Portal za ljubitelje mora, ronjenja i ribolova

Osnove lova po rupama

naslovnaTehnika lova po rupama tzv. kopanje je jedna od starijih tehnika podvodnog ribolova. U davno vrijeme jačina i veličina prvih pušaka su naravno bile daleko ispod razina današnje opreme, riba je bila mirna i nikada se prije nije susretala sa čovjekom te je bilo sasvim dovoljno pričekati da se riba lagano povuče u neku pliću rupu i tamo je uloviti. Naravno ta vremena su davno prošla i više se ne mogu doživjeti ni na najnepristupačnijim mjestima na Jadranu već se riba zavlači u dubine rupa i u većini slučajeva u toj rupi pronaći će kanal gdje se puška ne može probiti. Naravno u prilog tomu ide i činjenica da je brojnost ribe prorijeđena i zato preostale ribe zauzimaju one najsigurnije rupe koje se mogu pronaći a to su duboki i mračni kanali te veće dubine gdje je malo lovaca koji joj mogu doći glave.
Hrvatska obala Jadrana kamenito je područje u kojemu se nalazi velik broj rupa a samim time i vrsta koje u njima obitavaju. Upravo iz tog razloga mnogi lovci pogotovo starije generacije i natjecatelji upravo su svoje prve lovove temeljili na pretragama rupa. Neki još i danas ne odustaju od te tehnike i ona im je primarna ali sve je manje lovaca koji tako love ili započinju svoje lovačke pohode jer je na većini dostupnih lokacija riba uglavnom u rupama ostala jedino u dubljim područjima. Za vrijeme natjecanja pregled rupa je i jedina tehnika sa kojom se uopće može razmišljati o nekom ozbiljnom plasmanu a rijetki su oni koji se udaljavaju od rupa. Upravo zbog toga se nekoliko dana, čak i tjedana vrši pregled terena da bi se pronašle te pogodne rupe koje će donijeti ribu na dan natjecanja.

Vrste rupa i odabir puške

Postoji mnogo tipova rupa po kojima ćemo odabrati onu pušku koja najbolje odgovara za takvu rupu. Evo nekoliko klasičnih vrsta rupa:
Ploče – najčešće razbacana kamenja koja imaju nekoliko uskih izlaza (ili ulaza). Podvodni ribolovac koji nađe ploču u nekoj pustopoljini je sretnik i ona najčešće krije ribu poput ugora, vrane, šarga.
Bunari – Duboke vertikalne i široke rupe u koje se može zavući, najčešće rađene od nekih izvora slatke vode ili starih izvora. Zbog velike dubine bunara jako teško je uhvatiti ribu. Puno bolje rezultate daje čeka ispred bunara. Bunari redovito drže kirnje i šarge, ali i ostale ribe.
Pećine – Duboke rupe u koje se može zavući, ali najčešće u samoj pećini ima mnogo sitnih otvora i jako je teško pronaći ribu u njoj. Kod pećina je dobro to što se u nju može smjestiti i neka veća riba poput zubaca ili gofa.
Procjepi – Uske ali duge rupe, najčešće imaju nekoliko otvora i nalaze se na strmim dijelovima obale. U procjepima se najčešće kriju škarpine, kavale, i ušate.
Razbacane gromade sa puno kanala – Ovaj tip obale je jako nezgodan za lov po rupama, često su takve obale umjetno rađene kao nasipi ili teren koji se odronio. Takav tip obale nudi sve moguće ribe ali ih je i jako teško uloviti jer su kanali nepregledni.
vrlo-kratka-puskaPušku za lov po rupama odabiremo po dubini rupa, očekivanoj lovini. Za procjepe i ploče sasvim će dovoljne biti puške od 50 do 75 cm, ako su rupe malo dublje i ribe veće onda je dobro imati malo duže puške do 90 cm, a to je ujedno i dužina puške koju ribolovci najčešće upotrebljavaju jer je nekako univerzalna dužina. Sa dužim puškama također je moguće loviti u rupi ali ne treba riskirati gubljenje strijele, osim u slučaju da se u rupi krije velika riba poput kirnje. Ukoliko koristimo laštikaču tada laštici moraju biti duži i pružiti lagani ali precizni hitac. Na tržištu postoje i jako male puške od 20 do 40 cm i te puške također nisu loše za one zafrkane rupe u kojima je velikom puškom teško manevrirati, ali problem takvih pušaka je taj da veliku ribu neće probiti već je samo raniti. Za lov po rupama mulinel je otežavajuća okolnost jer nam smeta prilikom zavlačenja puške i manevriranja, ali dobra je stvar imati mulinel da u slučaju mutnog mora i veće dubine možemo izroniti zajedno sa puškom a lovinu ostaviti sa strijelom u rupi. Ukoliko se mulinel ne postavlja onda je dobro imati pušku koja ručku ima bijele boje jer je takvu pušku se jednostavno uočiti prilikom zarona dok se one crne lako zagube.

