Veliki pic

Velike piceve možemo očekivati tijekom cijele godine ali nešto češće u toplijem dijelu godine. Najveća pojava velikih piceva u plićem moru događa se po završetku ljeta. To su ustvari ženke koje se u blizinu obale dolaze dobro nahraniti da bi dobile potrebnu snagu za parenje. Puno puta sam rekao da je obala mjesto gdje se nalazi najšarolikija hrana bogata svim prehrambenim sastojcima pa gotovo da i nema vrste ribe koja nije izraziti predator da u nekom razdoblju svog života ne nahrupi na obalu. Od iznimne je važnosti da se ribama omogući pristup obalnom području a tako nešto je jako često onemogućeno kilometrima mreža stajačica koje stoje paralelno sa obalom dok je betonizacija i nasipanje umjetnih plaža jako pogubno za zdravlje cijelog morskog sustava u narednom razdoblju. No piceve često možemo susresti u lukama a razlog je unošenje velike količine organskog otpada od kojeg buja morska flora koja je osnova života mnogim sitnim organizmima važnima u prehrambenom lanacu, na kojem se nalazi i pic. Upravo su velike i nasipi jedno od glavnih lovnih mjesta velikih piceva, no takva mjesta su zbog mutnoće a i zabrane obavljanja podvodnog ribolova gotovo uvijek nedostupna.

O picu

Pic je podosta raširena vrsta po cijelom Jadranu. Kao mlade ribe gotovo da ih ima gdje god pogledali no one velike susrest će te jako rijetko. Podvodni ribolovci obično nailaze na piceve koji su nešto manji od pola kg a takvi još nisu ni postali ženke. Kao i sve vrste njegovog roda mijenja spol nakon nekoliko godina. Obično ženke postanu nakon pola kg težine. Mladi mužjaci su izražajno išarani prugama po leđima dok kod ženki one nisu toliko vidljive, čak se i lagano gube. Pruge na leđima ima većina ribljih vrsta, naravno kod pica je to jako izraženo. Isprva se čini kako se radi o nekoj vrsti mimikrijskog svojstva ili načinu zbunjivanja protivnika, no jednom prilikom promatrao sam mlade mužjake u jednom bazenu gdje su umjetno hranjeni. Ti picevi plivali su u krug normalno dok jednog trenutka pruge nisu postale jako izražajne što nisam nikad do tada u moru susretao. Razlog takvoj izražajnosti zbio se nedugo zatim, jedan drugoga su uhvatili ustima i počela je borba (ili igra) kao da se radi o dva hrvača. Nakon što su se zavrtjeli nekoliko puta stali su i vratili su se na klasičan izgled. Dakle jasno je da se radi i o sredstvu dokazivanja muškosti koje imaju još mnoge životinjske vrste na ovom planetu. A to je vjerojatno i razlog zašto neke druge vrste ribe imaju isto to svojstvo i zašto starije ženke više nemaju pruge kao mužjaci već su im po ljuskavom tijelu samo ostaci nekadašnje boje. Inače picevi se donekle uspješno uzgajaju u ribogojilištima jer jako brzo rastu do 30-40 deka, nakon toga njihov rast se usporava pa će te jako teško vidjeti velike umjetno uzgojene piceve. Danas u Hrvatskoj nažalost više nema uzgajališta. Isto tako i u prirodi su picevi manji od 40 deka iznimno brojni pa je to i jedna od najčešćih lovina početnika u lovu na čeku i šuljanje ali i onih sa dužim stažem koji se jednostavno zadovoljavaju sa manjim ribama.

