Ljetni lov brancina

Lubin, luben, brancin, agač, dut, smudut... sve su to nazivi koje mozemo objediniti pod jednim zajednickim imenom-zimski car. I uistinu, to je ime koje brancin u potpunosti i zasluzuje. Od sredine jeseni pa do pocetka proljeca, a to je dobar komad godine, brancin je na vecem dijelu jadrana lovina broj jedan-najčešća i najpoželjnija lovina. No što je sa ostatkom godine kada proradi druga riba, a lov brancina padne u drugi plan? Mnogi ce na to pitanje samo slegnuti ramenima i okrenuti se lovu drugih vrsta dok ce oni fanatici koji sanjaju ovu ribu i prekaljeni podvodnjaci nabaciti onaj tajanstveni smijesak i  sa strpljenjem cekati „jedan od onih dana“ kada brancin „pada“ i ljeti... Prevariti brancina-po mnogima najinteligentniju ribu naseg mora, zimi je jak dozivljaj, a istu stvar ponoviti i u ljetu je nesto sto je stvar prestiza, pa cak i pomalo drsko. kada se ulovi ove cijenjene lovine redovito ljeti ponavljaju i dokažu da se ne radi o slucajnosti, lovac među svojim kolegama može uživati u dobrom glasu koji ga predstavlja „klasom“. Da ne bi bilo zabluda, ljeto nije vrijeme kada cemo ostvariti ekstremno bogate ulove ove ribe kao zimi kada ponekad u vrlo kratkom vremenu mozemo ispuniti  zakonom dozvoljenu dnevnu kvotu no cuda su ponekad moguca, a za to ovaj puta treba dati malo vise od sebe; uz pravi teren i metorolske uvjete potrebno je nesto vise znanja i iskustva.

O brancinu

Iako su na talijanskoj strani jadrana zabiljezeni i neki tezi i  veci ulovi literatura govori kako brancin naraste do jednog metra u duzinu, a dosegne tezinu i do 14kg. Prosječna težina ulovljenih brancina u podvodnom ribolovu varira od područja na kojima se lovi, a kreće se od pola kilograma do kilogram tako da se već ulov teži od tri kilograma smatra velikim brancinom. Sam pogled na tijelo ove ribe govori kako se radi o izrazitom predatoru kojeg karakterizira veliki radijus kretanja. Duguljasto vretenasto tijelo prekriveno relativno sitnim ljuskama opremljeno je mocnim perajama dok robusna glava skriva nekoliko redova sitnih oštrih zubi koji svom plijenu jednom kada je uhvaćen ne daju previše šanse za bijeg.
Mrijest brancina događa se u kasnu jesen i upravo je to razdoblje kada se najuspješnije lovi, no moguć je i lov u svim ostalim dijelovima godine pa tako i ljeti.
Brancin je riba plitkog mora koja dublje zalazi samo u ljetnim mjesecima o kojima ce u ovom tekstu biti riječi. Obitava na svim vrstama dna te je izrazito teritirijalna riba, naročito u ljetnim mjesecima kada se pojedini primjerci i više od dva mjeseca zadrzavaju na određenom području. dobra lovišta ove ribe su otoci šibenskog i zadarskog arhipelaga te zapadna obala istre, također sva ušća rijeka te mijesta bogata vruljama kao što je to slučaj u Velebitkom kanalu. Brancin je čest i oko većih luka, a takva su lovišta posebno atraktivna budući da se na takvim mijestima često love i kapitalni primjerci. jake morske struje u prolazima između otoka i u kanalima pogoduju brancinu te znatno olakšavaju lov.