Pretraživanje terena

trazenje pozicijaNaravno da kada se kaže rupa ne misli se na svaku rupicu koja se nalazi u moru nego samo one koje iz nekih razloga predstavljaju ribama sigurnost ili dom. Nije svaka rupa jednako izgledna da će se u njoj nalaziti lovina već se tu pravu rupu mora pronaći, a u toj potrazi može se proviriti u desetke rupa koje naizgled nisu loše ali riba u njima nije stanovnik. Početnici u podvodnom ribolovu ne mogu zaranjati u velike dubine, osim ako se prije nisu bavili ronjenjem na dah, pa im je dobra pretraga rupa ograničena na uski obalni pojas koji u pravilu ne daje previše izgleda za dobrom lovinom. Ali rupe u samom plićaku postoje i one redovito daju prekrasne primjerke riba poput komarči, šaraga itd. koje se nakon burne noći odluče lagano odmoriti. Štoviše postoje rupe koje redovito daju ribu a nisu dublje od 1 metra dubine a većina lovaca ih uglavnom preskoči iz razloga što se tamo riba jednostavno ne očekuje. A većina ribolovaca takvu rupu otkriju iz čiste slučajnosti jer su vidjeli da se neka riba u daljini zavukla tu ili su slučajno provirili u prolazu i vidjeli riblji odsjaj. Ne postoji neki ozbiljni pokazatelj pomoću kojeg možemo znati da se radi o pravoj rupi. Uvijek se smatralo da se jata riba poput crneja i ušata zavlače u rupe koje su pogodne za prave lovine koje priželjkujemo, ali to ne mora biti istina jer crneji zbog svoje veličine biraju manje rupice no upravo je takav teren koji je pun manjih rupica prirodno idealan da u sebi krije i neku veću rupicu. Isto se to odnosi i na ušate koje u pravilu biraju duboke procjepe u koje se može ali ne mora zavući neka veća riba. Svakako uzmite u obzir rupe oko kojih je manja riba i pretražite takvo područje.

Dublje rupe

komarca-u-rupiLov po rupama na većim dubinama zahtjeva veliku kondiciju. Lovci koji prakticiraju ovakav lov nerijetko treniraju cijelu godinu trčanje, teretanu ili neki drugi vid jačanja nogu. I sam podvodni ribolov je vrhunski trening pa za prave rezultate treba biti što više u moru. Nije malo podvodnih ribolovaca na ovaj način izgubilo svoj život jer su precijenili svoje mogućnosti ili nisu poštivali pravila sigurnosti ronjenja na dah. Osnova svakog sigurnog zarona je dobra i duga priprema na površini, pogotovo nakon već nekoliko zarona u veću dubinu. Negativne misli i umor loše djeluju na naš organizam stoga u slučaju da se ne osjećamo 100% sigurno treba izbjegavati ovakav lov. Manja količina olova također je osnova sigurnosti jer olakšava izron u kojem ne trebamo već umorne mišiće dodatno opterećivati.
sarzi iz rupeIako su ribe evoluirale i na prvi šum se zavlače u rupu još uvijek je moguće ukoliko imamo lagane i odmjerene pokrete uočiti ribu ispred rupe i vidjeti kako ulazi u nju. Pošto se radi o većoj dubini, ili pak mutnijem moru, vidljivost nam neće dopustiti da to mjesto vidimo sa površine. Da bi lakše uočili to mjesto koristiti ćemo tehniku podronjavanja tj. ronjenja do pola dubine na kojoj promatramo dno u potrazi za ribom ili pogodnim rupama. Bez podronjavanja lov bi bio puno naporniji jer držanje tempa dubokih zarona mogu samo oni najistreniraniji podvodni ribolovci. Upravo ti podvodni ribolovci ostvaruju najbolje rezultate u ovom sportu jer na zadnjim prvenstvima Hrvatske lov se odvijao preko 25 a neki su čak išli i preko 40 metara dubine. Ljudi govore da podvodni ribolov spada u jedan od najtežih sportova a svima koji ne u tu konstataciju ne vjeruju predlažem da probaju loviti duboku rupu na natjecanju pa će se vrlo brzo uvjeriti u to.

