Prvi zubaci

Gotovo svi iskusniji podvodni ribolovci topliji dio godine pokušavaju iskoristiti ili se nadaju najtrofejnijem caru od riba. Ono pravo umijeće lova na ovu ribu stekne se dugogodišnjom praksom podvodnog ribolova koja je nezaobilazna i teško da se može naučiti u kratkom roku. Priče o zubacima su ispričane bezbroj puta ali kad se počne loviti tek onda se shvati koliko treba uložiti napornih pokušaja da bi se ostvario adekvatan rezultat. Zato je mnoštvu iskusnih podvodnih ribolovaca koji su usavršili svoje znanje zubatac najdraža lovina uz možda velikog gofa i kirnju. Zubaca lovimo u 99% slučajeva čekom. Dok čeka kao tehnika nije bila poznata mnogi stariji podvodni ribolovci ma koliko dobri i duboko ronili nisu nikad ostvarili ulov zubaca. Tako u nekim starijim podvodno ribolovnim literaturama možemo pročitati kako su zubaci ribe koje se nikako ne mogu uhvatiti.

Iskustvo

Više je faktora potrebno kombinirati da bi naučili aktivno loviti ovu ribu. Najvažnije je kako sam već spomenuo iskustvo u podvodnom ribolovu koje zahtjeva velik broj provedenih sati u moru. Iako je iskustvo glavni faktor uspješnosti bilo koje ribe, u lovu na zubaca ono se stekne puno kasnije nego kod ostalih vrsta. Nekako je prosječno mišljenje da početnik u podvodnom ribolovu prve prave rezultate lova na zubace možete očekivati tek za 3-4 godine bavljenja ovim sportom,a mnogi ni tada. Nemojte krivo shvatiti, zubatac se može uloviti bilo kada i bilo gdje, jer sreća je uvijek prisutna, ali ovdje govorimo o onom pravom lovu na zubace koji redovito daje rezultate.

Što ustvari to steknemo iskustvom? Prije svega jasno je da je zubatac riba koja se ne pojavljuje u plićaku a odvažnosti za dublje zarone trebat će izgraditi vremenom. Također oni često zahtijevaju dobru apneu odnosno duži boravak na dnu. Nakon toga kreće istraživanje njihovog ponašanja i mjesta na kojem se te ribe zadržavaju, pa nakon toga ide prilagođavanje opreme itd...

Pozicija

Jedna od presudnih stvari u lovu na zubace je mjesto oko kojeg se jato zadržava. Kod lova na zubaca pozicija je puno važnija nego prilikom lova na ostale vrste jer cijelo jato zubataca kada se drže zajedno su teritorijalni. Ukoliko ste vidjeli jednog zubaca vrlo je vjerojatno da taj zubatac tu ne obitava već se radi o izvidniku koji kruži okolnim teritorijem u potrazi za hranom i novim prostorima za migrirati. Kada ugledate jato zubataca to je njihovo područje i od njega se udaljavaju jako rijetko, najčešće se maknu na drugo takvo mjesto koje se nalazi dublje, sve to ovisi o danu i preplašenosti jata. Takva pozicija nema neki tipični izgled sa kojim ga se može definirat, ustvari zubaci se susreću na svim vrstama dna, obale i brakova. Možda jedina sličnost svim tim pozicijama koja češće daje zubace je jedan kamen ili uzdignuće dna, takva pozicija im vjerojatno služi kao orijentir teritorija. Osim pozicije na kojoj se nalaze zubaci vrlo važna pozicija je i ona na koju smo odlučili napraviti čeku. Nevjerojatno je koliko samo metar razlike može igrati važnu ulovu. Nekada, ako ste stali na pravo mjesto uopće ni ne trebate biti skriveni doći će ravno na pušku, a u određenim situacijama ne smije vas vidjeti ni milimetar. Najčešće su zubaci koji nisu bili uznemirivani nekoliko dana oni do kojih se najlakše može doći. Ponekad ih se već doslovno može gađati i u padanju ali nije preporučljivo jer ako nam je zubatac dopustio da mu se tako približimo sigurno je da ćemo na dnu imati stopostotnu priliku za ostvariti ulov. Prilikom dolaska na čeku zubaci koje smo gledali dok smo padali okreću se ravno na nas. To je ona idealna situacija koju ćemo doživjeti jako rijetko. Puno je češća situacija u kojoj mi zaranjamo na dno, tj. mjesto na kojem znamo iz iskustva da je to pozicija od zubaca i čekamo dugo dok ne ugledamo jato.