Brancin i temoklin

Pojava izraženog termoklina na malim dubinama znači pomjenu ponašanja kod većine vrsta atraktivnih za lov pa tako i za brancina. pojava termoklina također znači i prelazak na ljetni način lova-tanja odijela i mnogo manje olova oko pojasa te duže puške. ove promjene opreme dobro će doći i kod lova na brancine.
Dok su u proljece jedinke i manja jata brancina naseljavali uzobalno podrucje na manjim dubinama sada se na istim tim terenima povlače nešto dalje od obale ispod granice termoklina, dakle u hladniji sloj na najčešče 8-10 metara gdje će se zadržati sve do jeseni. Položene livade ili veliki grmovi posedonije na navedenim dubinama omiljena su staništa brancina, a još ako na istom području postoji dobro strujanje mora, česti susreti sa brancinom su zagarantirani što je uvjet za uspješan lov.
Brancin se na ovakvim mjestima uspješno lovi veći dio ljeta, naročito za stabilnog vremena kada se zaredaju lijepi vedri dani pa i tjedni ispunjeni dnevnim maeštralom  kojeg dirigira greben nad jadranom. Lov u ovakvim uvjetima sadrži i neke specifičnosti, a to su iznimno dobra kondicija sa izvođenjem čeka na navedenim dubinama nerijetko trajanja i više od 2 min (1:20-1:30 je minimum za uspješan lov), iskustvo i poznavanje tehnike izvođenja čeke (čeka na brancina je uz čeku na zubaca zaigurno najsloženiji oblik čeke), te poznavanje terena i mikrolokacija na kojima se primjerci ili jata brancina zadržavaju. Dakle, tek kada lovac ispuni sva tri prethodno navedena uvjeta, ciljani lov može početi.
Kao što smo rekli, tehnika izvođenja čeke na ovu vrstu je možda i najsloženiji oblik čeke, a još kada se izvodi u doba godine kada instinkt brancina maksimalno štiti od bilo kakve opasnosti od strane ostalih predatora tada znamo koliko je potrebno truda uložiti da bi ostvarili uspješan ulov. Olakotna okolnost u ovakvom ribolovu nam je još uvijek relativno mala dubina što nam daje mogućnost da posvetimo dodatnu količinu koncentracije samoj tehnici izvođenja čeke. Kada znamo područje na kojem se brancin zadržava, istome moramo prilaziti što je tiše moguće iskorištavajući put prilaza za ventiliranje kako bi se neposredno prije zarona na odabrano mijesto izvođenja čeke što manje zadržavali na površini u blizini brancina te na taj način što manje uznemirili ribu koja nas je zasigurno već opazila. Sam zaron se izvodi u vertikali, a postavljanje na dnu je uvijek niz struju i od sunca kao i u zimskom lovu. Mijesto postavljanja na čeku na dnu nam mora pružati savršen zaklon jer će oprezni brancin na najmanje nepotrebno pokazivanje bilo kojeg dijela lovca trenutno nestati u dubini i upozoriti ostale primjerke u blizini, a tada na ulov na toj poziciji možemo zaboraviti. Iskustvo je pokazalo da smo najbolje zaklonjeni ukoliko legnemo u bujni grm posedonije kojeg na mijestima lova uglavnom ne nedostaje. takav zaklon nam pruža niz prednosti; osim što je lovac potpuno zaklonjen, može jako dobro kontrolirati situaciju u svim smijerovima, prilikom dolaska brancina i povlacenja lovca u zaklon nece se praviti nepotrebni zvukovi kao udaranje tijelom puške od kamenje što je potencijalni signal brancinu za bijeg, a možda je najvažnija prednost ona da lovac sakriven u posedoniji zapravo može kontrolirati koliko će se pokazati ribi ovisno o njezinoj trenutnoj udaljenosti i položaju u odnosu na lovca. Prilikom odabira ovakvog mijesta za čeku treba voditi računa da se ruka koja drži pušku maksimalno ispruži i polegne na posedoniju tako da neće dozvoliti lelujanje trave i zaklanjanje pogleda u slučaju prilaska brancina lovcu jer ćemo u suprotnom propustiti idealnu priliku za odapinjanje.

