Četiri vrsna konja ali za razne utrke

Nakon serije o testiranju motora od 115 KS četiriju proizvođača, provedenom na istom gumenjaku - Koturić  599 Special - donosimo konačni izvještaj s našim dojmovima koji bi čitateljima mogli poslužiti kao indicije kad, odnosno ako, budu jednom kupovali vanbrodski motor za svoju  brodicu. Prvi naš "maneken" bio je Mercury EFI 115, četverotaktni agregat nove koncepcije. Zahvaljujući tehničkim inovacijama, u vožnji s tim motorom na krmi gumenjaka stječe se dojam da mu je snaga veća od deklarirane. Težak 185 kg, desetak više nego što stoji u katalozima(!), zapremnine je 1741 ccm, a ubrizgavanje goriva je direktno. Maksimalan broj okretaja, ovisno o odabranom vijku, iznosi 6000-6400 u minuti; dopušteni maksimum  postigli smo aluminijskim vijkom broj 17 (alternativno, taj se motor oprema čeličnim); naime, kako se radilo o laganom plovilu, Igor Šolaja iz zastupničke tvrtke Boltano odlučio se za aluminijski vijak. Lagan propeler i blok  tipa Verado rezultirali su za "četverotaktaše" neočekivanom vršnom brzinom. Nakon testa i iskustva s čeličnim vijkom motora Evinrude E-Tec, ostalo je otvoreno pitanje jesmo li  odabrali dovoljno brz vijak, odnosno ne bi li se  boljim pokazali "devetnaestica" ili vijak veličine 21. Cijena Mercuryja EFI 115 (u Boltana) je  79.000 kuna (s PDV-om), a uključuje vijak po  izboru, dva digitalna multifunkcionalna instrumenta i daljinske komande.

Kako smo zamijetili - i opisali - EFI 115 eksplozivno starta, a radi stabilno i mirno u  svim režimima. U iznimno teškim uvjetima u Velebitskom kanalu, pri stanju mora 4, uz  nizak broj okretaja, glisirali smo brzinom od 16 čvorova. Što se tiče potrošnje, jedno je  mjerenje pokazalo da je motor "popio" 62 litre  tijekom 6 sati glisiranja, a drugom je prilikom  potrošnja u desetak sati plovidbe bila 123 litre, uz napomenu da smo dva i pol sata glisirali brzinom većom od 30 čvorova. Cijena impelera je 450 kuna, a komplet od 4 cink-protektora iznosi 1000 kuna. Opći dojmovi su: relativno bučna promjena režima rada,  tih rad motora pri nižim brojevima okretaja  - bučan pri višim, blizak "lavljoj rici" Optimaxa. Mercury EFI osigurava visoku vršnu brzinu plovila, a ekonomična potrošnja je pri brzinama  od 18 do 27 čvorova, uz potrošnju od 10 do 20  litara goriva na sat. Radnu temperaturu motopostiže vrlo brzo, a pokazao se izdržljivim i za  cjelodnevnu jurnjavu.