Opreznost

Neke ribe, posebice sparidne vrste imaju dobro razvijeno pamćenje, a veće postaju iskusnije i opreznije, i jednostavno ako su shvatili da od vas ne mogu očekivati ništa, ili vas percipiraju kao opasnost nema teorije da će vam ući u domet. Zubatac je po prirodi uvijek znatiželjan ali sve što treba saznati to će pokušati napraviti bez da vam se približi. Njegova želja da sazna tko mu je to došao na teren postat će sve jača i jača ali nažalost mi smo ograničeni zrakom. Zbog toga što nam zubatac stalno dolazi a nikako da dođe ova vrsta lova jako je opasna jer mnoge ljude tjera da ostanu na dnu i duže nego što misle da mogu, rijetko ali se nažalost znalo događati i to da su mnogi preforsirali svoj boravak na dnu i završili kobno. Zato je vrlo važno u startu bavljenja podvodnim ribolovom znati svoje granice i imati spoznaju da niti jedna riba nije toliko vrijedna našeg života. Biti će novih prilika i moramo biti jako oprezni, ugledati se na opreznost zubaca, i prihvatiti činjenicu da iako imamo šanse još u sljedećih 15 sekundi ostvariti ulov to ne smijemo napraviti. Zbog toga što su zubaci izrazito oprezni jasno je da će prvi zaron biti onaj u kojemu imamo najviše izgleda ostvariti ulov. Najčešće su manji zubaci od 1.5 kg pa dalje biti hrabriji pa će nam se prvi početi približavati, dok će oni veći biti spori. Naravno lov na većeg zubaca u gotovo svim situacijama ovisi o tome koliko smo spremni propustiti male zubace da bi došli do većeg i jesmo li sigurni da ako propustimo manjeg imamo priliku uhvatiti ne samo većeg nego bilo kojeg drugog zubaca iz tog jata. Ako u prvom zaronu nismo uhvatili zubace jako teško da ćemo ih uhvatiti u narednim zaronima. Preporučam da probate nekoliko metara naprijed prema smjeru iz kojeg su se približavali. Ja obično nakon što napravim čeku na kojoj se nisu pojavili idem dalje i ne pokušavam više, iako ima lovaca koji ostanu na tom mjestu i uporno pokušavaju. Uvijek ima neki zubatac sa kraja jata koji vas nije dobro vidio prvi put i postoji mogućnost da će se pojaviti ali to su opet rijetkosti. Jednom sam jednom podvodnom ribolovcu rekao mjesto gdje da roni, a ja sam otišao na drugu stranu probati neku drugu ribu. Nakon što je on napravio desetak zarona rekao mi je da ih je vidio svaki put, ali nije mogao uloviti jer mu nisu dolazili na domet. Ja sam zaronio sljedeći put na to mjesto i uhvatio jednog što je čak i mene iznenadilo, no i to je vjerojatno faktor iskustva jer sam znao kako se ponašati u datom trenutku, gdje stati i slično.

Travaši

Zubace koji su rijetko veći od 1.5 kg i rijetko su zajedno u jatu sa velikim zubacima, nego žive odvojeno, često nazivamo travašima. Jato travaša obično živi na područjima obraslima posidonijom, osim na mjestima gdje nema posidonije gdje će živjeti po muljevitom i ravnijem području. Uloviti travaša, naravno većeg od 1 kg koliko bi po mom mišljenju bilo etično, jednostavnije je nego većeg zubaca iako se ponašaju slično. Često je boja ovog manjeg zubaca više žućkasta posebice u predjelu glave, također na tijelu mu se nalazi velik broj plavkastih pjegica i pjega na završetku leđne peraje mu je izraženija.