Kako loviti piceve

Pic se lovi svim puškama i tehnikama koje postoje ali recimo da bi izdvojio dvije tehnike sa kojima ih najviše strada. To su šuljanje i čeka. Na čeku se manji pic lovi prilično često, u stvari jedna je od češćih lovina, no pravi izazov je uhvatiti onog velikog koji se po ponašanju dosta razlikuje od manjeg. Obično su starije ribe dosta lukavije i opreznije a i vjerojatno su se već susretale sa ljudima. Pic će se pojaviti negdje u daljini i krenuti nekim svojim putem daleko od dometa. Pravi problem se javlja u tome što mu se treba nekako privući pozornost a da ga se ne uplaši. Ako se nalazite na području sa većom morskom strujom pričekajte da dođe do mjesta gdje se on nalazi niz struju tada bi se mogao okrenuti prema vama. Tada treba mirovati i ako imate dovoljno zraka pričekati da uđe u domet. Problem ove tehnike je naravno vrijeme koje trebamo provesti na dnu a veliki pic ide jako sporo. U slučajevima kada nema morskih struja biti će jako teško ostvariti hitac ako nas je pic već ranije vidio. Za velike piceve trebate biti dosta skriveni pa prije nego legnete na čeku odaberite prigodno mjesto. Naravno da kao i većina ribljih vrsta jednom kad vas se uplaši više vam neće dati priliku niti će te ga možda više vidjeti. Za piceve ne treba neka posebno jaka puška jer njihovo tijelo je tanko pa će ga probiti i najobičnija puška sa jednim laštikom, dužine 90 – 110 cm. U ovom slučaju strijele od 6-6.5 mm su sasvim dovoljne i ostvarivat će brz, dug i precizan hitac, drugim riječima efikasan za lov na pica.

Istom puškom možete raditi i čeke i šuljanje pa je to jedna velika prednost kada očekujemo pojavu ove ribe. Šuljanje je tehnika u kojoj imate puno više izgleda za uhvatit velikog pica. Prilikom izvođenja tehnike šuljanja potrebno je ponašati se u skladu sa pravilima te tehnike o kojoj smo već jako puno pričali. Kaže se da šulja nikad nije dovoljno spora a kada to pokušamo primijeniti na velikom području onda se nećemo previše nagledati riba, stoga treba naći balans brzine i efikasnosti. Taj balans najbolje se postiže vježbanjem ili iskustvom. Veliki picevi najčešće se zadržavaju na izražajnim mjestima gdje je obala procjepkana, a iskustvo će nam reći da posebno trebamo usporiti na takvim mjestima. Nisam malo puta u životu doživio da mi pic izleti iz mjesta za koje sam mislio da sam ga pregledao ili sam bio neoprezan. Iako se ne udaljava od nas velikom brzinom jako teško ga je uhvatiti na nišan u tom trenutku ali gađajte što prije jer samo tako postoji mogućnost da će te ga pogoditi. Poznato je i da se picevi vole zadržavati u prisustvu salpi a veliki picevi naravno više vole salpe njihovih dimenzija pa obratite pozornost na takva jata koja odgrizaju travke uz obalu. Šuljanjem se love ribe koje se uz obalu hrane pa su orijentirane na traženje hrane. Sve dok vidite ribu kako bliješti ogrizajući organizme sa dna imate šanse još joj se približiti. Ako između vas i ribe više nema mjesta za prišuljati se već je sve otvoreno probajte napraviti plitku čeku iza najbližeg zaklona. Iako se pic može loviti i ostalim tehnikama primjerice u lovu po rupama i poniranju takvi trenuci su dosta rijetki, posebice poniranje na velike piceve koji svojim iskustvom dobro znaju kada treba pobjeći. Po rupama se picevi češće hvataju na pučinskim otocima, ali opet ne tako često. Najbolje bi bilo kombinirati čeku, šulju i poniranje u većim dubinama ali malo je lovaca koji mogu tako dugo i duboko roniti.