Riblje vrste u rupama

skarpina2Gotovo da ne postoji riblja vrsta, osim nekih pelagičnih i nekih koje se zakopavaju u pijesak, koja se u nekom trenutku ne odluči zavući u rupu. Što je točno uzrok takvog ponašanja možda je i tajna ali upravo takvi trenuci najpogodnija su razdoblja za prakticiranje ove tehnike. Takvo razdoblje možda je najbolje otkriti po tome da nam druge tehnike ne daju rezultate stoga u ruke uzimamo kratku pušku, lampadinu i negdje se riba mora skrivati. Ribe koje se love u klasičnim čekama poput zubaca, lubina, pica, komarče nakon mukotrpne potrage nekada se jednostavno uoči kako se odmaraju u nekoj rupi ili procjepu. Takve ribe najčešće se povlače iz rupa ako se počnu osjećati ugroženo jer im mračni zaklon nije u prirodi poput nekih drugih vrsta kao šarag, fratar, kirnja, kavala da su rupe sigurna mjesta u koje treba bježati. Dakako da će ribe bježati ako im počnemo kopati rupu i plašiti ih stoga je potreban pristup pregledu rupe sa dosta opreza i spremnosti na brzo reagiranje. Jednom pronađena rupa najčešće nam je pozicija na kojoj možemo u budućnosti opet očekivati ribu. Neke vrste će i nastanjivati iste rupe dok im god to prirodno pogoduje, poput ugora, kavala, kirnji itd. U narodu su čak i poznata imena takvih pozicija tako da nema podvodnog ribolovca koji nije čuo za imenice poput šargera (rupa od šaraga), kavaljere (rupa od kavale), čak i glagol šargati znači da je riba (ne samo šarag) ušla u rupu.

Pristup rupi

kirnjaMožda i lov u rupi nije previše težak ako imamo tu sreću da smo našli jednostavnu rupu u plićaku. No takvih je slučajeva malo i uvijek će se naći neka komplikacija koja će nam otežati lov. Lovci koji su sigurni u sebe znaju se zavući duboko u rupe da bi provjerili i najdublje procjepe, a takve postupke nitko ne voli gledati uživo jer zavlačenje u uske kanale u eteru u kojem ne možemo disati nije niti malo ugodno. Povratak iz užeg kanala je jako težak jer nam smetaju peraje stoga se ne smiju raditi brzi i panični pokreti već što laganiji. Zbog položaja ribe u rupi upravo će nekad biti potrebno zaviriti u takve kanale koji nisu jednostavni. Pristup rupi također je važan, dolazi se sa strane iz koje ne dopuštamo ribi da nas uoči i prvo u rupu ulazi puška, pa glava ronioca i na kraju lampadina sa kojom ćemo pronaći ribu. Bez lampadine moguće je loviti u nekim rupama ali za mrak rupe trebat će nam nekoliko trenutaka da nam se oči priviknu. Ako nemate lampadinu dobar je savjet zatvoriti oči nekoliko metara od rupe i otvoriti ih na ulazu, na taj način oči su nam već priviknute na mrak. Ako smo ostvarili priliku za pucanje ne treba previše oklijevati jer riba može ili napustiti rupu na drugom izlazu ili zavući se dublje gdje je nepristupačno. Iz razloga što ribe znaju izaći iz rupa na drugi izlaz se može staviti nešto poput druge puške ili bilo kakvog predmeta koji će ribu zadržati jer neće htjeti riskirati i otići. Nakon što ste pregledali rupu pogledajte oko sebe da li se možda približila neka riba koju zanima što se to događa. Također je dobro ukoliko vidite ribe da se približavaju nekoj rupi napravite čeku nekoliko metara ispred rupe i na taj način uhvatiti ribu a da se druge ozbiljnije ne preplaše. Čeku možemo ponoviti nekoliko puta i nakon toga tek prići rupi.

Vađenje ribe

tabinja-viri-iz-rupeJoš jedna u nizu poteškoća koja će nas možda dobro namučiti je vađenje pogođene ribe iz rupe. Pogođena riba nagonski se zavlači dublje u rupu ili u neki uski procjep u kojemu nakostriješi svoje peraje i tako oteža vađenje. Ako je neka riba u mnogo situacija pobijedila podvodnog ribolovca onda je to kirnja. Loše pogođena kirnja zadaje prave glavobolje prilikom vađenja a muke znaju trajati i cijeli dan, čak i sljedeći dan. Za vađenje kirnje potrebno je u startu imati nekoliko alata poput kuke, drugih pušaka i možda strijele bez pera sa kojom se riba pokušava usmrtiti kroz neki uski kanal a da strijela ne ostane u njoj.
Ostale vrste riba također znaju biti teške za vađenje sve dok su žive stoga se nekad treba zavući u rupu i sa drugom puškom. Ukoliko možemo dobaviti strijelu rukom ona smo obavili veliki dio posla jer sa strijelom možemo manevrirat. Dublje u rupi pogođena riba je malo teža za izvaditi jer najlon kojeg imamo u ruci ne može pomaknuti strijelu u stranu a samim time i ribu. Još jedna loša stvar kod lova sa strijelom u rupi je ta da se strijela zna ili zabiti iza ribe ili se pero tako okrene da ga je nemoguće iščupati ukoliko nemamo mogućnost dohvata strijele rukom. Za takve situacije postoje posebni izvlakači koji mogu biti montirani na glavi puške (picasso), nekim noževima, ili posebno kao ribolovni pribor kojeg nosimo sa sobom u lov.