Puške dužeg dometa

Do prije neku godinu rijetki su podvodni ribolovci lovili ribu sa puškama na dva laštika, a tri da i ne govorim. Danas je popularno imati pušku sa tri laštika, tj. nabrijati snagu i domet iako bi to trebalo biti zadnje u razvoju jednog podvodnog ribolovca. Stvarno nema smisla loviti sa većim i snažnijim puškama ako nismo naučili osnove lova sa manjim puškama. Nažalost mnogi su podlegli težnji ulova riba koje su vidjeli u prijašnjim lovovima a nisu uspjeli uloviti. Navodno im je nedostajalo metar dometa i uvjereni su kako bi sigurno ostvarili taj ulov da su imali dužu i snažniju pušku. Ribolovac je taj koji će uhvatiti ribu, a ne oprema, oprema će samo pomoći onome koji ima znanje dostojno te opreme. Svi koji danas uspješno love zubace sa većim puškama, 110 + cm bez problema bi mogli uhvatit i zubace sa puškom od 90 cm. Naravno uhvatili bi manje komada ali bi svejedno znali kako će ga uhvatiti. Krajem 90-tih najpopularnija puška za lov na zubace bio je Omer Master 106 sa jednim laštikom i strijelom 6.5 mm dužine 150. Tada se smatralo da je to smrt za zubace što je ta puška i bila. Naravno tadašnji zubaci bili su mrvu manje oprezni od ovih današnjih jer ovi danas imaju više iskustva sa ljudima ali sa tom puškom bi danas, svatko tko je onda lovio, također ostvario dobre ulove. Svejedno svi dobri lovci (osim nekih all round lovaca koji više preferiraju lov po rupama) su prešli na duže puške sa dva laštika. Iako vjerojatno nisu dobili puno više na dometu dobili su na snazi pa će takva puška proći kroz debljeg zubaca koji se nalazi na 4 metra dometa od vrha puške. A da ne govorim koliko je to olakšalo lov na debele kirnje i gofove pogotovo kada se uzmu deblji laštici primjerice 18 mm i strijela od 7 mm. Puške na tri laštika iako imaju veću probojnu moć moramo još vidjeti kako će se ponašati jer kod mnogih sam primijetio da nisu dobile puno veći domet, štoviše treba vidjeti da li se stvorio trzaj koji će uništiti preciznost, da ne govorimo da je natezanje tri laštika svako malo već neproduktivno. Svakako da se kod odabira takve puške treba osloniti na onu pušku koja je provjerena ne samo kod ostalih korisnika nego od nas samih. Osim laštikaća tu su naravno i puške na komprimirani zrak koje se sve manje koriste kod nas. Modeli poput cyrano, mamba, asso, airbalete su kvalitetne puške na zrak koje je svakako moguće uvrstiti kao artiljeriju za ovu vrstu predatora. Puške na zrak je dosta teže nategnuti jer zahtijevaju veću polugu, i to je jedan od razloga zašto se ne koriste često.