Rad očima

Ono što tehniku čeke na brancina čini toliko specifičnom jest rad očima podvodnog ribolovca. Osim savršenog mirovanja na dnu rad očima je onaj faktor koji će presuditi hoće li nam riba prići u domet ili neće, a posebno je važan ukoliko se radi o velikim primjercima koji već imaju iza sebe „školu“. Kako je brancin iznimno inteligentna riba tako posjeduje i sposobnost „čitanja“ iz očiju drugih vrsta te će sa lakoćom pročitati iz „razrogačenih“ očiju podvodnog ribolovca kako mu ovaj ne želi baš najbolje. Ono što lovac treba raditi kada ostvari prvi vizualni kontakt sa brancinom, dok je riba još daleko od lovca, je da pogled fokusira u beskonacnost, u plavetnilo dubine što dalje od brancina, a ribu koja prilazi nastavi promatrati tek perifernim vidom cijelo vrijeme je držeći na nišanu te čeka pravi trenutak za okidanje u sigurnom dometu. Istovremeno ovim radnjama lovac se prilaskom brancina povlači sve dublje u posedoniju takvim tempom da u trenutku odapinjanja strijele njegova vidljiva silueta prema ribi bude najmanja. Sve ovo na prvi pogled izgleda vrlo jednostavno no potrebna je iznimna smirenost, a od lovca se traži da u ovakvim situacijama bude pravi psiholog u punom smislu te riječi. Također je potrebno naglasiti da je gađanje brancina na ražanj u ljetnom lovu nužno dok je zimi često samo poželjno, jer je ljeti riba mnogo opreznija, a pokrete izvodi puno brže ostavljejući lovcu puno manje vremena za odrađivanje postupaka na dnu.
U slučaju da je čeka završila bez uočavanja ribe ili jata ili se riba drzala na vecoj udaljenosti bez da pokazuje nakanu prilaska lovcu, izronu treba posvetiti jednaku važnost kao i samoj čeki ili zaronu. Lovac izranja uz minimalno koristenje peraja nakon što se prethodno na što tiši način odvojio od morskog dna. izranja se ukoso od mijesta izvođenja čeke te postoji velika vjerojatnost da nam brancini ukoliko su nas primjetili u izronu što je čest slučaj priđu već na sljedećoj čeki koju ćemo izvesti dvadesetak metara dalje.

Ljetne nevere

Već sam nagli pad tlaka pola sata prije nailaska hladnog i vjetrovitog kumulonimbusa izmami brancine iz dubine da priđu obali. Sada krupni brancini napuštaju sigurnost svoga jata i odlaze u plićak kako bi napunili želudac uspaničenom i dezorijentiranom sitnom ribom. Instinkt koji je netom prije čuvao brancina od predatora i bio mu najbolji saveznik u preživljavanju sada ga tjera da bezglavo prilazi i napada sve što se pod morem kreće. To je vrijeme kada i oni najoprezniji brancini postaju trofeji u nečijem albumu.
Kao i bilo koja druga vrsta lova i ovdje je potrebno nešto uložiti, a to je ovaj put odlazak na more u uvjetima u kojima bi mnogi vrijeme radije proveli u kakvom skloništu nego šibani valovima na vjetrometini i kiši.  Kada vani vladaju ovakvi vremenski uvjeti ribolov se obavlja na onim starim plitkim zimskim pozicijama. Brancin je sada iz dubine ponovno došao kako bi pretražio plićak u potrazi za zalogajem, a napustit će ga i vratit se u dubinu tek kada nevera prođe i valovi koji su ostali nakon nje potpuno ne nestanu. Za ribolov sada u najboljem slučaju imamo svega koji sat stoga to vrijeme valja dobro iskoristiti.
 S obzirom da se čeke izvode na prosječnoj dubini od svega dva do tri  metra i da je more uzburkano i mutno, dužina čeke će biti mala, ali valja povećati frekvenciju izvođenja čeka kako bi povećali efektivnu dužinu lova te što bolje pročešljali teren na kojem pretpostavljamo susret sa lovinom. opremu treba prilagoditi uvjetima što znači ovaj puta puno olova i kratka pokretna puška sa ipak nešto jačim lašticima budući da kapitalni brancin u ovakvim uvjetima nije rijetkost. Budući da je brancin sada manje oprezan to je tehnika izvođenja čeke manje složena i rad očima više ne igra onako važnu ulogu kao što je to slučaj u normalnim uvjetima tako da sada lovac više koncentracije može posvetiti smijeru dolaska brancina i brzom hitcu često i u samu siluetu ribe. Iz ovog razloga potrebna je i maska širokog vidnog polja.  