Upotreba ostiju

lastikaca-sa-ostimaI podvodni ribolov ima svoje trendove, a to su trendovi uvjetovani efikasnošću opreme koja se koristi. Oduvijek su se koristile osti na puškama poput zračnih sa kojima se lovilo po rupama, onda je neko vrijeme laštikača sa klasičnom harpunskom strijelom postala primarno oružje za lov po rupama a nedavno je trend postao i montiranje ostiju na vrh strijele jer tu mogućnost nudi nekoliko firmi koje proizvode strijele za navojem. Te strijele imaju mogućnost da u slučaju potrebe odvijemo osti i lovimo sa harpunskom glavom. Osti za lov po rupama imaju podosta prednosti u odnosu na harpun. Prilikom lova u rupi se često nalazi više riba, a pogotkom u ribu digne mu mulj sa dna rupe i daljnji lov postane nemoguć. Ostima se riba pogodi na način da ona više nije u mogućnosti mrdati, osim ako je velika riba poput kirnje, stoga ostale ribe neće biti toliko preplašene. Za velike ribe poput kirnje također je idealno loviti je ostima jer one svojom širom površinom omogućavaju manevriranje sa kirnjom koje je ponekad nemoguće izvaditi iz rupe.
Strijele na koje nisu montirane osti puno češće se zabiju u neki procjep duboko u rupi i more je puno takvih odbačenih strijela koje bivši korisnici nisu mogli izvaditi, osti se puno teže zabijaju u procjepe ili ostaju neizvađene iz očitih razloga. Jedina prednost klasične strijele bi možda bila u tome što se u nekom procjepu ne može doći do ribe sa širim ostima ali to je jako rijedak slučaj. Još jedna od mana ostiju bi možda bila i ta da zbog jačine udarca ribu presjeku što je točno ukoliko se malo ne istrenira ta vrsta lova. Riba se ne gađa iz male blizine a pravi setup, tj. jačina laštika se mora provjeriti prije nego se stave osti. Zbog velike mase strijele ne treba nam velika brzina pa će se kod lova ostima uvijek natezati laštici na prvu kukicu, ali naravno sve ovisi i o samoj pušci.

Lampadine

lampadinaPostoji širok spektar lampadina koje se mogu koristiti za pregled rupa čije se cijene kreću od 100 do preko 1000 kuna. Zasigurno izbor lamapdine može predstavljati veliku muku s obzirom da je danas na tržištu jako puno modela za koje nitko ne može garantirati da su u svakom pogledu funkcionalne. I same rupe koje se pregledavaju nisu iste. Duboke pećine zahtijevaju jaki snop svijetla na sve strane dok bi možda uski snop bio dobar za kratke i uske procjepe. Led diode su dobre jer ne koriste veliku količinu energije baterijama ali valna dužina njihovog svijetla nije toliko pogodna za probijanje sunčevih zraka, što znači da ne možemo biti udaljeni od rupe nego se lamapdina sa led diodama mora gurnuti u rupu. No danas postoje i snažne led lampadine. Svakako uz lampadinu obavezno kupite i baterije na punjenje sa punjačem. Radi sigurnosti da lampadina ne ostane upaljena neke marke imaju zaštitne mjere koje sprečavaju trošenje. Svakako preporučam da kupite lampadinu koja na okidaču ima oprugu koji nakon pritiska gasi svijetlo. Na nekim starijim modelima dok još opruga nije bila postavljena podvodni ribolovci su sami stavljali gumice koje bi vračale okidač na prvotni položaj. Također moguće je i naći lampadine koje se automatski gase na površini. Za podvodni ribolov najfunkcionalnije su manje lampadine koje objesimo o ruku da nam u svakom trenutku bude pristupačna a u drugim zaronima ne smeta. Ribu naciljajte lampadinom a u isto vrijeme i sa puškom te nakon što je osvijetlite budite brzi jer većina riba bježi od svjetlosti lampadine.