Sedmorica u gumenjaku

Drugi motor na testu, Yamaha F 115, četverotakni je agregat koji je već sedam godina na tržištu, a u zastupničkoj tvrtki Motonautika  Katunarić nisu zabilježili da se ijedan pokvario. Yamahin vijak br. 17, u usporedbi s Mercuryjevim, drugačije je oblikovanih krakova, ali se pokazao jednako efikasan u teškim  uvjetima plovidbe, dok je u idealnima ostvario  pretpostavljen radni maksimum motora od 60- 00 okretaja u minuti. Deklariranu potrošnju od  38 litara na sat nismo dosegnuli - pri brzini od  37 čvorova ovaj je motor trošio samo 32 litre, što predstavlja izvanredan rezultat i potvrđuje  izvrsnu usklađenost korištenoga gumenjaka s  Yamahom i odabranim vijkom. Cijena impelera  je 234 kune, a od četiriju cink-protektora, dva protektora - koje korisnik može samostalno  zamijeniti - nalaze se na nosaču (stoje 155 kn)  i iza pozicije vijka (194 kn), dok su dva u glavi  motora (143 kn). Yamaha F 115 četverocilindrični je četverotaktni vanbrodski motor klasične koncepcije,  teži 194 kilograma, a zapremnina mu je 1741  ccm. Ubrizgavanje goriva je direktno. Stoji  79.870 (s PDV-om), a u cijenu su uključeni  vijak, dva digitalna multifunkcijska instrumenta i daljinske komande. Korištena tehnologija  podržava standard NME 2000, što omogućuje  priključivanje u sustav i drugih (navigacijskih  i sl.) uređaja. Na jednoj od ruta glisirali smo  13 i pol sati, pri čemu je potrošeno 128 litara goriva - uz napomenu da je sat vremena u  gumenjaku bilo sedam osoba. S obzirom na  veliku zapremninu, ovaj motor radi vrlo tiho, a prebacivanje u razne režime rada je mekano i  lako. Zagrijava se minimalno, pa izdrži i cjelodnevnu jurnjavu.

Evinrude E-Tec115 KS koji nam je bio stavljen na raspolaganje za test bio je opremljenčeličnim vijkom "viper" - premda bi lakši, aluminijski, gumenjaku osigurao veću brzinu.  Međutim, zastupnik - priklanjajući se odabiru  većine kupaca - isporučuje takav vijak, premda je za lagana plovila primjereniji aluminijski, a taj manje šteti motoru pri udaru o stijenu  nego čelični. E-Tec 115 dvotaktni je četverocilindrični vanbrodski motor s direktnim ubrizgavanjem, sofisticiran i krcat novim rješenjima. Težina motora iznosi 167 kilograma,  a zapremnina 1726 ccm. Kompaktna izvedba  motora ostavlja dojam motora manjih gabarita. Ovisno o postavljenom vijku, broj okretaja  kreće se od 4500 do 5500 u minuti; s čeličnim  vijkom "viper" br. 17 ostvarili smo maksimalnih  5500 okr./min. Cijena ovoga Evinrudeovog agregata je 77.607 (uključujući PDV), a obuhvaća čelični vijak, daljinske komande i 4 multifunkcionalna instrumenta. Ključne su mu karakteristike eksplozivan start i iznimno ubrzanje, te niska  razina buke do 4500 okretaja. Motor se može  održavati na minimalnom broju okretaja bez  gušenja, uz nisku potrošnju goriva. Težnja  da se osigura potpuna kontrola rada motora  rezultirala je ugradnjom sofisticirane elektronike; elektroničke indikatore potrebno je resetirati nakon postupaka navedenih u uputama,  kako motor ne bi signalizirao lažne uzbune. Dva cink-protektora su predviđena za redovitu  kontrolu i mijenjanje, a cijene su im 108 kn za  onaj iznad kavitacijske peraje, te 208 kuna za  veći, pod krmenim zrcalom. Treći je protektor  postavljen u nozi motora i predviđeno je da se  mijenja svakih 10 godina, u ovlaštenom servisu, a cijena mu je 360 kuna. Impeler korisnik  može sam zamijeniti - cijena mu je 318 kuna. Zastupnik preporučuje za ovaj motor sintetičko ulje Evinrude Johnson XD 100 (cijena jednog galona je 513 kn); u usporedbi s drugim  uljima, E-Tec ovoga troši manje, a svjećice se  mijenjaju nakon 100 sati rada.

