lica prilazi jako blizu podvodnom ribolovcu, na sami vrh strijele. Sa druge strane kako lica prilazi iz različitih smjerova, često i s leđa ribolovcu, potrebna je što pokretljivija puška. dakle kada se sve uzme u obzir dobivamo kompromis što se tiče dužine puške, najbolje 100 ili 106, još uvijek dovoljno pokretljive, a opet i dovoljno robusne da podnese silu dvaju guma promjera osamnaest. za strijelu je poželjno da bude opremljena sa dva pera te de nikako ne bude promjera manjeg od 6.5 mm. od ostale opreme poželjna je maska širokog vidnog polja te nož uvijek na dohvatu ruke!