U izvoru pitke vode ulovio listove

Ivan Perko, vlasnik rezervata magaraca Liburna u Donišnici, u izvoru koji mu služi za napajanje stada ulovio je tri morske ribe, i to listove. Izvor se nalazi 26 metara u smjeru kopna od obuhvatnog kanala broj 2 u koji utječe i udaljen je od mora oko 3,5 kilometara. To zorno ilustrira zaslanjenje izvora pitke vode i praktički povratak mora u Rašku dolinu.

- Uz izvor se nalazi kaverna iz koje mještani Barbića zahvaćaju vodu za zalijevanje svojih polja. Unutra, na 40-ak centimetara dubine, ugledao sam tri lista: kapitalca od oko 900 grama, srednjeg od oko 600 i manjeg od oko 400 grama, ispričao nam je.

Budući da je izlaz iz kaverne uzak, ribu je bilo lako uloviti rukama. Dvije veće je pustio, a najmanja je uginula, vjerojatno zato što su joj usta bila ozlijeđena udicom.

Po podacima koje je Perko dobio iz laboratorija Vodovoda Labin, elektrovodljivost vode iz izvora iznosi 32.700 mikrosimensa po centimetru, što ukazuje na prisutnost velike količine soli i ostalih minerala u njoj. Prije dva tjedna iznosila je 2.000, a gornja granica za pitku vodu je 1.100.

Magarci više ne piju vodu s tog izvora, a obuhvatni kanal napuštaju i žabe, kornjače, bjelouške i kravosasi, koji prelaze cestu i sele se prema obuhvatnom kanalu broj 1 na suprotnom obodu doline. Međutim, u njemu je stanje još gore jer je osim morem onečišćen i fekalnim vodama iz Raše, koje za vrijeme oseke otječu u Raški zaljev.

Perko smatra da su onečišćeno more i visoke temperature dovele do nedostatka kisika, što je listove natjeralo da doplivaju tako daleko u kopno. U prilog toj tezi ide i priča jednog Labinjana, koji kaže da se u more kod Trgeta zalijetala dezorijentirana jegulja.

Glas Istre/(R. SELAN)