Jedna od važnih stvari na koju bi vam obratio pozornost je strijela, točnije pera. Reakcija zubaca na pogodak je jedna od najživljih u ribljem svijetu. U 10 sekundi potroši gotovo svu energiju koju je imao i ako vam tada se nije oslobodio ili zavukao duboko pod stijene možete ga izvući kao krpu. Prirodno će se htjeti što prije zavući u kakav procjep pa je jako važno držati konop u ruci i svaki njegov pokušaj zavlačenja neutralizirat. To se sve odvija u velikoj brzini i zbog toga se zubaci jako oštete, najčešće perima puške koja im razderu kožu na mjestu pogotka. Zubaci kroz koje prođe strijela neće se razderati pa je i to jedan od razloga zbog kojih je bolje imati snažniju pušku. Dok sam učestalo lovio sa strijelama koje imaju jedno pero često sam se nalazio u situacijama da sam ili izgubio zubaca ili ga uhvatio na sreću trenutak prije nego bi ispao sa strijele. Dva pera na strijeli i više su nego duplo sigurnija za očuvanje lovine. No nekad i dva pera nisu najsigurnije rješenje jer zubatac se podosta iskida a kad je jedno pero okrenuto prema gore onda se ono samo od sebe sklopi. Neke strijele novijih generacija riješile su i taj problem tako što su napravljene na način da se pera ne sklapaju nakon što se rašire. Ipak možda najbolja strijela za lov na zubace je ona koja ima sistem zvani "slip-tip". Radi se o završetku strijele koji umjesto pera stoji na konopu ili sajli. Kada taj vrh prođe kroz ribu ona ju drži a riba stoji na konopu i neoštećena izlazi vani. Ovaj sistem odličan je za zubace, ali nažalost neefikasan za neke debele ribe pa ih ribolovci često izbjegavaju. Štoviše nisam siguran da u hrvatskoj postoji trgovina koji prodaje strijele na ovaj sistem.

Vrijeme

Sigurno da igra ulogu i vrijeme kada ćemo loviti zubace. Ne toliko njihovo pojavljivanje na lokaciji jer oni su uvijek tu u blizini osim kada zbog nekih drugih faktora ne odluče otići na drugu, dublju lokaciju, već na njihovu aktivnost koja je rano ujutro i kasno navečer pojačana pa će biti nešto manje oprezniji. Zubatac u zoru i onaj prije sumraka imaju više izgleda približiti se lovcu jer je to doba kada im se pojačava apetit. Vremenske prilike nisu važne ako se zubaci nalaze na području na kojemu znamo da se nalaze. Lov se može odvijati i po oblačnom vremenu, buri i jugu, pa i maestralu. Po meni najgore vrijeme je tramontana ne samo za lov na zubace već svu ribu koja se lovi na čeku ili šuljanje. Prilikom velikih strujanja lov na zubaca će biti otežan jer to je lov koji zahtjeva dugu apneu i duboku čeku a ona sa sobom nosi i veliko ulaganje u opremu poput odijela, peraja i slično. Sve u svemu shvatili ste da ova riba nije "mačji kašalj" i veliki je izazov koji zahtjeva ogromno znanje i trud. Nažalost usprkos zahtjevnom lovu i dalje mi nije jasno kako to da jedan sportski ribolovac može ugroziti ovu vrstu kako se tom ogranku ribolova često nameće. Rijetko je itko uhvatio više od jednog zubaca iz jata jer ostali se više neće dati uloviti, ponekad čak i danima poslije.

Termoklina

Jedna od najvažnijih pojava vezanih za lov na ribu poglavito zubace. Termoklina je promjenjiva linija temperature koja dijeli dva sloja mora, hladno i toplo. Razlika je nekad znatna i po 5 stupnjeva što je hladnokrvnim ribama jako interesantno jer im metabolizam puno bolje funkcionira u toplijem moru. Ribe koje vole živjeti u dubljem moru (ne toliko dubokom) obožavaju termoklinu koja se spusti preko 15 metara dubine. To se događa upravo u ovom razdoblju jer se more tek počelo zagrijavati. U ovo doba godine zubace ćemo pronaći najpliće jer se drže poviše sloja termokline. Ali istodobno to ima i suprotan efekt jer ako zubace malo preplašimo oni će proći taj sloj i jednostavno nestati. Rijetko kad se uhvati zubatac na čeku koji se nalazi ispod sloja termokline a takav ulov se ostvaruje jedino onda kada je termoklina prilično visoko od njihovog područja. Kako termoklina pada tijekom ljeta i tone sve dublje i dublje zubaci će je pratiti. Obično je do kraja ljeta termoklina negdje na 20-tak metara, no sve ovisi od sezonama. Prošle godine termoklina se nakon jedne bure sredinom ljeta naglo digla u pliće pa je nakon tog dana lov na zubace bio je jako slab sve do sredine jeseni kada je taj lov naravno zbog približavanja zime opet bio kratkotrajan.