Vrulje

Uspješan ribolov uglavnom završava koji sat nakon prolaska nevere kada se val uzrokovan neverom potpuno smiri, a tlak zraka se normalizira, no ukoliko dobro poznajemo teren koji skriva  izvore podzemne vode takozvane vrulje, možemo nastaviti sa ribolovom obilazeći iste. Slatka voda koja se iz vrulja diže prema morskoj površini privlači brancine, a vrlo često je razlog cijelom jatu riba da se teritorijalizira i zadržava na istom području.  Ona vrulja koja daje veću količinu slatke vode i uzrokuje jače strujanje oko otvora iste je bolja za lov, još ako se nalazi na kakvoj punti koja inače pogoduje brancinu, tada možemo reći da posjedujemo „jack pot“. Temperatura vode koja kroz vrulju dotiče u more također igra važnu ulogu, a dobro je da je razlika sa temperaturom mora što veća. Ovakva mijesta redovito nam daju ulove ukoliko smo pravilno primjenili tehniku lova u blizini istih, a to je klasična čeka. Ovisno o veličini vrulje koju poznajemo, udaljenost od vrulje u blizini koje ćemo raditi čeku varira. Tako oko velikih vrulja sa izvođenjem čeka započinjemo minimalno 50m od izvora. Takve vrulje su izvori čiji je otvor i nekoliko metara u promjeru, a izvođenje čeke u blizini iste zbog jakog strujanja koje lovca vuče prema otvoru vrulje zna biti izrazito neugodno pa zahtijeva određeno iskustvo i psihičku pripremu lovca.
Prilikom lova u blizini vrulje vidljivost je zbog muteži i slatke vode ograničena tako da posebnu pozornost treba pridodati smijeru i načinu prilaska brancina. na čeku se uvijek postavljamo prema izvoru jer se brancin ili jato brancina često zadržava upravo iznad samog otvora vrulje te iz istog smijera i prilaze. Brancin je ukoliko se zadržava iznad ovakvih otvora dosta statičan i svu aktivnost svodi na perajanje kako bi se održao na mijestu u struji iznad otvora. Tada je moguće ukoliko smo na vrijeme uočili ribu i ukoliko konfiguracija terena to dozvoljava približiti se ribi u domet šuljanjem te uputiti hitac. Lov po vruljama može davati rezultate i onim danima kada izvor više ne daje slatke vode upravo zbog urođene teritorijalnosti brancina, a ulovi na ovakvim mijestima mogu biti kapitalni.

Zaključak

Pogled u oči ulovljenog brancina kao kod nijedne druge ribe govori da se radi o iznimno lukavoj ribi koja uz svu inteligenciju koju joj je podarila priroda posjeduje jos i nevjerojatan instinkt za prezivljavanjem u svom okolišu. Na žalost ove ribe, priroda je previdila jednu stvar, a to je čovjek koji  poput uljeza zaranja ispod morske površine u nadmetanju sa ribom i sa samim sobom... no brzo ce vrijeme uciniti svoje, te ce  i ova riba pronaci nacina kako izvuci tanji kraj, u njoj bezkompromisnoj borbi za prezivljvanjem, a podvodni ribolovac će morati promijeniti tehniku lova ako se misli sa mora vratiti teške niske...