Spremnik za ulje - pod kapom

Praktično rješenje na motorima linije E-Tec je otvor za ispiranje slatkom vodom, tako da to možete učiniti dok je brodica u moru. Upozoravamo na polugu pod ručicom gasa: radi se o komandi za automatsko konzerviranje motora - što je praktično ako nakon korištenja motora nema mogućnosti da se motor u primjerenom roku otpremi na servis. Na testu smo potrošili 138 litara tijekom 9 i pol sati  vožnje različitim režimima, uključujući sat i pol  pod minimalnim gasom. Motor je sva opterećenja dobro podnio, a veća potrošnja goriva  u odnosu na konkurente rezultat je velikih ubrzanja pri podizanju režima rada. Naime, režim potrošnje jest moguće kontrolirati, ali je teško odoljeti iskušenju za jurnjavom po moru. Tohatsu 115 TLDI, četverocilindrični dvotaktni  motor s direktnim ubrizgavanjem, uveden je na tržište prije nekoliko godina. Karakterizira ga značajno manja potrošnja goriva nego u klasičnih "dvotaktaša", a taj proizvod kompanije Tohatsu - koja je, kako nas je upozorio Toni Štambuk iz Brodomerkura, vlasnik Mercuryja,  a ne obrnuto, kako smo ranije naveli - testirali smo s brzim vijkom br. 21, te potom i onim br. 17, kao i ostale. Po deklaraciji, radni maksimum motora (ovisno o plovilu i težini) trebao  bi se kretati između 5180 i 5800 okretaja, postigli smo 5000, trošeći - pri brzini od 35 čvorova - 28 litara goriva na sat. Težina motora iznosi 181 kilogram, a zapremnina 1768 ccm. Na motoru su dva cink-protektora, cijena  kojih je 185, odnosno 230 kuna, dok impeler  stoji 400 kuna. Cijena motora je 77.079 kuna  (uključen PDV), za gotovinsko plaćanje, a  uključuje vijak po izboru i dva analogna instrumenta, te daljinske komande.

Zanimljiv je - i praktičan - smještaj rezervoara  s uljem (oko 7 l) ispod kape motora, pa ne  treba žrtvovati prostor u nekom od spremišta  brodice. Proizvođač ne zahtijeva korištenje  posebne vrste ulja, što znači da će valjati svako  sintetičko zadovoljavajuće gradacije. Po stanju  svjećica nakon desetak sati rada motora utvrdili  smo da je Valvolineovo iznad predviđenog standarda za tu klasu vanbrodskih motora. Prema mjerenjima, Tohatsuov agregat pokazao se vrlo  ekonomičnim, premda lijenim u startu, posebice u odnosu na EFI i E-Tec. Dostignutu brzinu  lako održava, bez obzira na uvjete plovidbe,  podsjećajući na "dizelaše". Tih je u praznom hodu i pri nižim režimima rada, a razina buke raste  kad prijeđe 4000 okretaja u minuti. Ne smeta  mu vožnja pod malim gasom - može ga se tako  voziti i više sati, uz minimalnu potrošnju goriva,  što svakako cijene panulaši. Nešto je bučniji  od Yamahe, a tiši od Mercuryja - u odnosu na  Evinrude, razina buke mu je u visokim režimima bliska, dok je E-Tec u nižim režimima tiši. 

Moguće je ispiranje motora slatkom vodom dok  je u moru, kroz otvor za priključak crijeva na  boku motora. Za razliku od ranije testiranih motora, za čije se puštanje u rad koristi prijenosno  računalo, Tohatsu je opremljen vlastitim, pa se  za puštanje u rad priprema davanjem kontakta  i isključivanjem ključem, prateći indikacije na  jednom od instrumenata. Načelno, testirane  motore treba postupno razraditi, po uputama  proizvođača, kao i ugraditi separatore vode i  goriva, jer je benzin na mnogim crpkama, posebice na otocima, onečišćen. Također treba  pravodobno zamjenjivati elemente za katodnu zaštitu, te voditi računa o tome da slana voda  Jadranskoga mora zahtijeva pažljivo održavanje impelera. Na kraju, teško je "bodovno klasificirati" testirane motore - radi se o sofisticiranim agregatima, opremljenim uređajima koji su  unekoliko ispred vremena i plovila na kojima se  koriste. Njihove performanse i izdržljivost ukazuju da je vrijeme, posjedujete li "dvotaktaša" stare koncepcije, da ga zamijenite nekim od  testiranih bisera moderne tehnologije. U svega  100 sati vožnje novim motorom uštedjet ćete,  u usporedbi s potrošnjom klasičnoga, goriva u  vrijednosti oko 12.000 kuna. O ostalim kvalitetama - sniženoj buci, pouzdanosti u radu... - ne treba trošiti riječi. Jedino je problem kako današnja (nesavršena) plovila što više prilagoditi  tim savršenim strojevima, kako iz tih motora  izvući maksimum - za početak prilagodite vijak  karakteristikama plovila.

