Šaptač ugorima

Nemaju samo psi svojeg šaptača, čovjeka koji zna komunicirati s njima. I podvodni svijet ima taj privilegij jer u Komiži živi šaptač ribama, posebice ugorima i šarzima, koji se već godinama druže sa svojim znancem, 24-godišnjim Andyjem Marovićem, instruktorom ronjenja iz komiškoga kluba “Manta”. Kad Andy zaroni do olupine teretnog parobroda “Teti”, potonulog 1930. godine u dubinama nedaleko od Barjaka, u zaštićenoj zoni, iz krme pune rupa izlaze ugori, impozantni primjerci dugi i po dva metra, koji, prepoznavši posjetitelja s kopna, počinju s njim neobičnu igru hvatanja, čak i maženja, tražeći zauzvrat poslasticu − nekoliko srdela ili neke druge sitne ribe.

− Ronim na toj lokaciji barem dva puta tjedno. Brod se nalazi na dubinama od sedam do 33 metra, a u najdubljem dijelu već godinama živi četiri, pet ugora koji su navikli na ronilačke posjete, pa meni i kolegama doslovce jedu iz ruke. Zanimljivo je da prepoznaju ronioce s bocama i one podvodne, pa im mjehurići signaliziraju da stižemo u dobronamjerni posjet. Obično im usitnim koju ribicu, pa su se skroz pripitomili. Zaigraju se, provlače se oko mene, dopuštaju fotografiranje, a turisti su oduševljeni. S njima dolaze i druge znatiželjne ribe, pa sve skupa ispada jako zabavno − rekao nam je Andy, o kojemu je britanski Daily Mail objavio zanimljivu fotoreportažu zahvaljujući atraktivnim podvodnim fotografijama poznatog švicarskog fotografa Franca Banfija, poznatog po sjajnim snimkama prirode.

Prozvao je Andyja “šaptač ugorima ili čovjek koji je ukrotio morske nemani”, na što se Andy smije jer je druženje s ribama dobro poznato roniocima koji često posjećuju određene lokacije. Iako zmijolike ribe poput ugora i jegulje u krvi imaju ihtiokemotoksine, zbog kojih treba paziti da ne dospiju u probavni sustav ili na otvorenu ranu, Andy je imao sreću da mu se ništa nije dogodilo. Veli, ugor ga je nekoliko puta gricnuo, no ne onaj iz olupine “Teti”, ali bez posljedica. Andy roni već 12 godina i ekipa iz olupine “Teti” jedna mu je od najdražih. Stoga nas gleda u čudu kada ga pitamo jede li ugora, barem nekad u brujetu.

− Prijatelje se ne jede − odgovara nam ovaj Komižanin, inače sin poznatog ronioca Lorenza Marovića, s kojim je izgradio aluminijski katamaran čiji se motori napajaju solarnom energijom. Marovići nedvojbeno žive i rade u skladu s prirodom.

MERIEN ILIĆ/slobodna dalmacija