Područja

Ne postoji konkretno pravilo gdje će se susretati ovako velika riba jer ona može doći bilo gdje. Po meni najviše ih ima na mjestima zamućenih luka gdje su picevi donekle sigurni od ribolovnih alata te na pučinskim otocima i brakovima gdje se također puno lakše mogu skriti od izlova. Ali na tim mjestima ih ima više zbog ljudskog utjecaja na njihovu brojnost tako da i ostala područja mogu dati prekrasne primjerke, samo treba istraživati. Kako mlade ribe viđamo u gotovo svakom kutku veliki su isto tu negdje ali dublje i čekaju pravi trenutak za doći u pliće more da bi se nahranili. Probajte naći neki greben udaljeniji od obale gdje su morske struje dosta jake pa će vam se možda posrećiti. Na takvim mjestima često puta sam susretao velika jata velikih piceva ali jako teško ih je privući na domet. Pošto pic nije noćna životinja u njegovom lovu može igrati cijeli dan. Za šuljanje predlažem rano jutro posebice ono kada je veća plima te kada već maestral dobro zapuše i njegovi valovi dobro zamute obalu. Sigurno je da je razdoblje toplijeg dijela godine puno pogodnije za lov na pica jer kao i mnoge vrste voli veće temperature mora koje su tada više upravo u plićem moru. U kasno proljeće lov na pica postaje gotovo rutinski pogotovo šuljanjem jer se pic intenzivno hrani u samoj obali. Tijekom ljeta još uvijek ga ima ali ne toliko često ali zato krajem ljeta i početkom jeseni dolazi ono njegovo najbolje razdoblje kada se velike ženke približavaju obalnom području i brakovima. U kasno ljetnom razdoblju uhvati se najviše velikih piceva u podvodnom ribolovu ali i u ostalim sportsko ribolovnim načinima. Često se zna dogoditi da takva razdoblja traju nekoliko dana i onda jednostavno ponovno nestanu bez traga. Iako znate mjesto na kojim ste ih vidjeli u velikom broju ako ga ponovo posjetite i ne nađete ih nije važno, ima drugih ribljih vrsta a dogodine se vratite ponovo u pravo vrijeme, stoga zapamtite temperaturu mora i vrijeme kad ste ih vidjeli. Na brakovima se love dosta duže jer su brakovi manja područja sa jačim morskim strujama na kojima vole biti tijekom razdoblja neaktivnosti. Picevi se na brakovima, posebno onim dubljim love do kraja jeseni ali i zimi.

Uhvatiti manjeg pica zaista nije teško, ali za velikog ipak treba imati dosta znanja i vremena dok takvu ribu susretnemo. Veliki picevi koji mi predstavljaju izazov su primjerak težine od nešto manje od 1 kg pa naviše, dok mi oni manji, iako mnogim početnicima mogu predstaviti puno uzbuđenja i radosti, nisu previše interesantni kao sportska lovina. Recimo da su picevi do pola kg jako česti i viđati će te ih svuda, oni preko pa do blizu 1 kg će biti dosta rjeđi a oni preko 1 kg iznimno rijetke lovine koje stvaraju veliku dozu uzbuđenja svakom lovcu koji ga susretne. Picevi mogu narasti i do 3 kg i takve primjerke sam viđao na jugu Španjolske, a ako takav primjerak uopće i postoji u Jadranu ne mogu zamisliti kakvu bi tek radost pružio sretnom lovcu.

Razlika sa šargom 

Pic izgleda gotovo identično šargu pa ga se nerijetko miješa od strane ljudi koji nisu dovoljno upoznati sa prepoznavanjem ribljih vrsta. Obje vrste pripadaju rodu Diplodus tj. bliski su rođaci pa nije ni čudo da su izgledom slični. U Jadranu još dijele rod sa šparom i fratrom. Ako imate problema glede raspoznavanja preporučam vam da pogledate njegova usta koja su izdužena u špic sa isturenim zubima, takva usta mu služe za čupkanje algi i crvića, šarag ima jaku čeljust sa kojom drobi školjke i ježeve. Osim toga boje i dužina pica i šarga se malo razlikuju ali takve razlike se nauče sa vremenom poput raspoznavanja blizanaca.