Summa summarum

Kad je riječ o karakteristikama po kojima je  neki od prikazanih motora poseban, odnosno  inferioran u odnosu na konkurente, sugestije o  odabiru mogu biti sljedeće:

• Oni kojima treba motor za velik broj sati  korištenja godišnje neka odaberu Yamahu ili  EFI; u toj kategoriji, oni koji prednost daju brzini bit će zadovoljniji EFI-jem, a oni koji drže  do niže potrošnje Yamahom, a taj će motor  Yamaha bolje odgovarati i onima koji često  prevoze veći broj putnika. Argument u korist  izbora motora s direktnim ubrizgavanjem  su veći troškovi održavanja četverotaktnog  nakon pete godine korištenja, dok do tada  sat vožnje takvim motorom stoji manje - za  cijenu potrošenog ulja - nego dvotaktnim,  dakle 20 do 30 kuna za sat glisiranja.
• Oni koji će godišnje ploviti nevelik broj sati,  te motor planiraju zadržati desetak i više godina, neka odaberu Evinrude ili Tohatsu -  prvi je za pedantnije korisnike, a potonji za  one koji nemaju vremena da budu pedantni. Ljubitelji iznimnog ubrzanja i jurnjave  po moru bit će oduševljeni Evinrudeovim  E-Tecom, ali taj i troši više od konkurenata.  Na testu je Evinrude trošio i nešto više ulja  nego Tohatsu. 
• Instrumenti koji se isporučuju s motorima  posebna su priča. Najgalantniji je Evinrude - u opremi su četiri digitalna instrumenta,  Yamaha i Mercury EFI imaju po dva digitalna, a Tohatsu dva analogna mjerna instrumenta. Uza svaki motor nude se i dodatni,  dok u standardnu opremu svih motora  spadaju vijak i daljinske komande.
• Tohatsu i Yamaha su se iskazali ekonomi- čnošću, ali ubrzanjem i "rikom" ne pobuđuju  pažnju kao Evinrude i Mercury EFI. S druge  strane, jedino Tohatsu dopušta korisniku  koji posjeduje osnovna znanja o motoru da  neke manje radnje obavi sam. Pod njegovom su kapom određeni sklopovi na jednakim mjestima kao i u klasičnih Tohatsuovih  "dvotaktaša".
• Oni koji traže tih motor pri nižim i srednjim  režimima odabrat će Yamahu ili Evinrude,dok je pri visokim režimima rada Yamaha  znatno ispred ostalih po niskoj razini buke. "Rikom" je najspektakularniji Mercury, a i  Evinrude se odlikuje "zvučnom kulisom" pri  visokim okretajima.
• Najveću brzinu naš je gumenjak postigao  Mercuryjem EFI, ali i uz najveću potrošnju  pri vršnom režimu. Evinrude pruža jedinstven osjećaj ubrzanja, ali troši više od ostalih u svim režimima rada osim na maksimumu. Yamahom smo postigli iznimnu  brzinu pod velikim opterećenjem
• U teškim uvjetima plovidbe najsigurnije smo se osjećali s Mercuryjem, a slijedi  Tohatsu, potom Yamaha... što je stvar subjektivne procjene pa to treba shvatiti uvjetno. Jednako je osobni osjećaj potpisanoga "dao najvišu ocjenu" Evinrudeovom motoru  koji se estetski najbolje "srodio" s krmenim  zrcalom Koturićevoga gumenjaka.